Marš mira: Hiljade ljudi će, 20. put, krenuti od Nezuka do Potočara

Organizatori ističu kako je pohod i protestni, jer ima za cilj animiranje svih aktera za brže hapšenje i procesuiranje odgovornih za zločine radi zadovoljavanja pravde.

Učesnici, po završetku Marša, prisustvuju komemoraciji te obavljanju dženaze i ukopa identificiranih žrtava genocida (Antonio Bronić / Reuters)

Hiljade ljudi iz cijelog svijeta, raznih nacionalnosti, etničke i vjerske pripadnosti, i ove će godine učestvovati u Maršu mira, pješačkom pohodu u okviru obilježavanja godišnjice i odavanja počasti žrtvama genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i okolini, koji su počinile snage vojske i policije Republike Srpske u julu 1995. godine.

Bitno je ukazati kako je ovo 20. po redu marš, dakle ove godine je 20 godina od prvog pohoda koji je naišao na brojne probleme, ali je održan.

Organizatori ističu kako je ovaj pohod i protestni, jer mu je cilj animiranje svih relevantnih aktera, na lokalnom i međunarodnom nivou, za brže hapšenje i procesuiranje odgovornih za počinjene zločine, radi zadovoljavanja pravde kao preduvjeta za izgradnju trajnog mira i tolerancije među narodima u Bosni i Hercegovini.

Hiljade prijavljenih

Među onima koji su svih 20 godina uz Marš mira, među preživjelima srebreničkog genocida i među onima koji svakodnevno i svake godine pozivaju na veće razumijevanje, pomoć i očuvanje Srebrenice je Suljo Čakanović, predsjednik Pododbora Marš mira Nezuk – Potočari.

Za Al Jazeeru kaže kako se ovogodišnji marš mogao održati i ranije, kada se govori o organizaciji i logistici.

“Mi smo s pripremama počeli još u aprilu i svakodnevno radimo tako da su one uglavnom završene. Završili smo sve veće zahvate koji su bili pred nama, bilo na trasi ili oko nje, ostalo je tek nekoliko sitnica da se riješe”, govori Čakanović.

Nastavlja objašnjenjem kako već u nedjelju, 7. jula, u Nezuku počinje program koji je dio Marša, da bi sam pohod iz Nezuka ka Potočarima krenuo u ponedjeljak, 8. jula, u jutarnjim satima.

“Kada govorimo o prijavama, veoma smo zadovoljni. Imamo više od 3.800 trenutno prijavljenih, od čega su 103 organizovane grupe, a ostalo su pojedinci. Dosadašnja praksa je pokazala da prijave dolaze do samog polaska kolone, tako da će ova brojka biti daleko veća”, ističe Čakanović. “Bit ćemo spremni da ih sve dočekamo kako treba, sva logistička podrška je spremna tako da, opet kažem, mogli smo i ranije krenuti.”

Ova godina je posebno značajna, jer se obilježava 20. godišnjica prvog Marša mira. Čakanović podsjeća na onaj prvi.

“Taj prvi je bio dosta skraćen zbog sigurnosti, ali je održan. I danas je naša poruka ista; kako tada, tako i danas – mir, te da se srebrenički genocid nikada i nikome ne ponovi. Ciljevi su, kako prije 20 godina, tako i danas, odavanje počasti žrtvama genocida i skretanje pažnje na Srebrenicu.”

Šta je s preostalih 11 mjeseci u godini

Čakanovića, jednog od preživjelih genocida, kao i Srebreničane te sve ljude kojima je stalo do ovog mjesta stradanja, užasa, pokolja i ratnih zločina, boli jedna stvar.

“Svake godine to govorimo: Srebrenica je u fokusu od kraja juna do sredine jula, a poslije kao da nikoga i nije briga za nju. Srebrenica to nije zaslužila. Nadamo se da će ova rezolucija usvojena na Generalnoj skupštini UN-a to promijeniti. Srebrenica mora da živi i ostalih 11 mjeseci u godini”, ističe.

“Zapostavljeni smo od svih u Bosni i Hercegovini, na svim nivoima vlasti. Odavno je bilo neophodno napraviti strategiju razvoja, industrijalizacije Srebrenice, kako bismo privukli, vratili mlade ljude i kako bi im bilo omogućeno da ostanu. Ovaj koncept koji smo do sada imali – kultivator, krave, traktor – to nikako nije pravi put.”

Mnogi učesnici Marša, kao i korisnici društvenih mreža, često (opravdano) negoduju kada se koloni, nekoliko stotina metara prije ulaska u Potočare, pridruže i političari i na čelu kolone uđu u Memorijalni centar.

