Sve o američkom lovcu F-35 i specijalnoj verziji za Izrael

Avion F-35 odlikuje napredna ‘stealth’ tehnologija (teža uočljivost za radar), velika vatrena moć, širok raspon operacija i veliki domet.

Važna karakteristika izraelske verzije je njegova integracija sa sistemima za elektronsko ratovanje koje je razvio Izrael (Amir Cohen / Reuters)

Avion F-35 je kamen temeljac modernog američkog vojnog zrakoplovnog arsenala. Odlikuje ga napredna stealth tehnologija (teža uočljivost za radar), velika vatrena moć, širok raspon operacija i veliki domet. Ove karakteristike bile su presudne u nedavnoj izraelskoj operaciji usmjerenoj ka luci Hodeidah u Jemenu, kada je Izrael odlučio odgovoriti na napad grupe Ansar Allah (Husi), koja je dronom Jaffa pogodila Tel Aviv.

Program razvoja F-35, poznat kao program Joint Strike Fighter (JSF), pokrenut je ‘90-ih sa ciljem razvoja višenamjenskog aviona koji bi mogao služiti različitim granama vojske Sjedinjenih Američkih Država i savezničkih nacija.

Ovom inicijativom nastojala se razviti zajednička platforma koja će zamijeniti više tipova aviona koje su ranije koristili američko ratno zrakoplovstvo, mornarica i marinski korpus, pored mnogih zračnih snaga NATO-a i saveznika.

Kompanije su se međusobno nadmetale da dobiju ugovor za razvoj ovog lovca i na kraju je ograničen na dva ptototipa: Lockheed Martinov X-35 i Boeingov X-32.

Dana 26. oktobra 2001. godine izabran je X-35. Jedan od odlučujućih faktora je bila sposobnost kratkog/vertikalnog uzlijetanja i slijetanja (STOVL) koje ima X-35, koji koristi sistem ventilatora za polijetanje koji pruža bolje performanse u poređenju sa X-32.

Poslije je naziv aviona promijenjen iz „X-35“ u „F-35 Lightning II“ u čast aviona „Lockheed P-38 Lightning“ koji su koristile američke zračne snage tokom Drugog svjetskog rata. F-35A je prvi put poletio 15. decembra 2006. godine.

Tri glavna tipa

F-35 Lightning II ima tri glavna tipa dizajnirana za različite grane američke vojske i savezničkih snaga.

Avion F-35A

Koristi ga američko ratno zrakoplovstvo. Najlakši je i najmanji, ima unutrašnji top kalibra 25 mm, može nositi teret do 18.000 funti i ima domet veći od 1.200 nautičkih milja.

Ovaj avion može služiti kao komunikacijski centar, prenositi informacije drugim avionima i komandnim jedinicama. U vojnoj službi počeo se koristiti u augustu 2016. godine.

Avion F-35B

Ovaj avion namijenjen je za američke marince i britansku kraljevsku mornaricu. Koristi Rolls-Royceov sistem za kratko uzlijetanje i slijetanje, može nositi do 15.000 funti oružja i ima domet od oko 900 nautičkih milja. Ušao je u upotrebu u julu 2015. godine.

Avion F-35C

Ova verzija, dizajnirana za američku mornaricu, ima veća krila i pojačan stajni trap kako bi se mogao nosi sa zahtjevima katapultnog sistema lansiranja i slijetanja na nosačima aviona.

Raspon krila ovog aviona je 43 stope, krila su sklopivih vrhova za poboljšanje skladišnog prostora, može nositi 19.750 funti unutrašnjeg goriva, dometa je većeg od 1.200 nautičkih milja kao i F-35A. Ušao je u upotrebu u februaru 2019​​​​. godine.

