Španija protiv Engleske u finalu: Kome će pripasti evropska kruna?

Fudbalski trener Kemal Alispahić, bivši slovenski fudbaler Ermin Šiljak i sportski novinar Saša Ibrulj najavljuju finale Evropskog prvenstva između Španije i Engleske.

Špancima će nedjeljno finale biti peto u historiji, a slavili su tri puta, dok su Englezi bez evropske titule, a ovo im je drugo uzastopno finale (Miguel Morenatti / AP)

Na Evropskom fudbalskom prvenstvu u Njemačkoj preostalo je da se odigra još jedna utakmica, ona najvažnija – finalna, u kojoj igraju Španija i Engleska, po mnogima – jedna do sada vrlo ubjedljiva i jedna neubjedljiva reprezentacija.

Španija u finale dolazi sa svim pobjedama na Euru, može se reći u najboljoj formi, kao najefikasnija i najatraktivnija reprezentacija dosadašnjeg dijela turnira. Zbog toga joj se i daje blaga prednost.

Sa svim pobjedama prošli su grupu sa Hrvatskom, Italijom i Albanijom, a do finala su redom pobijedili Gruziju (4:1), Njemačku (2:1, nakon produžetaka) i Francusku (2:1).

S druge strane, Engleska je imala potpuno suprotan put do finala. Pobjeda protiv Srbije u grupi i dva remija sa Danskom i Slovenijom bili su dovoljni za prolazak dalje. Zatim su došle teške i neubjedljive pobjede protiv Slovačke (2:1, nakon produžetaka) i Švicarske (1:1, nakon penala 5:3), te najbolja partija turnira, ali i još jedna teška pobjeda – protiv Nizozemske u polufinalu rezultatom 2:1.

Finale Eura se igra na Olimpijskom stadionu u Berlinu (Adam Davy / PA Images via Getty Images)

Sve te utakmice, ali i predikcije dali su jedan bivši igrač, jedan trener te sportski novinar, pružajući uvid u sve aspekte finalne utakmice, govoreći o tome šta možemo očekivati od jednih, a šta od drugih. Sumirali su dosadašnje nastupe Španije i Engleske te dali svoju prognozu dešavanja u finalnoj utakmici.

‘Englezi nekako gurali i dogurali do finala’

Ermin Šiljak, bivši reprezentativac Slovenije, na početku se osvrnuo upravo na Engleze i njihov put do finala. Prvo je spomenuo njihov duel u grupnoj fazi, ali i objasnio kako vidi današnje Engleze i njihovu igru.

„Englezi su do finala došli iz grupe u kojoj je bila moja Slovenija, pa se može reći da smo s jednom takvom ekipom odigrali 0:0 i da se sada zapravo vidi kako nam grupa nije bila lagana. Oni kroz cijelo prvenstvo nisu bili nešto ubjedljivi, ali su nekako gurali i dogurali do finala. Podsjećaju me malo na Italiju, koja nikada nije bila suverena, ali je uvijek imala rezultat. Mislim da Englezi imaju velika imena, igrače iz velikih klubova i igraju dosta čvrsto i brzo, ali im nedostaje uigranosti. Kao da sve baziraju na individualnu igru. Svi čekaju Kanea u sredini ili Saku sa strane, u fazi odbrane ne prave pritisak zajedno, nisu povezani kao tim i jednostavno rečeno, nedostaje im ta povezanost“, kaže Šiljak.

Lamine Yamal je jedno od otkrovenja Eura (Anna Szilagyi / EPA)

Smatra da Španci igraju najbolji fudbal i daje im prednost u finalu. Posebno ga je oduševio Lamine Yamal, a ističe i važnost Rodrija u veznom redu.

„Španci su igrali najljepši fudbal i pokazali su najviše. Imaju strašnu i dobru mladu ekipu, nešto sasvim novo, ali vrlo homogeno, pri čemu su zadržali svoju igru na posjed lopte i dominaciju nad protivnikom. Yamal me oduševio, to je igrač koji je eksplodirao na ovom prvenstvu, a uz Rodrija imaju strašnu ekipu. Nisu ‘od jučer’, to je ekipa koja se izuzetno dobro poznaje, selektor im je ranije vodio mladu selekciju i vidi se da svi znaju šta trebaju raditi. Smatram da bi i Engleska trebala biti na tom taktičkom nivou, posebno jer im je Southgate već dugo selektor. Možda je problem to što igrači Engleske imaju previše slobode u igri i da zbog toga ne funkcionišu kao ekipa u nekim trenucima, da stvari rade nekako spontano, a ne po šablonu“, navodi Šiljak.

Dodao je i to da se na prvenstvu pokazalo da se ekipe više baziraju na odbranu, da čuvaju svoj gol i igraju na rezultat, a da je to posebno bilo izraženo u nokaut fazi. Zbog toga očekuje tvrdu i neizvjesnu, pozicionu igru u finalu, ali i dominaciju Španije.

