Najzagađenija zemlja Evrope bez registra onih koji je zagađuju

Konstantno prebacivanje odgovornosti, politički problemi i nedostatak političke volje usporili su napredak u uspostavljanju sistema za kontrolu i transparentnost emisija zagađivača.

Bosna i Hercegovina ima nivo zagađenja pet puta veći od sigurnog standarda i po tome je prva po zagađenju zraka u Evropi (Dado Ruvić / Reuters)

Bosna i Hercegovina se i dalje suočava sa ozbiljnim ekološkim izazovima, dok zvanično ostaje najzagađenija zemlja u Evropi. Prije 21 godinu potpisan je međunarodni Protokol o registrima ispuštanja i prijenosa zagađujućih tvari (PRTR) koji nije nikad ratifikovan. Ovaj protokol trebao je omogućiti uspostavljanje elektronskog registra zagađivača, čime bi se poboljšala transparentnost i pristup informacijama o ispuštanju emisija zagađivača u okoliš.

Politika i sistem u Bosni i Hercegovini otežavaju život građanima na više načina. Konstantno prebacivanje odgovornosti između različitih ministarstava, politički problemi i nedostatak političke volje usporili su napredak u uspostavljanju sistema za kontrolu i transparentnost emisija zagađivača. Ova situacija nije samo administrativni problem, već direktno utiče na kvalitet života građana, koji često trpe posljedice zbog nemarnosti političara.

Četiri softvera u BiH

„Registar zagađivača je bio napravljen 2011. godine sredstvima projekta Evropske unije. Prije toga je bilo šest evropskih projekata u kojima su utrošeni milioni da se napravi taj sistem koji nikad nije zaživio“, kaže Samir Lemeš, predsjednik upravnog odbora Udruženja „Eko Forum“ Zenica.

„Posljednji pokušaj bio je projekat od 300.000 eura koji je finansirala Njemačka. Napravljena su četiri softvera, po jedan za Federaciju BiH, Republiku Srpsku, Distrikt Brčko te zbirni za cijelu državu Bosnu i Hercegovinu. Taj softver je još uvijek u probnoj fazi. Vjerovatno ćemo se načekati da dobijemo zvanične podatke koliko ko doprinosi zagađenju od velikih zagađivača“.

Spomenuto udruženje osnovano je 2008. godine sa željom da se u javnosti promoviše akcija za čistu okolinu, održivi razvoj i zdrav život, a na vlasti izvrši pritisak da prilagođavaju zastarjele eko-propise strogim svjetskim normama. Član je mreže Aarhus centara BiH, zajedno sa centrima u Banjoj Luci, Sarajevu i Tuzli.

Samir Lemeš

Lemeš vjeruje da bi se situacija počela raspetljavati kada „Bosna i Hercegovina ratifikuje protokol PRTR koji je davno potpisala, ali ga nije ratifikovala u Parlamentu“.

„Čeka se Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa da dostavi informaciju Parlamentu, pa da se o tome na jednoj od sjednica raspravlja i glasa. To ministarstvo opet prebacuje odgovornost na nadležno entitetsko ministarstvo Republike Srpske koje se 2016. ili 2017. godine izjasnilo da im se ne žuri s tim. Čekaju da ‘malo ojačaju kapaciteti’, pa će onda dati svoje pozitivno mišljenje i saglasnost da se ide u tu ratifikaciju“, objašnjava Lemeš.

Ključni alat

Registar ispuštanja i prijenosa zagađenja je ključni alat za primjenu Direktive o industrijskim emisijama Evropske unije, a obaveza njegovog uvođenja u Bosni i Hercegovini proističe iz Kijevskog protokola UNECE, u okviru Arhuske konvencije, čime se osigurava obaveza objavljivanja i dostavljanja podataka o okolišu te način izvještavanja. Od potpisivanja protokola prošla je 21 godina, a više miliona eura je utrošeno u neadekvatna softverska rješenja.

Majda Ibraković

Pristup informacijama o okolišu, kao što je PRTR protokol, jedan je od stubova Arhuske konvencije, obaveza Bosne i Hercegovine prema Sofijskoj deklaraciji o Zelenoj agendi za Zapadni Balkan i jedan od osnovnih preduslova za približavanje Evropskoj uniji.

„Godinama smo u vrhu liste najzagađenijih zemalja u Evropi, ali to teško možemo da dokažemo u praksi prema međunarodnim konvencijama, osim u situacijama kada dođe do direktnog ugrožavanja okoliša i zdravlja ljudi, te vidljivog zagađenja. Razlog za to je što nemamo javno dostupne i provjerene podatke“, tvrdi Majda Ibraković, koordinatorica projekta AarhusGreenNet (Mreža Aarhus centara za Zelenu agendu i zaštitu okoliša), koji u Bosni i Hercegovini finansira Evropska unija.

