Glas zakopanih pod ruševinama: Istraga otkriva strahote tragedije nestalih u Gazi

Anas Juha svakog dana u proteklih sedam mjeseci obilazi ruševine svoje porodične kuće u naselju Al-Fayoumi u gradu Gaza u nadi da će pronaći posmrtne ostatke svojih najmilijih.

U izraelskom napadu, koji se desio 6. decembra, srušena je petospratnica u kojoj su živjeli, kada je ubijeno 117 članova njegove porodice. Pronađeno je i identificirano 57 tijela, dok je 60 drugih ostalo zarobljeno pod ruševinama još od tada. Isti slučaj je i sa hiljadama osoba koje su nestale od početka rata, navodi izraelski istraživački portal Sicha Mekomit u opširnijem izvještaju.

Igrom slučaja, Anas je tog jutra preživio samo zato što je u trenutku napada bio u kući svog oca u susjedstvu. Nakon što je čuo snažnu eksploziju, požurio je nazad da provjeri šta se dogodilo sa porodicom. Bio je užasnut kada je ugledao samo oblak dima i prašine.

“Cijela zgrada je pretvorena u ruševine. Sve o čemu sam mogao razmišljati je 140 ljudi koji su bili unutra”, rekao je Anas za izraelski portal. Taj istraživački portal je poznat među izraelskim ljevičarskim aktivistima kao alternativna medijska platforma koja nastoji razotkriti prakse okupacije i njene rasističke politike.

Anas je počeo očajnički tragati za članovima svoje porodice, zajedno sa dvojicom svojih ranjenih rođaka, koji su, također, nekim čudom preživjeli nakon što ih je eksplozija bacila izvan objekta.

Hitna pomoć je stigla na mjesto napada tek nakon što je prva grupa ranjenih prevezena privatnim automobilima u baptističku bolnicu Al-Ahly, budući da Civilnu odbranu nije bilo moguće obavijestiti o napadu jer su komunikacije tada bila prekinute.

Anasova supruga i dvoje djece nisu bili među onima koji su izvučeni ispod ruševina. Roditelji i brat njegove supruge također se vode kao nestali.

Nakon što je shvatio veličinu tragedije koja ga je zadesila, Anas je počeo da zapisuje imena svih onih čija tijela nisu pronađena. Uslijed užasnog šoka, Anas se na trenutak nije mogao sjetiti imena svih svojih rođaka, čak ni imena supruge i djece, ali je konačno uspio napisati imena svojih 60 nestalih rođaka.

‘Važniji su živi’

Iako je od bombardiranja prošlo više od sedam mjeseci, Anas ne gubi nadu da će jednog dana sahraniti članove svoje porodice kako to dolikuje.

Međutim, timovi Civilne odbrane ne mogu učiniti ništa da dođu do njihovih posmrtnih ostataka. Njihova oprema je dotrajala, a nemaju ni dovoljno ljudstva da se izbore s razmjerima izraelskih bombardiranja, koja još traju.

“Oni su, također, zauzeti odgovorom na bombardiranja u kojima može biti preživjelih i nemaju vremena za slučajeve poput našeg”, dodao je Anas. “Ukratko rečeno, živi su preči”.

Anasova porodica je među hiljadama Palestinaca koji se zvanično vode kao nestali u Gazi od početka rata, a većina njih je, po svemu sudeći, ostala zarobljena, živa ili mrtva, ispod uništenih zgrada.

Međunarodni komitet Crvenog križa govori o 8.700 osoba koje se zvanično vode kao nestale osobe, a u 75 posto slučajeva nisu pronađene.

Ministarstvo zdravlja u Pojasu Gaze procjenjuje da je ukupan broj nestalih još veći, oko 10.000. Ovaj broj nije uključen u zvanični broj mrtvih u izraelskim napadima koji je dostavilo Ministarstvo, a koji se sada približava brojki od 40.000.

