Je li Netanyahu krenuo u totalni rat nakon što je ubio Haniyeha

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu vratio se iz Washingtona s još više ekstremizma, dobivši zeleno svjetlo da može preći sve crvene linije i nastaviti s činjenjem dodatnih zločina, izvodeći dvostruki atentat i dvije agresije na Liban i Iran kako bi promijenio njihove računice u vlastitom obuzdavanju od ulaska u sveopći rat i zapalio region totalnim ratom.

Hamas je u srijedu ujutro objavio da je izvršen atentat na šefa njegovog političkog biroa Ismaila Haniyeha u glavnom gradu Irana Teheranu. Hamas je, u saopćenju, naveo da je vođa pokreta “poginuo u izdajničkom cionističkom napadu na njegovu rezidenciju u Teheranu”.

Oglasila se i Iranska revolucionarna garda: “Proučavamo dimenzije Haniyehove mučeničke smrti u Teheranu, a rezultate istrage ćemo objaviti kasnije”. Iranska novinska agencija izvijestila je da su Ismail Haniyeh i jedan od njegovih tjelohranitelja ubijeni nakon što je pogođena njihova rezidencija u Teheranu.

Izraelska radiodifuzna korporacija je saopćila da je Haniyeh ubijen projektilom lansiranim izvan teritorije Irana.

To se dogodilo samo nekoliko sati nakon izraelskog napada u utorak navečer na južno predgrađe Bejruta, tokom kojeg je izraelska vojska potvrdila da je uspjela ubiti komandanta libanskog Hezbollaha Fouada Shukra, uz još tri civila i 74 ranjenih.

Izraelski ministar odbrane Yoav Gallant rekao je da je izraelska vojska “eliminisala” čovjeka koga je opisao kao načelnika Štaba Hezbollaha Fouada Shukra u “smrtonosnoj i preciznoj” operaciji u južnom predgrađu Bejruta, dodajući, u objavi na platformi X, da je ubistvom Shukra, “potvrđena mogućnost da se dođe do bilo kog mjesta i natjera sve koji nanesu i najmanju štetu Izraelu da plate cijenu”.

Hezbollah je, pak, tek u srijedu ujutro potvrdio atentat, ali je i izdao početno saopćenje u kojem je potvrdio prisustvo Fouada Shukra u bombardiranoj zgradi, ukazujući da timovi Civilne zaštite i dalje marljivo rade, od kada se incident dogodio, na uklanjanju ruševina, ali usporeno, s obzirom na višespratnost pogođene zgrade.

Igra na kartu sveobuhvatne eskalacije

Napad na Bejrut mogao bi se smjestiti unutar okvira dosadašnjih ograničenih vojnih sukoba, gdje je Hezbollah od samog njihovog početka izbjegavao izbijanje rata velikih razmjera, odgovarajući Izraelu lokaliziranim i ograničenim udarima bez nanošenja većeg razaranja njegovoj strateškoj dubini, a u skladu s pravilom “udar na udar”. No, Netanyahu je otišao predaleko, izvršivši atentat i na čelnika Hamasa Ismaila Haniyeha u Teheranu. Netanyahuov izbor da se upusti u sveobuhvatnu eskalaciju je, možda, utemeljen na direktnoj američkoj podršci.

Čini se da su prijem koji je Netanyahu imao u Washingtonu, kao i snažni aplauzi koji su prekidali njegov govor dok je “promovirao” svoje zločine u Pojasu Gaze, te njegovo odbijanje bilo kakvog plana za prestanak rata i postizanje sporazuma o razmjeni, faktori koji su mu dali signal da krene sa eskalacijom do njenog maksimuma.

Raketni napad na grad Majdal Shams bio je izgovor za eskalaciju nakon što je za njega optužen Hezbollah, koji je kategorički negirao odgovornost za taj incident, i poslužio je Izraelu kao opravdanje za širenje rata i pokušaj povratka izgubljene moći odvraćanja koju je on ranije imao. Naravno, nije mu u interesu okončanje rata, pa je krenuo u avanturu njegovog širenja.

Gađajući Bejrut i Teheran i izvršivši dva različita atentata, Izrael je u jednoj noći stvorio sve pretpostavke za izbijanje rata velikih razmjera, što predstavlja veliko i teško kršenje svih pravila vođenja ograničenog rata kojih su se snage otpora do sada držale. Hezbollah će, vjerovatno, odgovoriti na ubistvo svog komandanta, a razvoj situacije će zavisiti od toga koliko će taj odgovor biti probavljiv Izraelu, kao i od američkog obuzdavanja istog te aktivnosti međunarodne zajednice u sprečavanju izbijanja totalnog rata.

