Lasersko oružje prelazi iz naučne fantastike u vojnu stvarnost

Laserska oružja polako, ali sigurno s velikih ekrana prelaze u stvarnost i postaju dio borbenih snaga velikih vojnih sila širom svijeta.

Iako su se laseri i ranije koristili u vojne svrhe, bez direktnih fizičkih posljedica, posljednjih godina ta tehnologija polako nalazi i primjenu u direktnom nanošenju štete.

Primjer toga je najava Južne Koreje da planira masovnu proizvodnju laserskog oružja po niskoj cijeni, koje može oboriti bespilotne letjelice koje šalje Sjeverna Koreja. Ranije ove godine je prvi put potvrđeno da je vojska Sjedinjenih Američkih Država premjestila slične laserske sisteme izvan sjevernoameričkog kontinenta, kako bi štitila američku avijaciju i vojne baze od napada dronova, čija niska cijena i prilično veliki kapaciteti razaranja izazivaju sve veću glavobolju među vojnim zapovjednicima.

Sve to ukazuje da će laseri, uobičajeno oružje u djelima naučne fantastike, postati realnost u borbenoj vojnoj upotrebi.

Marinko Ogorec, profesor na Veleučilištu Velika Gorica i sigurnosni stručnjak, navodi da su laseri već duže vrijeme u širokoj operativnoj upotrebi unutar oružanih snaga. Prema njegovim riječima, postoji cijeli niz uređaja i operativnih sistema koji koriste lasere, počevši od sofisticiranih, vrlo preciznih daljinomjera, sistema za korekciju paljbe, pa sve do sistema za navođenje raketnih projektila, prije svega projektila zemlja-zrak.

“Naravno, postoje i eksperimentalni laserski sustavi koji će biti korišteni kao naoružanje sposobno uništiti ciljeve usmjerenom energijom, naprimjer izraelski ‘Iron Beam’, američki HEL MD ili LANCE, ruski ‘Peresvet’ i slično. Međutim, oni su još uglavnom u eksperimentalnoj fazi. Isto tako, veliki broj laserskih sustava može se koristiti za ometanje ili uništavanje besposadnih letjelica, po uvriježenom terminu – dronova, što se već i koristi u operativnoj upotrebi.”

Izvor energije

Prema riječima sigurnosnog stručnjaka, glavni limitirajući faktor za upotrebu lasera kao oružja usmjerene energije je upravo izvor te energije – drugim riječima, generatori koji mogu proizvesti potrebnu energiju, a koja se može fokusirati u razarajući snop.

“Za sada je riječ o energetskim postrojenjima velikih gabarita koji se mogu smjestiti isključivo na ratne brodove, oklopna vozila te u ograničenoj mjeri i na borbene zrakoplove.”

Lasersko oružje, odnosno oružje usmjerene energije, svakim danom sve je više zanimljivo vojnim silama, a posebno američkoj vojsci koja je izložena sve agresivnijim napadima bespilotnim letjelicama i projektilima na njihove trupe, koje izvode milicije koje uglavnom podržava Iran na Bliskom istoku. Isto tako, gotovo svakodnevno se izvode napadi na vojne i komercijalne brodove na Crvenom moru, koje izvode jemenski Husi kako bi izvršili pritisak na Izrael i njegove saveznike, ne bi li se obustavio izraelski rat protiv Pojasa Gaze.

Prema izvještajima, američka vojska san o laserskom oružju konačno pretvara u operativnu stvarnost, gdje Pentagon sve više ulaže novac u istraživanje i razvoj, pri čemu troši otprilike milijardu dolara godišnje na najmanje 31 program oružja usmjerene energije od 2020, ali su posljednjih godina konačno rasporedili nekoliko laserskog oružja uz američke snage u inozemstvu kako bi ga testirali.

Naravno, SAD nije jedini koji radi na razvoju ove vrste oružja. Primjera radi, Kraljevska mornarica Ujedinjenog Kraljevstva je objavila da će ubrzati program razvoja i instalacije lasera velike snage, nazvan “DragonFire” od 50 kilovata na ratni brod do 2027. umjesto do 2032. godine, kako je originalno planirano, s obzirom na to “da raste potreba za oružjem za suprotstavljanje prijetnjama bespilotnim letjelicama i projektilima – poput onih koje ispaljuju pobunjenici Husi”.

Zemlje poput Rusije, Kine, Francuske, Indije i Turske, među ostalima, uložile su velika sredstva u razvoj laserskih sistema posljednjih godina, navodi neprofitna organizacija Rand Corporation.

Opasnost od jeftinih dronova

Razvoj i upotreba oružja usmjerene energije, poput lasera, sve je veći prioritet među svjetskim vladama posljednjih godina zbog brzog širenja relativno jeftinih jednosmjernih napadačkih dronova među zvaničnim, profesionalnim vojskama – što je pokazao primjer sukoba između Armenije i Azerbejdžana ili aktuelna invazija Rusije na Ukrajinu – te raznim oružanim grupama, poput jemenskih Husa na Crvenom moru, ćelija grupe ISIL te oružanih grupa koje Iran podržava širom Bliskog istoka.

Zbog toga nije iznenađujuće da je 2021. tadašnji načelnik Centralne komande Američke vojske, general Frank McKenzie Jr. upozorio američke zakonodavce da su komercijalne bespilotne letjelice pretvorene u oružje postale najveća prijetnja američkim snagama u regiji Bliskog istoka od pojave improviziranih eksplozivnih naprava tokom ranih godina onog što su Amerikanci zvali “globalnim ratom protiv terorizma”.

