Sjeverni morski put: Isporuka robe kroz sante leda

Privreda predstavlja sve djelatnosti kojima se čovjek bavi i obuhvata proizvodnju, razmjenu i potrošnju dobara. S obzirom da, zbog raznih prirodnih i društvenih odlika, ne mogu „svi proizvoditi sve“, trgovina se javila kao veoma ozbiljna uslužna djelatnost od koje zavisi moderna ekonomija.

Posebno je trgovina došla do izražaja nakon velikih geografskih otkrića, a globalizacija modernog društva čini osam milijardi ljudi na planeti jedinstvenim tržištem.

Trgovina je kroz prošlost uvijek ovisila o prometnim komunikacijama. Često se događalo da upravo trgovci nekog prostora šire kulturu, jezik i religiju svog autohtonog podneblja. Osim kvaliteta prometnice veoma bitna je bila i sigurnost, a cijena proizvoda je direktno zavisila od navedenih parametara. Iako Džingis kana promatramo kao velikog vojskovođu treba napomenuti i njegov prometno-trgovački značaj. On je prvi čovjek koji je povezao zapad i istok, odnosno u 13. stoljeću omogućio trgovačku rutu od Pekinga na Pacifiku do Budimpešte na Dunavu.

Najjeftiniji oblik prometa

Korištenje vodenih površina u prometu je razvilo brojne kulture Sredozemlja, a neke države na Atlantiku u Europi su zbog svog položaja postale kolonijalne sile. Velika geografska otkrića su posljedica želje uspostave prometa i povezivanja vodenim putevima Europe i južne Azije. Columbo, Vasco da Gama i Bartolomeu Dias su samo htjeli doći do Indije – neki putovanjem ka zapadu, a neki obilaskom juga Afrike.

I danas se malo toga promijenilo. Brzina prometa i njegova sigurnost su dvije osnovne odrednice trgovine. Iako se otapanje leda i činjenica da smo u periodu interglacijala (između dva ledena doba) uglavnom spominju u negativnom kontekstu, za neke dijelove svijeta to bi moglo značiti blagostanje. Takvo je priobalje Sibira, azijskog dijela Rusije, koje se nalazi na Sjevernom ledenom okeanu. Tu se nalazi Sjeverni morski put (SMP) o čijem korištenju se govorilo još početkom 16. stoljeća. Neki od vodećih znanstvenika Rusije u prošlosti, kao što su Mendeljejev i Lomonosov, bavili su se ovom temom i pokušavali ekonomski iskoristiti prostor u prometne i trgovačke svrhe.

Sjeverni morski put se proteže od Skandinavskog poluotoka do Barentsovog mora te preko rubnih mora Rusije (Karsko, Laptevsko, Istočnosibirsko, Čukotsko) sve do Pacifika i Beringovog mora. Pogled na kartu govori da on spaja Norvešku sa Japanom i Kinom, a iz aspekta Rusije povezuje luku Murmansk na Bijelom moru i Vladivostok na Pacifiku. Murmansk na poluotoku Kola je najveći grad u Arktičkom prostoru, a svoju topliju klimu i nezaleđeno priobalje „duguje“ toploj golfskoj struji koja tu završava svoje putovanje. Ovo znači da se dvije „krajnje“ luke Rusije, koje su udaljene kopnom preko 10.000 kilometara, mogu povezati najjeftinijim oblikom prometne komunikacije – vodom.

Idealna komparacija brzine prometa je udaljenost velike luke Sankt Petersburg i Vladivostoka. Ako se putuje Sjevernim morskim putem onda je ta udaljenost 14.000 kilometara, a ako se ide na jug preko Indijskog oceana i Sueckog kanala onda je udaljenost 23.000 kilometara. Putovanje do luka Japana i Kine, koja je posebno zainteresirana za promet Sjevernim putem, dvostruko je kraće. S obzirom na sve okolnosti koje se dešavaju na „južnoj prometnici“, od somalijskih gusara do problema u Bab el Mandebu zbog Jemena, bitno je naglasiti i sigurnosni aspekt prijevoza ljudi, robe i dobara.

Razvoj luka u Sibiru

Zahvaljujući Sjevernom putu, posebno na ušćima rijeka Sibira, razvile su se brojne luke. Najveći problem ovoj prometnici čini led. Zbog toga se putuje u konvojima, koje predvode brodovi „ledolomci“. Vremenski uvjeti su, do prije nekoliko godina, omogućavali da prometna sezona traje cca 150 dana u godini što nije davalo Sjevernom putu veliku mogućnost razvoja.