Budući da je većina zdravstvenih ustanova van funkcije, nakon što su uništene ili je njihovo osoblje prisiljeno na evakuaciju, očekuje se da će spašavanje, identifikacija, a zatim i prebrojavanje svih žrtava potrajati godinama.

“Najgore je kada čujemo nečiji glas ispod ruševina, a mi ga ne možemo spasiti”, kaže glasnogovornik Civilne odbrane Mahmoud Basal.

Basal je naglasio da Civilna odbrana neće moći izvući sva tijela nestalih zbog obima razaranja, intenziteta napada i ograničenja na unošenje spasilačke opreme. Pored toga, timovi Civilne odbrane su, također, meta napada, uprkos zaštiti koju bi im trebalo pružiti međunarodno humanitarno pravo.

Deset hiljada nestalih

“Čak i da se rat završi, bit će nam potrebne dvije do tri godine da izvučemo sva tijela. U periodima kada su bombardiranja bila slabijeg intenziteta, uspjeli smo izvući neka tijela. Posmrtni ostaci, posebno djece, bili su u poodmakloj fazi raspadanja”, dodaje Basal. Također upozorava na opasnost širenja bolesti i epidemija zbog nagomilavanja hiljada leševa pod ruševinama, pogotovo nakon dolaska ljeta, kada vrućina ubrzava proces raspadanja.

Ujedinjeni narodi kažu da bi čišćenje 40 miliona tona ruševina u Gazi moglo potrajati 15 godina.

Organizacija “Save the Children” procjenjuje da djeca čine više od polovine od 10.000 nestalih osoba za koje se vjeruje da su zarobljeni pod ruševinama. Hiljade drugih su vjerovatno pokopane u neoznačenim masovnim grobnicama, ili su ih uhapsile okupatorske snaga, ili su izgubljene ili odvojene od svojih porodica u haosu.

Broj palestinske djece čije se tačno boravište ne zna procjenjuje se na oko 21.000, uključujući i djecu koja su stigla u bolnice, a nisu identificirana, zbog čega su klasificirani pod akronimom WCNSF, odnosno “ranjeno dijete, bez preživjelih članova porodice”.

Društvene mreže preplavljene su porukama u kojima se pita za nestale osobe, posebno djecu, naročito nakon prisilne deportacije iz Rafaha u južnom Pojasu Gaze početkom maja.

Među nestalim osobama je i Ahmed Hussein, dvogodišnji dječak, koji je nestao tokom masovnog bijega stanovnika s Trga Al-Awda u centru grada Rafah prema oblasti Al-Mawasi u blizini obale.

“Naša roba je bila na dva kamiona. Mislila sam da je Ahmed s ocem, a on je mislio da je sa mnom. Saznali smo da je nestao dok smo istovarali kamione”, kaže njegova majka Samah.

Ahmedov otac Rami brzo se vratio na mjesto odakle su krenuli na put, ali nije mogao pronaći Ahmeda, a niko u okolini ga nije vidio. Rami je kontaktirao i Crveni križ i policiju kako bi ih obavijestio o nestanka svog sina, a objavio je i nekoliko poruka na društvenim mrežama.

“Tražimo ga svaki dan, među živima i mrtvima. Lakše bi mi bilo da saznam da je mrtav, nego da živimo u ovoj neizvjesnosti. Ne znamo je li živ ili mrtav. Jesu li ga napali psi, jesu li ga okupatori zarobili ili ga je neki od izraelskih vojnika oteo i odveo u Izrael?”

Bolničke hladnjače

Policija u Gazi ne učestvuje direktno u potrazi za nestalim osobama, jer su njeni resursi ograničeni, pored toga da su policijske stanice i službenici često na meti napada izraelske vojske. Izvor iz policije, koji je želio ostati anoniman zbog straha za svoj život, rekao je za izraelski portak da policajci pokušavaju pomoći koliko god je to moguće, iako to čine bez koordinacije ili pomoći međunarodnih organizacija.