Analitičar,i takođe, ističu da je Netanyahu, na neki način, želio da “osovini otpora” zada “konačni udarac” ubistvom dvojice istaknutih lidera, što bi se moglo posmatrati “nekom vrstom pobjede” ako bi izbjegao scenarij općeg rata ili oštrog odgovora Hezbollaha i Irana.

U iščekivanju uzvratnog udarca

Analitičari ukazuju da će Hezbollah odgovoriti na izraelski napad na osnovu dosadašnjih sukoba s Izraelom i njegovih upozorenja okupacionom vođstvu da će napad na južna predgrađa Bejruta značiti širenje obima sukoba.

Vjerovatno će odgovor Hezbollaha biti srazmjeran atentatu na istaknutog komandanta u njegovoj kući. U obzir treba uzeti i napad na Ismaila Haniyeha u Iranu, kojeg pokret smatra “jednim od velikih vođa otpora […] koji je hrabro stajao pred američkim hegemonističkim projektom i cionističkom okupacijom”.

Jedan od komandanata ovog pokreta potvrdio je Al Jazeeri da će on neminovno odgovoriti na svaki izraelski napad na Liban, ističući da je “rukovodstvo otpora u stanju potpune pripravnosti i da će ono odrediti formu i veličinu odgovora”.

Izrael je, ovim napadima, prešao sve crvene linije te je sada u iščekivanju odgovora Hezbollaha, Hamasa, Irana i Husa. Možda će veličina i lokacija uzvratnog napada te sposobnost Izraela da sve to probavi odrediti sudbinu sukoba, njegova nova pravila, kao i sudbinu regiona, smatraju analitičari.

Što se tiče Irana, on će teško moći prihvatiti ovakav napad na svoju teritoriju, ubistvom jednog od njegovih gostiju u noći inauguracije novog predsjednika, osim činjenice da je pokojni Ismail Haniyeh bio šef pokreta Hamas, koji se smatra jednim od stubova “osovine otpora”, a njegovo ubistvo u Teheranu predstavlja nastavak rata u Gazi, i to na iranskom tlu.

Dana 1. aprila 2024. u zračnom napadu na Iranski konzulat u Damasku ubijeno je 16 ljudi, uključujući sedam pripadnika Revolucionarne garde, među kojima je najistaknutiji bio brigadni general Mohammad Reza Zahedi i njegov zamjenik Mohammad Hadi Rahimi. Iran je na napad odgovorio 13. aprila 2024. godine slanjem dronova i projektila, što nije prouzrokovalo vojne i materijalne gubitke na neprijateljskoj strani, ali je pokazalo njegovu sposobnost odgovora u okviru pravila djelovanja koja se mogu promijeniti shodno potrebi.

Iranska reakcija

Ubistvo u Teheranu smatra se izraelskom eskalacijom, možda opasnijom od napada na Iran u Damasku, jer je gađao njegovu teritoriju, a i jednog od njegovih saveznika. Iranski predsjednik Masoud Pezeshkian je o ubistvu Haniyeha, rekao: “Iran će braniti integritet svoje teritorije i časti i natjerat će napadače da zažale zbog svojih kukavičkih postupaka”.

“Zločinački cionistički entitet je ubistvom Haniyeha zaslužio da se žestoko kazni”, rekao je iranski vrhovni vođa Ali Khamenei.

Iranski odgovor, njegov potencijal i veličina ostaju stvar mogućnosti i nagađanja. On, možda, neće biti direktan i(li) brz, ali će se front zažariti, posebno na sjevernom dijelu između Hezbollaha i Izraela, ili s Ansar Allahom (Husima) u Jemenu ili, pak, u Iraku.

Analitičari ističu da je Netanyahu bacio sve karte na sto, ubivši Ismaila Haniyeha i komandanta Hezbollaha Fouada Shukra te prekršio međunarodne zakone, napadajući suverenitet država, uprkos nepostojanju službenog priznanja da stoji iza ove dvije agresije, oslanjajući se na američku podršku prije i nakon njihovog izvođenja. Također, on ovim napadima rizikuje opasniju reakciju snaga otpora, koja će prevazići njegove računice i očekivanja.