Godine 1878, kada je Europa čekala rezultate Berlinskog kongresa, švedska ekspedicija i brod „Vega“ su prošli cijeli Sjeverni put. U posljednjih 150 godina sva istraživanja provodi Rusija, koja je u ista uključila i vojne i civilne snage. Period Hladnog rata je bio izražen u kompeticiji sa SAD-om u raznim poljima, a jedno od njih je bilo i maksimalno korištenje putnih komunikacija.

Veliki korisnici Sjevernog puta posljednjih četvrt stoljeća su kompanije Gazprom i Lukoil, a sve do raspada SSSR-a put nije bio omogućen inozemnim kompanijama. Zvanično je Moskva to dozvolila 1991. godine, ali kvantitet leda na Arktiku nije omogućavao da se put više koristi. Za razliku od većine planete koja nije sretna zbog onoga što se događa u posljednja tri desetljeća sa aspekta otapanja leda, ta činjenica pogoduje razvoju prometa i ekonomije ove oblasti.

Godine 2009. su samo dva komercijalna broda krenula ovim putem, 2011. ukupno 34 broda, a godinu kasnije 46 brodova se našlo na toj ruti. Ove brojke su daleko do kvantiteta značajnih svjetskih morskih prolaza. Kroz La Manche prođe 180.000 brodova, kroz Malajski kanal 90.000, kroz Suecki nekih 18.000, a kroz Panamski 14.000 brodova na godišnjem nivou.

Prije deset godina za Sjeverni put se posebno zainteresirala kineska ekonomija. U augustu 2013. godine su Kinezi poslali brod u Rotterdam, luku na delti Rajne u zapadnoj Europi, preko Sjevernog puta. Brod je putovao od 15. augusta do 10. septembra 2023. godine i put je trajao 12 dana kraće nego putovanje koje je išlo preko Sueckog kanala. Uštedilo se i vrijeme i gorivo kao značajni elementi trgovine, a samim tim i roba bila konkurentnija na tržištu. Te 2013. su vlasti u Moskvi dozvolile da više od 400 brodova koristi Sjeverni put.

Isporuka ‘kroz sante leda’

Prošle godine se desilo ono što je Sjeverni put stavilo na još značajnije mjesto trgovine. Zahvaljujući modernoj tehnologiji i ledolomcima Sjeverni put je otvoren za promet tokom čitave godine. Ledolomci tankeri klase Arc7 od ove godine redovno isporučuju robu na azijsko tržište kroz sante leda. Naravno da kvantitet prometa koji je na nekih 2,5 posto prometa kroz Suecki kanal (34 milion tona naspram 1,4 milijardu tona robe) nije usporediv, ali vlasti u Moskvi ulažu ogromna sredstva da dodatno razviju i osiguraju ovu putnu komunikaciju. Ideja je da do 2030. godine Sjeverni put ima 10 posto prometa Sueckog kanala. Kada se pogleda politička situacija oko Crvenog mora ta mogućnost se dodatno čini ostvarivom.

Za Rusiju je ovaj put od strateškog značaja, a za proizvođače Dalekog istoka mogućnost smanjenja troškova. Prije Columbovog otkrića Amerike, Atlantik je bio samo neka velika vodena površina na zapadu Starog svijeta, a u posljednjih 500 godina najvažnija prometnica. Ledeno doba je nekada omogućilo narodima iz Azije da pređu prije 12.000 godina u Ameriku preko zaleđenog Beringovog prolaza, a danas otapanje leda omogućava da se iz Šangaja do luka Europe brodom dođe za manje od mjesec dana. Zanimljivo je da su Kinezi 2016. godine kupili luku Pirej u Grčkoj, a prije dvije godine 25 posto dionica luke Hamburg. Ova činjenica govori u prilog želji za skladištenjem većih količina robe u ovom dijelu svijeta.

Trgovački putevi se kroz prošlost otvaraju i zatvaraju. Zbog navedenog su neki gradovi na putu svile samo blijeda slika svoje prošlosti kao što su Palmira, Fergana, Kokand ili Samarkand, a u svoje zlatno doba su bili najznačajniji na planeti. Ako se iskoriste sve mogućnosti Sjevernog puta možda će danas nepoznata priobalna mjesta ruskog Sibira kao što su Dikson, Igarka, Pevek, Tiksi, Magadan i Providenija postati poznati centri svjetske trgovine.