Izbori u Ujedinjenom Kraljevstvu: Šta treba znati o izbornom danu

Otkako je premijer Ujedinjenog Kraljevstva Rishi Sunak sazvao iznenadne prijevremene opće izbore u objavi ispred Downing Streeta 10 krajem maja, izborna kampanja, koja je bila prepuna političkih skandala i gafova, odvijala se vrtoglavom brzinom.

Politički analitičari i ankete sugeriraju historijske izbore s glavnom opozicijskom strankom, laburistima, na putu da svrgnu konzervativce koji se, nakon 14 godina na vlasti, suočavaju s borbom za opoziciju s desničarskom populističkom strankom Reform UK.

Sve će biti riješeno u četvrtak kada britanski birači odu na biračka mjesta širom zemlje kako bi glasali na opštim izborima 2024.

Evo šta trebate znati o danu izbora.

Kako i kada će se održati opći izbori u Velikoj Britaniji?

Opći izbori u Velikoj Britaniji 2024. održat će se u četvrtak, 4. jula, između 6:00 i 21:00 po lokalnom vremenu.

Registrirani birači u 650 parlamentarnih izbornih jedinica glasat će na biračkim mjestima koja su otvorena za taj dan, obično u školama ili društvenim centrima.

Ujedinjeno Kraljevstvo koristi sistem prvog mjesta (FPTP), staru metaforu utrke koja se primjenjuje na glasanje u kojem kandidat s najviše glasova postaje član parlamenta (MP) za tu izbornu jedinicu, bez obzira na to je li osigurao 50 posto glasova.

FPTP se razlikuje od sistema proporcionalne zastupljenosti (PR), koji koristi većina evropskih zemalja, te od sistema poput onog koji Francuska koristi na svojim izborima (prvi krug je bio 30. juna, drugi će biti 7. jula), u kojem izborne jedinice u kojima niti jedan kandidat ne osvoji većinu glasova, idu u drugi krug glasanja. (U PR sistemu zastupnički mandati se dodjeljuju proporcionalno broju glasova koje stranka dobije.)

Nakon što se zatvore birališta u Ujedinjenom Kraljevstvu, glasovi će biti prebrojani, a zastupnici s najviše glasova u svakoj izbornoj jedinici (svaka izborna jedinica ima jedno mjesto u parlamentu) bit će proglašeni pobjednicima do ranih jutarnjih sati 5. jula.

Ako stranka osvoji većinu mjesta – što se očekuje od laburista – njen čelnik postaje premijer, a čelnik stranke s drugim najvećim brojem zastupnika obično postaje vođa opozicije. Keir Starmer je čelnik Laburističke stranke, dok Sunak vodi Konzervativnu stranku na izborima.

Ako niti jedna stranka ne dobije većinu, bit će formiran „viseći“ parlament (hung parliament). Ako se to dogodi, najveća stranka može odlučiti formirati koaliciju s drugim strankama.

Zašto je Sunak raspisao izbore za 4. juli?

Opći izbori u Ujedinjenom Kraljevstvu moraju se održati u razmaku od najviše pet godina.

Posljednji su održani u decembru 2019, što je značilo da je premijer Sunak imao rok do decembra da raspiše izbore. Premijer je iznenadio naciju kada je 22. maja raspisao prijevremene izbore.

To je odluka za koju John Curtice, profesor politike na Univerzitetu Strathclyde, kaže da ostaje „potpuna misterija” za svakoga izvan Sunakovog kruga.

Curtice je rekao da postoje razne “spekulativne teorije”, uključujući ideju da su konzervativci, možda, smatrali da se ekonomska prognoza neće poboljšati prije kraja godine.

Druga je mogućnost bila da vladajuća Konzervativna stranka nije bila uvjerena da će moći spriječiti rekordan broj tražitelja azila da prelaze kanal La Manche, koji odvaja južnu Englesku od sjeverne Francuske.

Konzervativci su dali nekoliko obećanja da će zaustaviti neregularne migracije preko mora, uključujući vrlo kontroverzni plan da se neki tražitelji azila pošalju u Ruandu.

Zašto konzervativci u anketama stoje tako loše?

Od 2019, kada su konzervativci osvojili posljednje opće izbore velikom većinom, stranka se bori s problemima “povjerenja i kompetencija”, rekao je za Al Jazeeru Jonathan Tonge, profesor politike na Univerzitetu u Liverpoolu.

Skandal koji datira iz vremena pandemije COVID-19, poznat kao “partygate”, utjecao je na povjerenje javnosti u vladu i naveo Borisa Johnsona da podnese ostavku na mjesto premijera 2022. godine. Johnson je optužen za održavanje rođendanske zabave i drugih događaja koji su kršili stroga pravila karantina koja je nametnuo britanskoj javnosti.