Almir Bijedić, direktor Federalnog hidrometeorološkog zavoda, navodi da se ne može ništa uraditi po pitanju modeliranja kvaliteta zraka bez registra i bez emisija iz registara.

„To što nema registra velika je kočnica da pravimo model zagađenja zraka u [entitetu] Federaciji BiH. Svi moraju dati doprinos u smanjenju emisije stakleničkih plinova jer živimo u vremenu kada se drastično mijenja klima te smo došli do tačke sa koje nema povratka. Dokaz tome su sve češće ekstremno visoke temperature te pojava tuče, koja prouzrokuje sve veće štete“, naglašava Bijedić.

Almir Bijedić

Objašnjava da u Federaciji BiH postoji 31 mjerno mjesto za mjerenje kvalitete zraka, te da Federalni hidrometeorološki zavod ima svoju mrežu stanica za mjerenje emisija u zrak, a da se trenutno vrši održavanje 10 mjernih mjesta.

Na štetu okoliša i javnog zdravlja

Martin Skalský, iz češke nevladine organizacije „Arnika“ Prag, pomagao je Aarhus centrima u Bosni i Hercegovini. Njegova tvrdnja tokom jednog od boravaka u Zenici da je transparentnost podataka o zagađenju ključni korak na putu ka čišćem zraku, potvrđuje koliko je taj registar zagađivača neophodan. Bez pristupa informacijama, državni organi ne mogu djelovati, javnost i mediji nisu u stanju kontrolisati situaciju, a „zagađivači mogu nastaviti poslovati kao i obično – na štetu okoliša i javnog zdravlja“, rekao je.

Prema izvještaju „World Air Quality“, Bosna i Hercegovina ima 27,5 mikrograma po kubnom metru PM2,5 čestica u zraku (mikroskopske čestice promjera manjeg od 2,5 mikrona povezuju se s bolestima srca i pluća, visokim krvnim pritiskom, povećanim rizikom od astme, depresijom te preranom smrću – op.a.), s razinom zagađenja pet puta većom od sigurnog standarda.

Time je prva po zagađenju zraka u Evropi. Iza su Sjeverna Makedonija (25,2 mikrograma po kubnom metru), Crna Gora (23,3), Srbija (20,5), Turska (20,3), Grčka (17,4), Albanija (16,7), Moldavija i Rumunija (15,7), te Italija (15). Od zemalja regije, Slovenija je na 11. mjestu po zagađenosti na Starom kontinentu (14,9), Hrvatska je na 14. mjestu (13,9), a Kosovo na 16. mjestu najzagađenijih (sa 12,1 mikrograma po kubnom metru PM2,5 čestica u zraku).

Političare sve to ne zabrinjava

Zagađenje zraka česticama (PM), koje je pretežno rezultat sagorijevanja fosilnih goriva, prepoznato je kao najsmrtonosniji oblik zagađenja zraka na globalnom nivou.

Prema istraživanju „The Air Quality Life Index“, koje provodi Institut za energetsku politiku na Univerzitetu u Chicagu, zagađenje zraka česticama skraćuje globalni životni vijek čovjeka za 2,3 godine.

Ovaj gubitak očekivanog životnog vijeka, navode u svojim istraživanjima, čini zagađenje česticama „mnogo razornijim od zaraznih bolesti poput AIDS-a, ubica ponašanja poput pušenja i konzumiranja alkohola te stanja kao što su pothranjenost djece i majki, mentalni poremećaji i slično“.

Organizacija za ljudska prava Human Rights Watch objavila je u izvještaju za 2022. godinu da Bosna i Hercegovina kao zemlja ima petu najvišu stopu smrtnosti od zagađenja zraka u svijetu. Prema procjenama Svjetske banke, svake godine 3.300 ljudi u zemlji prerano umre od zagađenja zraka, što je devet posto svih smrtnih slučajeva.

Podaci o stopi smrtnosti od zagađenja zraka u Bosni i Hercegovini, zemlji koja je po na vrhu liste najzagađenijih u Evropi, i ne zabrinjavaju nešto pretjerano domaće političare. Uprkos poražavajućim statistikama, čini se da politička volja za rješavanjem ovog problema nedostaje, pogotovo u kontekstu činjenice da se duže od dvije decenije čeka na ratificiranje Protokola o registra ispuštanja i transfera zagađujućih materija koji bi trebao omogućiti uspostavljanje elektronskog registra velikih zagađivača.

Izvor: Al Jazeera

Reklama