Kakvi scenariji čekaju francusku političku scenu

S obzirom na mali manevarski prostor, Macron je zaglavljen između ujedinjene ljevice i snažne krajnje desnice, zbog čega će se pokušati nositi s okovima apsolutne većine, a možda i tehnokrata, što će vladavinu Francuskom staviti pred težak test.

Izlaznost u prvom krugu parlamentarnih izbora u Francuskoj 30. juna 2024. dostigla je 66,7 posto (REUTERS/Yves Herman)

Rezultati glasanja francuskih birača na prvom krugu izbora donijeli su pobjedu stranci Nacionalnog okupljanja, koja je osvojila 29,25 posto glasova. Drugo mjesto je zauzela ljevičarska koalicija Novi narodni front (NFP) sa 27,99 posto glasova, dok je tabor predsjednika Emmanuela Macrona osvojio 20,04 posto.

Ovi, 17. po redu parlamentarni izbori u eri Pete republike održavaju se u vanrednom političkom kontekstu, nakon što je Macron odmah nakon izbora za Evropski parlament, 9. juna, najavio raspuštanje parlamenta, stavljajući time strukturu vlade na kocku nakon drugog kruga glasanja zakazanog za 7. juli ove godine.

Dok se Macron nadao “demokratskom početku” i “buđenju birača u pogledu opasnosti od radikalizma”, čini se da je stanovnik Jelisejske palate izgubio opkladu, osvojivši treće mjesto pred “očekivanim” vodstvom ekstremne desnice i potvrđivanjem superiornosti lijevog saveza. Takva dešavanja ostavljaju odškrinuta vrata za mnoge scenarije koji dodatno povećavaju neizvjesnost na političkoj sceni u Francuskoj.

Demokratija na ispitu

U prvom krugu ovogodišnjih parlamentarnih izbora zabilježen je nezapamćen odziv od 66,7 posto birača u poređenju sa 47,5 posto u 2022. godini, što je značajno povećanje od 19,2 procentna poena.

Kolumnista i politički analitičar Jean-Pierre Perrin smatra da je pobjeda stranke Nacionalnog okupljanja i njenih saveznika “očekivana”, zbog nespremnosti Francuza da vide tradicionalno smjenjivanje između desnice i ljevice.

Govoreći za Al Jazeeru, Perrin je istakao da “to ne znači” da su svi ljudi koji su glasali za čelnicu stranke Marine Le Pen desničarski radikali, jer se postotak onih koji simpatiziraju ovo usmjerenje procjenjuje na svega 10 posto, a ne 33 posto, što 23 posto stavlja u kategoriju onih koji su nezadovoljni ili su očajni stanjem u kojem se nalaze više od 20 godina.

Glasačke kutije otkrile su da je svaka druga mlada osoba ispod 25 godina učestvovala na ovim izborima, prema podacima Instituta Ipsos, specijaliziranog za političke studije i analizu istraživanja javnog mnijenja.

“Tumačenje procenta mladih ljudi koji su glasali za stranku Le Pen ostaje pomalo nejasno, posebno oni koji nikad nisu bili zaposleni. Ljudi općenito vjeruju da će im populistička desnica vratiti vlast, odnosno uspostaviti red i sigurnost na ulicama, iako to nije spomenuto u njihovom izbornom programu”, dodao je Perrin.

Stručnjak za francuska pitanja Omar Mourabit izjavio je za Al Jazeeru kako smatra da visok procenat mladih koji su glasali za ekstremnu desnicu, posebno iz siromašne klase, može ukazivati na njihovo uvjerenje da im imigranti i imigracija uskraćuju radna mjesta i neke privilegije. Međutim, značajan procenat mladih, koji se procjenjuje na 48 posto, glasali su za Novi narodni front, od kojih većina vodi imigrantsko ili muslimansko porijeklo.

Prilikom analiziranja glasova koje je dobila krajnja desnica, uočit ćemo da se procenat od 33,15 posto odnosi na savez između Nacionalnog okupljanja (29,25 posto) i stranke Erica Ciottija (3,90 posto), što znači da je razlika između rezultata Nacionalnog okupljanja i ljevičarske alijanse (27,99 posto) vrlo mala, smatra Mourabit.

Element iznenađenja

U kriznim vremenima kada demokratija posustaje, pribjegavanje savezima postaje najlogičnija opcija da se izađe uz minimalne gubitke. Može se reći da su ljevičarske stranke to već uspjele osigurati kroz koaliciju Novi narodni front.

