‘Velike ruske zalihe oružja iz sovjetske ere su pri kraju’

Dugo se vremena činilo da bi iscrpljujući rat između Ukrajine i Rusije, s pet puta većim brojem stanovnika, mogao završiti samo na jedan način. No, toliko hvaljena ruska ofanziva na Hakriv na sjeveru koja je započela u maju – polako slabi, navodi se u analizi britanskog lista The Economist.

Njen napredak na drugim mjestima duž fronta, posebno u regiji Donbasa, bio je i strateški trivijalan i postignut uz veliku cijenu. Sada je manje važno može li Ukrajina ostati u borbi, a više koliko dugo Rusija može održati svoj trenutni tempo operacija.

Ključno pitanje nije brojna snaga. Čini se da je Rusija sposobna pronaći dodatnih 25.000 vojnika svaki mjesec kako bi zadržala oko 470.000 ljudi na frontu, iako za njih mora platiti više. Proizvodnja projektila za udare na ukrajinsku infrastrukturu također raste. Ali uprkos svim pričama o tome da je Rusija postala ratna ekonomija, s nekih osam posto svog BDP-a posvećenog vojnim izdacima, ona je u stanju nadomjestiti svoje zapanjujuće gubitke tenkova, oklopnih pješadijskih vozila i artiljerije samo povlačenjem iz skladišta i obnavljanjem zaliha izgrađenih u sovjetsko doba. Iako su te zalihe ogromne, one nisu beskonačne.

Prema većini obavještajnih procjena, nakon prve dvije godine rata, Rusija je izgubila oko 3.000 tenkova i 5.000 drugih oklopnih vozila. Oryx, nizozemska obavještajna stranica, navodi broj gubitaka ruskih tenkova za koje ima foto ili video dokaze na 3.235, ali sugerira da je stvarni broj “znatno veći”.

Aleksandr Golts, analitičar Stockholmskog centra za istočnoevropske studije, kaže da Vladimir Putin mora zahvaliti starom politbirou za ogromne zalihe oružja koje su stvorene tokom Hladnog rata. Kaže da su sovjetski čelnici znali da je zapadna vojna oprema puno naprednija od njihove vlastite, pa su se odlučili za masovnost, izbacujući hiljade oklopnih vozila u mirnodopskim uvjetima za slučaj rata. Prije raspada, Sovjetski savez, kaže Golts, imao je oklopnih vozila koliko i ostatak svijeta zajedno.

Kada se tadašnji ministar odbrane Sergej Šojgu u decembru 2023. pohvalio da je tokom godine isporučeno 1.530 tenkova, prešutio je da gotovo 85 posto njih, prema procjeni Međunarodnog instituta za strateške studije iz Londona, nisu bili novi tenkovi, već stari (uglavnom T-72, također T-62, pa čak i neki T-55 koji datiraju neposredno nakon Drugog svjetskog rata) koji su izvučeni iz skladišta i oprani i ‘iščetkani’.

Od početka invazije, oko 175 relativno modernih tenkova t-90m poslano je na prvu liniju. IISS procjenjuje da bi se godišnja proizvodnja ove godine mogla približiti 90. Međutim, Michael Gjerstad, analitičar iz IISS-a, tvrdi da je većina tenkova t-90ms zapravo nadogradnja starijih t-90as. Kako se te brojke smanjuju, proizvodnja novoizgrađenih T-90ms ove godine možda neće biti veća od 28.

Zastarjelo naoružanje

Pavel Luzin, stručnjak za ruske vojne kapacitete u Centru za analizu evropske politike sa sjedištem u Washingtonu, smatra da Rusija može izgraditi samo 30 novih tenkova godišnje. Kada su Ukrajinci prošle godine zarobili navodno novi t-90m, otkrili su da je njegov top napravljen 1992.

Luzin smatra da je sposobnost Rusije da izgradi nove tenkove ili borbena pješadijska vozila, ili čak da obnovi stara, ometena poteškoćama u nabavci komponenti. Skladišta komponenti za proizvodnju tenkova koje su prije rata bile namijenjene za upotrebu do 2025. već su u nedostatku, dok je prodaja ključne opreme, poput grijača goriva za dizelske motore, visokonaponskih električnih sistema i infracrvenih termalnih slika za identifikaciju ciljeva, koja je sva ranije uvožena iz Evrope, sada blokirana sankcijama.