Adir, verzija dizajnirana za Izrael

Pored tri prethodne verzije, postoji i posebna generacija ovih aviona koja je posebno dizajnirana da zadovolji operativne potrebe Izraelskog ratnog zrakoplovstva (IAF). To je avion F-35I Adir, što na hebrejskom znači „veliki“. Ovaj avion je ključni element u izraelskoj odbrambenoj strategiji zbog svojih naprednih mogućnosti i prilagođenih karakteristika.

Jedna važna karakteristika je njegova integracija sa sistemima za elektronsko ratovanje koje je razvio Izrael. Ove sisteme – koji uključuju napredne senzore, protumjere i kapsule za ometanje radara – dizajnirale su izraelske odbrambene kompanije, kao što su Elbit Systems i Israel Aerospace Industries.

Avion je opremljen komandnim, kontrolnim, komunikacijskim i računarskim sistemom (C4) izraelske proizvodnje (Amir Cohen / Reuters)

Pored toga, avion je opremljen komandnim, kontrolnim, komunikacijskim i računarskim sistemom (C4) izraelske proizvodnje, što omogućava besprijekornu komunikaciju i razmjenu podataka sa drugim izraelskim odbrambenim sistemima. Avion je dizajniran da nosi niz oružja koje je razvio Izrael, uključujući raketu vazduh-vazduh kratkog dometa PYTON-5 i precizno vođenu bombu SPICE.

Štaviše, izraelski piloti koriste sistem prikaza koji je montiran na pilotovoj kacigi i koji pruža važne informacije o letu i borbi unutar vidokruga pilota.

Prva upotreba

Avion Adir smatra se prvom verzijom aviona F-35 koji je Izrael koristio u borbenim misijama, a prve misije su bile usmjerene na iransku vojnu infrastrukturu u Siriji 2018. godine.

Izraelsko ratno zrakoplovstvo ima nekoliko eskadrila F-35I Adira, poput: 116. eskadrile „Lavlja jazbina“, 117. eskadrile „Prvi mlazni avioni“ i 140. eskadrile „Zlatni orlovi“, koji se nalaze u zračnoj bazi Nevatim u pustinji Negev.

Izrael trenutno posjeduje 39 aviona i, zahvaljujući američkoj vojnoj pomoći, potpisao je ugovor vrijedan tri milijarde dolara za nabavku još 36 aviona kako bi formirao još jednu eskadrilu, čija će isporuka početi 2027. s tri aviona godišnje.

Tehnološke inovacije

Avion F-35 sadrži mnoge vodeće tehnologije koje poboljšavaju njegove sposobnosti i borbene performanse. Njegova stealth tehnologija je ključna karakteristika, jer koristi ravne rubove, premaze koji apsorbiraju radar i unutrašnje skladištenje oružja kako bi se smanjila detekcija radara. Dizajn raspršuje radarske valove i smanjuje infracrvene zrake, što otežava neprijateljima da otkriju avion.

Još jedna prepoznatljiva karakteristika je napredna avionika s radarom AN/APG-81 AESA koji omogućava praćenje i ciljanje na velikim udaljenostima i DAS sistem koji koristi šest infracrvenih kamera za pregled od 360 stepeni, što poboljšava uvid u situaciju.

EOTS sistem ciljanja pruža detekciju velikog dometa i precizno ciljanje, dok HMDS sistem pruža prikaz važnih informacija na kacigi pilota, omogućavajući vidljivost kroz okvir aviona kako bi se dobio potpun uvid u situaciju u kojoj se nalazi pilot.

Integrisani sistemi u avionu F-35 istovremeno prikupljaju podatke sa različitih senzora, stvarajući koherentnu sliku situacije, što omogućava efikasnu razmjenu informacija između savezničkih snaga i pruža stratešku prednost u složenim borbama.

Avion je naoružan svestranim arsenalom jer može nositi do 18.000 funti municije unutra ili vani, u zavisnosti od zahtjeva za skrivanje.