Zamijenila ga je Liz Truss,koja je imala haotičan šestosedmični mandat tokom kojeg je došlo do slobodnog pada tržišta.

Tonge je rekao da su u ovom trenutku konzervativci “izgubili povjerenje britanske javnosti”, s Borisom Johnsonom koji je od “popularne osobe postao osoba koja se smatrala nepouzdanom”, a laburisti su ubrzo nakon toga prestigli vladajuću stranku u anketama.

Nedavno je izbio još jedan skandal kada je Komisija za kockanje Ujedinjenog Kraljevstva objavila da istražuje pojedince povezane sa strankom, uključujući dvoje konzervativnih kandidata, Craiga Williamsa i Lauru Saunders, zbog klađenja na izbore u julu, tri dana prije nego što je Sunak objavio datum. Stranka je nakon toga izbacila i Williamsa i Saunders s liste kandidata.

Tonge je rekao da je problem kompetencije posljedica percipiranog nedostatka “pravih poboljšanja” konzervativaca za britansku javnost u proteklih 14 godina. Rekao je da su, prema nekim mjerilima, dobro poslovali, sa smanjenom inflacijom i stalno niskom stopom nezaposlenosti.

Međutim, kada je o društvenim aspektima riječ, koji uključuju “velika povećanja lista čekanja za Nacionalnu zdravstvenu službu i neuspjeh u ispunjavanju ključnih politika, kao što je obuzdavanje imigracije, čini se da konzervativci nisu uspjeli ispuniti ono što su obećali”.

Šta je Reform UK i kakve su šanse te stranke?

Reform UK (Reformistička Britanija), koju vodi populistički vođa Nigel Farage, izašla je na opće izbore 2019. kao Stranka za Brexit, ali se nije takmičila u izbornim jedinicama koje drže konzervativci.

Tada nije uspjela osvojiti nijedno mjesto, ali, prema posljednjim anketama, ove godine rebrendirana stranka bit će konkurent konzervativcima za drugo mjesto.

Farageova vatrena kampanja, koju je obilježio talas šovinističke retorike usmjerene na imigraciju, uveliko je pridonijela njihovom usponu.

Curtis je rekao da Farage djeluje kao “karizmatičan i artikuliran”, što su atributi koji su u oštroj suprotnosti sa Sunakovom kampanjom koja uključuje gaf u kojem je rano napustio 80. godišnjicu iskrcavanja u Normandiji.

Curtis je rekao da Ujedinjeno Kraljevstvo fokusiranjem na imigracijsku reformu nije ciljalo na pitanje koje je bilo posebno ključno za razloge zašto su ljudi okrenuli leđa konzervativcima, već su “oglašavali neuspjeh politike”.

“Ako ste nezadovoljni vladom i zastupate stav koji je za Brexit i protiv imigracije, Reform UK je mjesto gdje ćete otići”, rekao je.

Koji je najvjerovatniji ishod?

Prema posljednjim anketama, laburisti su izraziti favorit za osvajanje većine.

Curtis je rekao da ankete pokazuju rekordno niske rezultate za konzervativce koji se suočavaju s vrlo teškom “aritmetičkom realnošću”, budući da njihovi birači najviše padaju u izbornim jedinicama koje pokušavaju odbraniti. Ipak, za razliku od 2019. godine, Reform UK će im biti ozbiljan konkurent u tim područjima.

Tonge očekuje da će odziv biti neznatno manji u odnosu na prošle izbore – procjenjuje se na 67,3 posto – kada je zemlju zahvatio “nacionalni žar” zbog toga kako bi se Ujedinjeno Kraljevstvo trebalo ponašati prema referendumu o Brexitu iz 2016. godine.

Čini se da angažman birača, rekao je, nije toliko jak u ovom izbornom ciklusu, a dokazi upućuju na određeni stepen razočaranja birača u dvije glavne stranke, laburističku i konzervativnu, koje tradicionalno dominiraju britanskom politikom.

Rekao je da se uspon laburista više može pripisati “konzervativnoj imploziji”, nego bilo kojoj popularnoj politici.

Tonge je predvidio “apatično klizište” laburista, što bi moglo rezultirati nešto nižom izlaznošću nego na prošlim izborima.

Na temelju trenutnih prognoza, rekao je da bi dobivanje više od sto mjesta bio dobar rezultat za konzervativce na ovim izborima. To bi značilo veliki pad u odnosu na opće izbore 2019. kada su osvojili 365 mandata.

Tonge je rekao da bi takav rezultat izazvao “ideološku i političku raspravu za srce i dušu britanske političke desnice”.

Konzervativci bi imali izbor da krenu “Farageovom rutom” i postanu strožiji kada je riječ o useljavanju i smanjenju poreza ili da nemaju ništa s tom strankom i da se pokušaju ponovno izgraditi kao stranka desnog centra.