Razvoj i korištenje laserskog oružja, ipak, nije samo stvar nužnosti za vojne snage, već je i pitanje cijene. Prema dosadašnjoj praksi, vojne snage moraju koristiti skupu municiju i projektile kako bi neutralizirale prijetnje. Primjera radi, raketa Standard Missile-2, koju koristi Američka mornarica za odbranu od zračnih prijetnji, košta 2,1 milion dolara, dok raketa FIM-92 Stinger košta nekih 480.000 po hicu, što je ogromna razlika u odnosu na relativno jeftine dronove koji se koriste za napade, koji znaju koštati “samo” 2.000 dolara, čime je jasno da je potrebno naći učinkovito, a cjenovno prihvatljivo rješenje.

Prema mišljenjima stručnjaka, lasersko oružje može zaustaviti nadolazeće prijetnje po gotovo zanemarivoj cijeni po hicu, odnosno od jednog dolara do deset dolara, a uz odgovarajući izvor energije takvo oružje ima gotovo neograničen kapacitet “ispaljivanja”.

Tako će “Block-I”, prvi laserski sistem koji će koristiti Južnokorejska vojska, biti nevidljiv i bez buke, radit će isključivo na električnu energiju bez potrebe za dodatnom municijom, a koštat će samo 2.000 wona (1,45 dolara) po jednoj zraci. Navodno će moći rastopiti tijelo dronova i spržiti njegovu elektroniku.

Pitanje troškova

Kako je Američka vojska samo od oktobra prošle do maja ove godine potrošila više od milijardu dolara na municiju za odbranu od napada na Crvenom moru i na drugim lokacijama, gdje se procjenjuje da jedan “hitac” košta 100.000 dolara u prosjeku, pronalazak finansijski prihvatljivijih oružja je, također, prioritet.

Međutim, pitanje je koliko brzo i u kojem obimu će se laserska i druga oružja s usmjerenom energijom razvijati i primjenjivati, jer su suočena s nizom izazova. To dovodi do pitanja koje su prednosti, a koje mane takvih oružanih sistema i koji će utjecaj imati na budućnost ratovanja.

Profesor Ogorec navodi da su još nepoznate performanse i taktičke mogućnosti takvog, za sada još uvijek hipotetičkog, oružja.

“Ukoliko bi to oružje postalo operativno, brzina svjetlosti kojom bi bio lansiran energetski impuls omogućila bi trenutno pogađanje cilja, bez proračuna preticanja, utjecaja atmosferskih čimbenika i slično. Naravno, to bi pridonijelo novim čimbenicima vođenja ratova i borbenih djelovanja u cijelosti. Za sada, sve navedeno je još u okvirima znanstvene fantastike.”

Mnoga laserska oružja koja se razvijaju za potrebe Američke vojske traže minimalnu obuku za korištenje, s obzirom na to da snopovi nisu podložni problemima s kojim se suočavaju konvencionalna oružja, poput otpora zraka, gravitacije, zakrivljenosti planete i slično, ali analize pokazuju da će vojske morati razviti potpuno nove taktike, tehnike i procedure za upravljanje novim sistemima u kompleksnim borbenim okruženjima.

Komplicirano održavanje

Izazov će biti kako ovakve sisteme koristiti na borbenom polju te kako zajedno integrirati kinetičke, tradicionalne i nekinetičke sisteme, poput lasera, s tradicionalnim raketama korištenim za protuzračnu odbranu u borbenim uvjetima. Ako budu i riješeni ovi izazovi, ostaje veliki problem rada i održavanja tih sistema, odnosno pitanje logistike.

Lasersko oružje je poprilično kompliciran sistem, a za njegovo održavanje i popravke trebaju strogo kontrolirani uvjeti, čime se usložnjava njegovo raspoređivanje na teren. Oni traže posebnu opremu i obuku, te posebne uvjete, što znači da se može desiti da nema ko da održava i popravlja sisteme ili nema čim to uraditi.

Analize dostavljene Američkom kongresu su pokazale da su mnogi unutrašnji mehanizmi nužni za ispravan rad ovakvih sistema izuzetno osjetljivi te traže “čistu sobu” za popravke, što predstavlja ozbiljan problem. Čak je, navodno, jedno od ovakvih oružja poslano na operativno testiranje moralo biti vraćeno proizvođaču u SAD-u na održavanje, nakon što su se pojavili problemi s baterijom i hlađenjem.

Ako se i prevaziđu ovakvi izazovi, pitanje je hoće li lasersko oružje naći primjenu među pješadijom, odnosno hoće li laserske puške postati stvarnost i istisnuti aktuelne jurišne puške.

Prema riječima sigurnosnog stručnjaka Ogoreca, laserske puške koje smo mogli vidjeti u SF filmovima, poput Ratova zvijezda i Zvjezdanih staza, za sada su u eksperimentalnoj fazi zbog nužnosti velikog izvora energije za njihovo korištenje. Kako kaže, laseri će postati sastavni dio oružanih snaga, prije svega što se već koriste u cijelom nizu borbenih sistema. No, hoće li oružje usmjerene energije istisnuti postojeće bazirano na kinetičkoj energiji projektila, za sada je teško prognozirati.

“Međutim, razvoj naoružanja teče nevjerovatnom brzinom, a ne tako davno crni barut i oružje na kremen bili su osnovno naoružanje svih vojski, pa se mogu očekivati i novi sistemi koji će istisnuti postojeće.”