Visoki troškovi

Program F-35, jedan od najambicioznijih i najskupljih poduhvata američkog Ministarstva odbrane, suočio se s brojnim izazovima, a očekuje se da će ukupni troškovi programa premašiti 2.000 milijardi dolara tokom životnog ciklusa aviona, uključujući nabavku, rad i troškove održavanja.

Ova cifra se povećala u odnosu na prvobitne procjene od oko 233 milijarde dolara kada je Lockheed Martin 2001. godine dobio ugovor za razvoj borbenog aviona. To je zbog različitih faktora, uključujući visoke stope inflacije i planove za produženje radnog vijeka aviona do 2088. godine. Ažurirani troškovi uključuju približno 1.600 milijardi dolara za održivost i oko 442 milijarde dolara za akvizicije.

Kako bi ublažio ove rastuće troškove, Lockheed Martin je implementirao strategije smanjenja troškova osiguravajući dugoročne ugovore sa dobavljačima tako da kompanija postiže uštede u masovnoj kupovini i stabilnijem lancu nabavke, što olakšava bolje planiranje i ulaganje u program.

Zajednički programski ured (JPO) je, također, uveo mjere kontrole troškova kako bi poboljšao pouzdanost i mogućnost održavanja aviona, smanjio štetu uzrokovanu ostacima stranih predmeta i poboljšao pouzdanost motora. Ove inicijative su značajno smanjile godišnje troškove po avionu sa 9,4 miliona dolara u 2014. na 6,2 miliona dolara u 2022. godini i po satu leta sa 86.800 dolara na 33.600 dolara u istom tom periodu.

Tehnički nedostaci

Ovaj program se još uvijek suočava sa stalnim tehničkim izazovima. Postoji više od 800 nedostataka u dizajnu F-35 aviona koji još nisu riješeni, od kojih je sedam kritičnih nedostataka koji utječu na spremnost i sigurnost aviona.

Primijećen je i problem regulacije pritiska u kabini, koji uzrokuje jake bolove u sinusima pilota i kvar na kameri za noćno gledanje, što utječe na slijetanje noću.

Postoji više od 800 nedostataka u dizajnu F-35 aviona koji još nisu riješeni (Amir Cohen / Reuters)

Treća tehnološka nadogradnja aviona, TR-3, također se suočava s mnogim nedostacima, od kojih su problemi u lancu nabavke i verifikaciji softvera, što uzrokuje kašnjenja u isporuci borbenih aviona kupcima i dovodi do plana da se uvede avion sa skraćenom verzijom softvera, koja ne bi uključivala sve sposobnosti važne za borbu.

Ko ih posjeduje?

Sjedinjene Američke Države su na vrhu liste sa više od 450 aviona F-35, a planiraju nabavku 1.855 aviona za svoje kopnene, pomorske i zračne snage.

Velika Britanija ima 30 aviona F-35, Australija 60 aviona, Izrael 39 aktivnih i 36 naručenih, Japan 27, Južna Koreja 40, Norveška 40 aktivnih i 12 naručenih, Holandija 34 od kojih je 18 naručenih, a Danska 10 aktivnih i 17 naručenih F-35 aviona.

Mnogo je zemalja koje su zatražile da im se obezbijedi ovaj avion, među kojima su Poljska koja je tražila 32 aviona, Njemačka 35, Finska 64, Švicarska 36, Singapur 12, Kanada 88 i Češka 24.

Zanimljivo je da je SAD opstruirao isporuku aviona F-35 Turskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima kako bi osigurao vojnu nadmoć Izraela na Bliskom istoku.

Uprkos značajnom ulaganju Turske u program F-35, uključujući ugovore o kupovini unaprijed 100 aviona F-35A i učešće u proizvodnji 900 dijelova aviona, Sjedinjene Američke Države tvrde da pokušaji Turske da kupi ruski sistem proturaketne odbrane S-400 nisu kompatibilni sa sigurnosnim okvirom NATO-a, što je dovelo do toga da Ankara zvanično obustavi ovaj program 2019. godine.

Izvor: Al Jazeera

Reklama