Nedostatak visokokvalitetnih kugličnih ležajeva također je jedna od prepreka. Kineske alternative su ponekad dostupne, ali se navodi da ne zadovoljavaju prijašnje standarde kvalitete.

Pomoć Sjeverne Koreje

Nisu to jedini problemi kada je u pitanju izrada novih oklopnih vozila ili pokušaj modernizacije starih. Proizvodnja ferolegura zapravo se smanjila u posljednje dvije godine, kaže Luzin. Većina zavarivanja u tvornicama oružja još uvijek se obavlja ručno, i uprkos tome što tvornice navodno rade u tri smjene, Luzin kaže da se firme bore da zaposle dovoljno radnika. Također, uveliko ovise o alatnim mašinama uvezenim prije nekoliko godina iz Njemačke i Švedske, od kojih su mnoge sada stare i teške za održavanje.

Štaviše, stari sovjetski lanac snabdijevanja oružjem više ne postoji. Ukrajina, Gruzija i Istočna Njemačka bile su važni centri sovjetske proizvodnje oružja i komponenti. Ironično, Harkiv je bio glavni proizvođač kupola za tenkove T-72. Broj radnika u ruskom vojno-industrijskom kompleksu također je dramatično pao, kaže Luzin, sa oko 10 miliona na dva miliona, bez ikakve kompenzacijske promjene u automatizaciji.

Druga briga je proizvodnja artiljerijskih cijevi. Za sada, uz pomoć Sjeverne Koreje, čini se da Rusija ima dovoljno granata, vjerovatno oko tri miliona ove godine, dovoljno da nadmaši Ukrajince do nedavno s najmanje 5:1, a na nekim mjestima i mnogo više. Ali nedostatak tako visokih brzina paljbe je istrošenost cijevi. U nekim vrlo spornim područjima, cijevi haubica trebaju se zamijeniti nakon samo nekoliko mjeseci.

Ipak, kaže Luzin, postoje samo dvije fabrike koje imaju sofisticirane mašine za rotacijsko kovanje za izradu bačvi, austrijske proizvodnje, a posljednja je uvezena 2017. Svaka može proizvesti samo oko 100 bačvi godišnje, u usporedbi s hiljadama potrebnih. Rusija nikada nije napravila vlastite mašine za kovanje; uvezla ih je iz Amerike 1930-ih i opljačkala iz Njemačke nakon rata.

Rješenje je bilo kanibalizirati cijevi od stare tegljene artiljerije i ugraditi ih u samohodne haubice. Richard Vereker, analitičar, smatra da je do početka ove godine zamijenjeno oko 4.800 bačvi. Koliko dugo Rusi mogu nastaviti s ovim, ovisi o stanju oko 7.000 ili tako nešto što bi moglo preostati. Gjerstad kaže da je s višelansirnim raketnim sistemima, kao što je tos-1a, iskorištavanje cijevi već značilo mnogo kraće rafale.

Povećanje proizvodnje dronova

Ali najveći problem koji se pojavljuje je onaj s tenkovima i borbenim pješadijskim vozilima, koji su još uvijek ključni za bilo kakve ofanzivne kopnene operacije velikih razmjera.

Iako je IISS procijenio da je u februaru ove godine Rusija možda imala oko 3.200 tenkova u skladištu koje je koristila, Gjerstad kaže da se do 70 posto njih “nije pomaknulo ni centimetra od početka rata”. Velik dio t-72 bio je nepokriven od ranih 1990-ih i vjerovatno je u vrlo lošem stanju.

I Golts i Luzin računaju da će uz trenutne stope iscrpljivanja ruskih tenkova i pješadijskih vozila obnova iz skladišta dosegnuti “kritičnu tačku iscrpljenosti” do druge polovine sljedeće godine. Gjerstad im daje još nekoliko mjeseci.

Ali Rusi neće htjeti doći do ruba litice kada iznenada budu imali samo vrlo malo novih tenkova za slanje na front. Čini se da je novi ministar odbrane Andrej Belousov fokusiran na povećanje proizvodnje dronova.

Ukoliko se nešto ne promijeni, prije kraja ove godine, ruske snage će možda morati prilagoditi svoje držanje na mnogo odbrambenije, odnosno defanzivnije, kaže Gjerstad. Moglo bi to postati očito i prije kraja ljeta.

Putinov interes za privremeni prekid vatre mogao bi se uskoro povećati, zaključuje The Economist.