“Ovo što mi radimo, a to je obilježavanje stradanja Bošnjaka zaštićene zone UN-a, apolitičan je čin, apolitična manifestacija. Ipak, svaki segment života u Bosni i Hercegovini je vezan za politiku i od toga se nemoguće odvojiti. Oni nama pomažu pri održavanju Marša i nemoguće ih je zbog toga odbiti kada zatraže da se uključe u kolonu.”

“Ipak, volio bih da oni koji se 11. jula ‘guraju’ u prvi red ostanu i nakon tog dana. Da 13. jula obiđu stratišta s majkama ubijenih, s najbližima koji su preživjeli. Da 15. i 16. budu tu… A ne da odmah, čim se završi dženaza 11. jula, pod rotacijama odu”, govori sagovornik Al Jazeere, koji je preživio genocid u Srebrenici 1995. i čovjek koji će ove godine 20. put krenuti stazom od Nezuka do Potočara – na Marš mira.

Trasa Marša

Kolona učesnika kreće iz mjesne zajednice Nezuk (općina Sapna) i u periodu od tri dana prelazi put dug približno 100 kilometara, kako bi došla do Potočara (općina Srebrenica).

Učesnici, po završetku Marša, imaju priliku prisustvovati komemoraciji te obavljanju dženaze i ukopa identificiranih žrtava genocida, pronađenih u nekoj od masovnih grobnica s lokaliteta kojima su i sami prošli u okviru planirane maršute.

Trasa uključuje teško prohodne brdsko-planinske predjele, gusto pošumljena područja s potocima, a prolazi i kroz određen broj povratničkih naselja čije su gostoprimstvo ranijih godina doživjeli učesnici ranijih pohoda.

Na brojnim lokacijama učesnici su u prilici vidjeti neko od značajnih mjesta iz ne tako davne prošlosti, mjesta na kojima su počinjena masovna pogubljenja zarobljenih Bošnjaka ili mjesta na kojima su pronađene primarne ili sekundarne masovne grobnice.

U toku Marša se na određenim lokalitetima održavaju kraći historijski časovi na kojima se mogu čuti i svjedočenja preživjelih učesnika “Marša smrti” iz 1995. godine.

Marš mira traje tri dana, od 8. do 10. jula, sa isto toliko etapa. Svaka od etapa duga je između 25 i 30 kilometara. Učesnici prolaze maršutom: Nezuk – Baljkovica – Parlog – Crni Vrh – Snagovo – Liplje – Jošanica – Donja Kamenica – Bakrači – Glodi – Udrč – Cerska – Kaldrmica – Đugum – Mravinjci – Burnice – Kameničko Brdo – Ravni Buljim – Jaglići – Šušnjari – Budak – Potočari (Memorijalni centar).

Rezolucija UN-a

Pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu (ICJ) masovni zločin u Srebrenici označen je kao genocid koji su počinili pripadnici Vojske Republike Srpske, a Srbija (tada u zajednici s Crnom Gorom) označena je kao odgovorna što nije učinila ništa da se genocid spriječi i da kazni počinitelje.

Za genocid i zločine u Srebrenici nad više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka pred međunarodnim sudovima, uključujući i UN-ov Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, osuđeno je više od 50 osoba na više od 700 godina zatvora. Među osuđenima na doživotne kazne zatvora su i prvi predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić i general Vojske RS-a Ratko Mladić.

Generalna skupština Ujedinjenih nacija je većinom glasova (84 za, protiv 19, suzdržano 68) nedavno usvojila Rezoluciju o Srebrenici. Rezoluciju su predložile države koje s tim imaju teško historijsko iskustvo – Njemačka i Ruanda. Tekst su naknadno sponzorirale još 34 države među kojima su sve bivše jugoslovenske republike osim Srbije i Crne Gore.

Rezolucijom je 11. juli proglašen Međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida počinjenog u Srebrenici 1995, koji će se obilježavati svake godine. Također se osuđuje svako negiranje genocida u Srebrenici i pozivaju se sve države da to spriječe čuvanjem utvrđenih činjenica, uključujući i kroz svoje obrazovne sisteme. Rezolucijom se osuđuje i veličanje presuđenih ratnih zločinaca.

Također se naglašava važnost dovršetka procesa pronalaska i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici. Rezolucija podsjeća sve države na obaveze iz Konvencije o genocidu, koje podrazumijevaju sprečavanje i kažnjavanje genocida te poštivanje relevantnih odluka Međunarodnog suda pravde.

Izvor: Al Jazeera