Zašto je godišnjica genocida u Srebrenici ove godine posebna?

Međunarodno priznanje pruža važnu novu podršku preživjelima koji još uvijek sahranjuju posmrtne ostatke svojih najmilijih suočeni s navalom poricanja i govora mržnje.

Obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici ove godine dobija poseban značaj nakon zvaničnog usvajanja Rezolucije Generalne skupštine UN-a kojom je 11. juli proglašen 'Međunarodnim danom razmišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine', piše autor (EPA-EFE/FEHIM DEMIR)

Obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici ove godine dobija poseban značaj nakon zvaničnog usvajanja Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih naroda kojom je 11. juli proglašen „Međunarodnim danom razmišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine“. Zvanično međunarodno priznanje pruža važnu novu podršku preživjelima koji još uvijek sahranjuju posmrtne ostatke svojih najmilijih suočeni s navalom poricanja i govora mržnje.

Rezolucija UN-a ohrabruje i skreće pažnju na širenje održavanja komemoracija širom svijeta koje odaju počast žrtvama i potvrđuju istinu o genocidu u Srebrenici. Žrtvama genocida će se ove godine odati počast na zvaničnom događaju na visokom nivou u Ujedinjenim narodima u New Yorku 11. jula u organizaciji ambasadora Lagumdžije. Komemoracije će se također održati širom Ujedinjenog Kraljevstva, u Irskoj, Belgiji, Švicarskoj i drugdje. Godišnjica genocida u Srebrenici će se obilježavati i širom Sjedinjenih Država: uključujući St. Louis, Missouri, Chicago, Illinois i Connecticut gdje će biti podignuta zastava Bosne i Hercegovine.

Ključan poticaj

Rezolucija UN-a je kreirala ključni poticaj za afirmaciju istine i za uspostavljanje trajne kulture sjećanja kako bi se spriječilo ponavljanje genocida. Rezolucijom UN-a je osuđeno “svako poricanje genocida u Srebrenici”. Istraživači genocida upozoravaju da poricanje izaziva ponovnu viktimizaciju i podstiče ponavljanje nasilja. Ali čini se da međunarodna zajednica nije dovoljno svjesna ili zabrinuta zbog dramatičnog porasta poricanja i prijetnji miru u Republici Srpskoj i Srbiji koji su uslijedili nakon usvajanja Rezolucije UN-a.

U drskom protivljenju duhu Rezolucije UN-a, nacionalistički lideri u Republici Srpskoj i Srbiji održali su visoko hvaljeni „Svesrpski sabor“ i objavili „Deklaraciju“ pozivajući na jedinstvo svih srpskih naroda u ažuriranoj verziji „Velike Srbije“, iste one „Velike Srbije“ koja je motivisala međunarodnu agresiju i genocid nad Bosnom 1990-ih. Deklaracija također eksplicitno osuđuje Rezoluciju UN-a i suštinski negira genocid u Srebrenici.

Jako zabrinjava činjenica da Deklaracija „Svesrpskog sabora“ predstavlja Republiku Srpsku kao autonomno pravno lice, dajući podršku opasnom planu Milorada Dodika o „mirnom razdruživanju“ od Bosne. U istom kontekstu, među preživjelima postoji velika zabrinutost zbog prijedloga političkih predstavnika bosanskih Srba da se promijeni ime Srebrenice. Nedavno je komemoracija 11. jula u Potočarima čak okarakterisana kao prijetnja sigurnosti u Republici Srpskoj. Sve su to zabrinjavajuće provokacije koje prijete ponavljanjem zločina. Takve prijetnje zahtijevaju oštrije osude i sankcije od Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva i Evropske unije.

Priznati istinu o genocidu u Srebrenici

Davno prije Rezolucije UN-a, Majke Srebrenice su nas inspirisale svojom borbom da se prizna istina o genocidu u Srebrenici i da se žrtve pamte. One su svjedočile u Hagu, pokrenule sudski postupak protiv Holandije zbog njene odgovornosti za genocid i zalagale se za ekshumaciju i identifikaciju žrtava. Majke su se neumorno zalagale za uspostavljanje Memorijalnog centra i mezarja, što je vizija koju su predano i sposobno rukovodstvo i osoblje Memorijalnog centra Srebrenica danas ostvarili.

Imao sam čast da 1. jula prisustvujem svečanom otvaranju „Izložbe o genocidu u Srebrenici“ u sjedištu UN-a u New Yorku, koju su organizovali ured ambasadora Lagumdžije i Memorijalni centar Srebrenica. Prisustvovale su neumorne majke Srebrenice Munira Subašić i Kada Hotić, a Munira se obratila okupljenima. Ambasador Lagumdžija se u svom obraćanju osvrnuo na zapanjujuće zapažanje direktora Memorijalnog centra Emira Suljagića da niko od onih u Memorijalnom centru koji su radili na ovoj izložbi danas nije trebao biti živ. Drugim riječima, kada je Amra Begić-Fazlić, zamjenica direktora Memorijalnog centra, izašla na govornicu da svečano otvori izložbu, to je bio potresan trenutak za nju i za Majke Srebrenice, jer prema genocidnom planu iz 1995. nisu trebale biti ovdje danas. Pa ipak, one su bile u Ujedinjenim narodima u New Yorku otvarajući memorijalnu izložbu kako bi edukovale svijet. Bilo je to inspirativno za sve nas.

Kada budemo obilježavali godišnjicu genocida u Srebrenici 11. jula ove godine, suočeni sa prijetnjama bez presedana iz “Deklaracije” “Svesrpskog sabora” i drugim provokacijama, to će zaista biti dostojanstveni čas sjećanja. Ovom komemoracijom obnovimo našu posvećenost kulturi sjećanja kako bismo edukovali buduće generacije i spriječili ponavljanje zločina. Kako se komemoracije za Srebrenicu šire svijetom, neka se ta kultura sjećanja proširi i na osnivanje memorijalnih muzeja u Barutnom magacinu u Kalinoviku i Bijeloj kući u Omarskoj. Sada, više nego ikad, Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Evropska unija i međunarodna zajednica moraju štititi preživjele, zalagati se za istinu, stati uz Majke Srebrenice i stati uz Bosnu.

Izvor: Agencije