“Prikupljamo informacije od rodbine i dijelimo poruke o nestalim osobama na policijskim WhatsApp grupama. Dijele se podaci za kontakt, poput broja telefona i adresa, te fotografije nestale osobe. Kada se pronađe tijelo u fazi raspadanja, slikaju se odjeća i drugi prepoznatljivi znakovi. Ako tijelo nije u stanju raspadanja i mogu se prepoznati crte lica, tada se tijelo fotografira, a fotografije se objavljuju na društvenim mrežama. Zatim se tijelo stavlja u bolničku hladnjaču na tri dana. Ako ostane neidentificirano nakon tog perioda, vrši se ukop.”

Izvor dodaje da bolnice, pod teretom ogromnog broja ubijenih koji im pristižu, “samo napišu broj na svakom tijelu i odmah ga sahranjuju na za to određeno mjesto”. “Nakon što se tijelo identificira, broj se zamjenjuje imenom te osobe koja se briše sa spiska nestalih. Porodica potom odlučuje o tome hoće li se tijelo premjestiti na drugo mjesto i tamo zakopati ili ostaviti tu”, navodi.

Prema podacima Ministarstva zdravlja Gaze, u izraelskim bombardiranjima ubijeno je 14.000 palestinske djece, od kojih polovina još uvijek nije identificirana.

Masovne grobnice

Izvještaj Ujedinjenih naroda u maju prošle godine otkrio je da su u masovnim grobnicama pronađena i tijela djece, te kako su neka od njih imala tragove mučenja i pogubljenja na licu mjesta. Također je ukazano na moguće slučajeve zakopavanja živih ljudi.

Prema organizaciji “Save the Children”, vjerovatnoća da dijete umre od povreda sedam puta je veća u odnosu na odrasle osobe, zbog krhkosti djetetovog tijela. To znači da mogu zadobiti tako ozbiljne povrede koje će unakaziti njihova tijela i učiniti ih neprepoznatljivim. Ponekad im mala veličina tijela može pomoći i spriječiti zgnječenje pod ruševinama.

To se, na primjer, desilo u slučaju Hamze Malaka, jedinog preživjelog u izraelskom bombardiranju 14. oktobra, u kojem je ubijena cijela njegova porodica, uključujući starce, malu djecu i jednu trudnu ženu.

Nakon devet mjeseci rata, niko nije mogao utvrditi tačan broj poginulih koji su još uvijek zakopani pod ruševinama Hamzine kuće u naselju Zaytoun u gradu Gaza. Komšije procjenjuju da je porodica brojala 26 osoba, a tijela nekih od njih još uvijek nisu pronađena.

Hamzin stric Mohamed, koji živi u Kaliforniji, zamolio je prijatelja da se brine o njegovom bratiću dok ne pronađe način da dječaka evakuira iz Gaze i odvede ga sebi u Sjedinjene Američke Države.

“Ne znam koliko je ljudi bilo u toj kući kada je bombardirana, ni koliko ih je otišlo ili raseljeno na druga područja Gaze”, rekao je Mohamad za izraelski portal.

Kenza zaslužuje dostojan grob

Naji Juha, Anasov rođak, kaže da samo želi sahraniti svoju dvogodišnju kćerku Kenzu na dostojanstven način. Djevojčica je stradala u izraelskom napadu u kojem je ubijeno 117 članova njegove porodice.

Naji je uspio pronaći tijela svoje supruge, sina, majke, oca, brata, bratića i sestrića, ali još uvijek ne zna šta se dogodilo djevojčici Kenzi.

“Je li njeno njeno tijelo izgorjelo u eksploziji? Je li možda preživjela, a zatim se ugušila pod ruševinama”, sve su to pitanja bez odgovora, a Naji se bori da nastavi život dalje, za koji kaže da je “postao besmislen”.