Izraelska vještina u ‘pronalasku izgovora’

Pad projektila u Majdal Shamsu na okupiranom Golanu je novi „izgovor“ Izraela, koje vješto pronalazi od svog osnivanja 1948. godine pa do danas te su mu postali jedan od glavnih alata za propagandu rata, politike i slike o sebi, pa čak i za dobijanje brze podrške u vidu finansija, oružja i municije od Zapada.

Uprkos Hezbollahovom poricanju umiješanosti u gađanje fudbalskog terena na okupiranoj Golanskoj visoravni – incident u kojem su ubijeni i ranjeni Druzi koji formalno pripadaju Siriji – i uprkos Hezbollahovim političkim, moralnim, pa čak i vojno-tehničkim dokazima da to nije uradio, Tel Aviv nije oklijevao da taj incident iskoristi kao priliku za nastavak rata koji Benjamin Netanyahu ne želi da završi jer nije u njegovom interesu. On se smatra vodećim zvaničnikom u historiji Izraela u vještini pronalaska izgovora.

U rječnicima arapskog jezika „izgovor“ je „ono čime se neko služi da prikrije pravi razlog svog postupka“ ili „izmišljeno sredstvo i uzrok za postizanje nekog cilja“.

Tajni sastanak u Francuskoj

Izrael je nastao uglavnom pod izgovorom zasnovanom na pozivanju na historiju i iskrivljenom tumačenju vjerskih tekstova. Izmišljao je izgovore za zauzimanje gradova, sela i zemlje Palestinaca te ih prisilio na iseljavanje ili potpuno stavio pod vlast okupacije, sve dok nije dobio zemlju na kojoj je proglasio svoju državu, koju su priznale druge države i međunarodne organizacije.

Ne samo to, nego se agresija pod izgovorom proširila i van Palestine, pa je 29. oktobra 1956. godine Izrael pokrenuo invaziju na teritoriju istočno od Sueckog kanala, Sinajsku pustinju i Pojas Gaze, kako bi britanskim i francuskim snagama dao izgovor da se dva dana kasnije priključe ratu, poznatom kao „trojna agresija“ na Egipat.

Ovaj izgovor je u suštini bio dio političkog i vojnog plana koji su tri zemlje napravile na tajnom sastanku održanom u Sevresu u Francuskoj između predstavnika Velike Britanije, Francuske i Izraela sedmicu dana prije početka izraelske vojne operacije. Njegov neobznanjeni cilj bio je zbaciti s vlasti egipatskog predsjednika Gamala Abdel Nassera nakon što je nacionalizirao Suecki kanal.

Izrael je ponovo koristio izgovor, i to odluku Abdel Nassera da zatvori moreuz Akaba, kako bi započeo rat u junu 1967. godine, iako tom odlukom tadašnji egipatski predsjednik nije imao namjeru objaviti rat ili napraviti uvod u njega, o čemu svjedoče izjave koje je davao tokom rata i nakon njega te dokumenti koji su kasnije otkriveni.

Godine 1981. Izrael je napao Irak pod izgovorom da spriječi njegovo posjedovanje nuklearnog oružja.

Isti princip Izrael je slijedio u svim svojim napadima na Palestince, Liban i Siriju, što je postalo jasno prije rata protiv Hezbollaha u julu 2006. godine. Operaciju koju je Hezbollah izveo 12. jula da zarobi dva izraelska vojnika Izrael je iskoristio i pokrenuo sveobuhvatni rat na Liban, za koji je već bio spreman jer je bio primoran napustiti južni Liban 2000. godine, pogotovo nakon što je potvrđeno da američke snage u regiji nisu uspjele koridor u Libanu pretvoriti iz koridora „otpora i odbijanja“ u koridor „zavisnosti i normalizacije“, što je Washington bio obećao Izraelu nakon okupacije Iraka.

Propaganda širenja laži o napadu 7. oktobra

Ovaj izraelski izgovor Libanci su prepoznali, pa je libanski ministar vanjskih poslova Gebran Bassil 28. septembra 2018. u svom odgovoru Netanyahuu – koji je u govoru pred Ujedinjenim narodima rekao da postoje dokazi o iranskoj podršci Hezbollahu u preciznom gađanju njegovih projektila te da će se Izrael „boriti“ protiv Irana u Libanu – rekao: „Izrael ponovo traži izgovore da opravda napad, koristi se međunarodnim legitimitetom da bi narušio suverenitet država.“

Ni u drugim izraelskim agresijama na Pojas Gaze – 2008, 2014, 2021. godine i onoj koja je uslijedila nakon Potopa al-Aksa – nisu izostali izgovori. Za aktuelni rat Izrael je razradio izgovor kroz grubu propagandu širenja laži o spaljivanju djece i silovanju žena tokom iznenadnog napada otpora 7. oktobra na naselja oko Pojasa Gaze.

Ovaj izraelski pronalazak izgovora nije prisutan samo u vojnom aspektu, već i u ekonomiji. Ministarstvo ekonomije Palestinske uprave je 2013. godine optužilo Izrael da koristi „izgovore“ da prisili palestinskog proizvođača da kupuje sirovine od izraelskih kompanija, postavljajući niz pravnih i administrativnih komplikacija i ograničenja na ulazima u gradove na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze ako želi da kupuje sirovine od arapskih zemalja. Ovo pitanje su pratili međunarodni izvještaji i analize, uključujući izvještaj Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) u njenom objašnjenju razloga za pad stope rasta palestinske ekonomije.

Izgovor za pokretanje rata protiv Libana

Otkako je Hezbollah ušao u rat proračunatim udarima prema onome što naziva „pravilima sukobljavanja“, Izrael je želio pojačati odgovor kako bi izazvao sveobuhvatni rat, posebno nakon neuspjeha njegove vojske u Pojasu Gaze. Međutim, američka administracija je uvijek odbijala tu želju Izraela, dok su je mnogi na Zapadu shvatili kao puki „bijeg naprijed“ koji ova posrnula vojska želi i pokušaj da se produži rat koji žele Netanyahu i njegovi saveznici u vladi.

Događaj u Majdal Shamsu došao je kao novi izraelski izgovor za odobravanje pokretanja rata na Liban, nakon izraelske propagande i pritužbi čiji cilj nije samo opravdanje rata, već i djelimično vraćanje prijašnje slike o sebi koja je polomljena zbog silnog ubijanja, paljenja i razaranja koje izraelska vojska sprovodi u Pojasu Gaze.

Djelovanje pod izgovorom dio je izraelskog vojnog, političkog i ekonomskog ponašanja, jer se Tel Aviv oslanja na princip da izgovor proizilazi iz stvarnih činjenica, čak i ako su male, i onda ih preuveličava i plasira kroz propagandu jarkih boja. Uvjeren je da postoji neko ko će prikriti i opravdati njegovu agresiju ili ga nije briga hoće li se razotkriti laži na kojima se temelji njegov izgovor sve dok ostvaruje svoje ciljeve, čak i ako je to potpuno kršenje međunarodnog prava.