Nakon što se ljevica rasula tokom evropskih izbora, njeno jedinstvo na parlamentarnim izborima došlo je kao element iznenađenja za strategiju Macronovog tabora, koji je uglavnom bio fokusiran na osvajanje drugog mjesta, s obzirom na unaprijed utvrđenu prednost ekstremne desnice.

U tom kontekstu, Omar Mourabit smatra da se strategija stranke predsjednika Macrona danas promijenila nakon ljevičarskog saveza, pogotovo jer su optužbe za antisemitizam smatrane nekom vrstom “političkog lukavstva” i taktikom koja više nije korisna u kontekstu toga da su naprednjaci, koji podržavaju palestinsko pitanje, glasali za francusku ljevičarsku stranku Nepokorena Francuska (LFI).

“Jasno je da Macron preferira suživot s ekstremnom desnicom na račun ljevice, jer želi reći francuskom narodu da je kazneno glasanje protiv njega također bilo ideološko”, rekao je Mourabit. Napominje da su predsjednikove kalkulacije bile pogrešne, “jer nije samo raspustio Narodnu skupštinu, nego je i oslabio svoju parlamentarnu većinu”.

“Macron je otkrio da je njegova politika ekstremno desničarska par excellence, ali je prekrivena maskom ljudskih prava i sekularizma, posebno kada je riječ o imigraciji i muslimanima, dok je politika Nacionalnog okupljanja jasnija i moguće je otvoreno demonstrirati protiv nje”, ocijenio je Mourabit.

Iako Macron obično ne krije svoju blisku vezu s historijom Republike, nije iskoristio historijske lekcije iz glasanja koje je uslijedilo nakon raspuštanja parlamenta u doba pokojnog predsjednika Jacquesa Chiraca. Njegov najveći politički propust mogao bi biti vjerovanje da će ljevica ostati podijeljena kao što je bila i tokom evropskih izbora.

Komentirajući to, francuski politički analitičar Perrin potvrdio je da je formiranje Novog narodnog fronta i izbor zajedničkih kandidata u svega dva dana rasprave bio elemenat iznenađenja za Macrona u rezultatima prvog kruga izbora, jer nije očekivao učinkovitost i superiornost ljevičarskog saveza ponovno, kao što se dogodilo u prošlosti na izborima 1981. godine kada je pobijedio Francois Mitterrand.

Mogući scenariji

Nakon što su stranka Nacionalno okupljanje i njeni saveznici uspjeli privući više od deset miliona glasova, predsjednik Macron je pozvao na “veliko, jasno demokratsko i republikansko okupljanje” protiv krajnje desnice u drugom krugu izbora.

U tom kontekstu, Omar Mourabit, stručnjak za francuska pitanja, predstavlja četiri različite mogućnosti na političkoj sceni koje se otvaraju pred državom, a to su:

  • Ekstremna desnica će dobiti apsolutnu većinu sa više od 289 mjesta, za što postoji mala vjerovatnoća, s obzirom na prisustvo lijeve koalicije. Ipak, u slučaju saveza između ljevice i Macronovog tabora, to bi moglo dovesti do protesta i glasanja u korist Nacionalnog okupljanja.
  • Prema drugom scenariju, ekstremna desnica bi dobila snažnu relativnu većinu sa više od 255 ili 260 mjesta i indirektnu podršku nekih republikanaca. No, desničarski kandidat Jordan Bardella ranije je u svojim izjavama najavio da neće prihvatiti mjesto premijera ako dođe do ovog scenarija.
  • Treća mogućnost bi bila da postoji relativna većina koja bi mogla potaknuti Macrona da imenuje desničarsku figuru, naprimjer iz reda republikanca, koji bi mogao uspostaviti savez s ekstremnom desnicom za preuzimanje pozicije premijera.
  • Četvrta mogućnost je da ljevica napravi značajan skok u glasovima i uspostavi savez s centrom.

S obzirom na mali manevarski prostor, Perrin je istakao da je Macron zaglavljen između ujedinjene ljevice i snažne krajnje desnice, “zbog čega će se pokušati nositi s okovima apsolutne većine, a možda i tehnokrata, što će vladavinu Francuskom staviti pred težak test”.

Bez obzira na rezultate drugog kruga izbora, politički analitičar dodaje da će se “predsjednik države boriti protiv snažnog Nacionalnog okupljanja”. Smatra da će problem dvije strane početi otkrivati 14. jula, koji se poklapa s nacionalnim praznikom, posebno između Macrona, premijera i ministra odbrane.

“Hoće li se oni rukovati prema protokolu? Kako će riješiti svoja politička neslaganja o podršci Ukrajini”, pita se Perrin, na kraju.

Izvor: Al Jazeera