Utjecaj domaće lige na filozofiju reprezentacije

Kemal Alispahić, nekada uspješan fudbaler, a danas trener s bogatim iskustvom, odmah je naveo šta je najveća prednost Španije u odnosu na sve protivnike. Podsjeća da su Španci ostali dosljedni svojoj fudbalskoj filozofiji te napadačkoj igri s ogromnim posjedom lopte i da im to sada, na jedan modifikovan način, daje prednost.

„Španija je godinama dosljedna igri koju ima, to je sad samo jedna nova modifikacija tika-take, koja je prije osam godina bila razvodnjavanje s loptom u širinu, a danas je ova moderna takva da se pravi struktura u kojoj loptu šalju okomito i tamo gdje su nevjerovatno dobri, a to je posjed lopte na protivničkoj polovini terena. Uz sve to, po izgubljenoj lopti se brzo tranformišu i kontra-pritiskom oduzimaju loptu, što im daje ubitačan ritam koje druge reprezentacije u ovom trenutku ne mogu pratiti. To je njihov najveći kvalitet i niko im do sada nije mogao odgovoriti na takvu igru“, rekao je Alispahić.

Za Englesku kaže da im generalno nedostaju igrači koji imaju više kreacije u igri, a problem takve činjenice vidi u domaćoj ligi. Objasnio je negativan način na koji se engleska liga reflektovala na reprezentaciju.

„Engleska igra tipičan fudbal kao kada nema stranaca u njihovim najboljim ekipama u ligi. Engleska ima izuzetan skup individualnih igrača koji posjeduju vanserijske fizičke predispozicije, a kroz taktiku koju im selektor daje, evidentno je da im nedostaje malo kreativnosti i znanja u posjedu lopte. Nisu osvojili ništa od 1966. godine i moguće da je ova godina, iako su u inferiornom položaju u odnosu na Španiju kada gledaš igru, ta u kojoj će osvojiti veliki trofej. Ipak, mislim da je Španija daleko ispred svih reprezentacija, tako i Engleske, i da bi bilo veliko iznenađenje da Engleska pobijedi. Engleskoj dajem najviše 10 posto šansi“, kaže Alisaphić.

Jude Bellingham u mnogim su se utakmicama spasili u posljednjim trenucima (Friedemann Vogel / EPA)

Napominje i da je najveća razlika između reprezentacije Engleske i Španije u kvalitetu domaće lige, odnosno činjenici da su u Engleskoj najbolji igrači stranci, da oni daju kvalitet njihovim timovima, dok u Španiji glavnu riječ vode Španci, a svi klubovi igraju na sličan način kao i nacionalni tim.

„Engleska liga je potpuno drugačija od onoga što igra reprezentacija Engleske, jer čitav smisao igri svih klubova daju stranci. Oni nemaju taj kvalitet u posjedu lopte i strukturama koje se prave kroz posjed lopte, jednostavno nemaju kvalitet zajedništva. U španskoj ligi je potpuno drugačije, glavni igrači su Španci i svi igraju s jednom jedinstvenom filozofijom. To se onda odrazi i na reprezentaciju“, kaže Alispahić.

Šta je prednost Španije, a šta Engleske?

Sportski novinar Saša Ibrulj navodi da je Evropsko prvenstvo takav turnir da se u finalu mogu sastati reprezentacije koje su imale potpuno različit put, baš poput Španije i Engleske.

„Nije teško zaključiti da su ove dvije ekipe imale potpuno različit put i ostavile potpuno različit utisak na tom putu do polufinala. Španija je možda i najuvjerljivija ekipa prvenstva, oni su dobili šest utakmica i, što je možda i važnije, bili u kontroli u svim tim utakmicama, bez obzira na imena protivnika koja u suštini nisu mogla biti jača na ovakvom turniru. S druge strane, Englezi su od početka bili neuvjerljivi, slabo organizovani i, barem je takav moj utisak, oslanjali se isključivo na individualni kvalitet kojeg imaju. Ali takav je turnirski fudbal, s jedne strane možeš biti moćan i dominantan i tako doći do finala, a s druge strane možeš biti pragmatičan, provlačiti se, imati malo sreće, i dovoljno vrhunskih igrača da te dovedu na to isto mjesto i da u jednoj utakmici odlučuješ o historiji“, kaže Ibrulj.

Kad su u pitanju prednosti Španije, odnosno Engleske, ističe kako je to, na prvi pogled, kod prvih – njihova organizacija.

„Ovo nije ona Španija koja igra isključivo jedan tip fudbala. Luis de la Fuente se mnogo više prilagođava potrebama utakmice i protivnika i to djeluje kao njihova najveća prednost u odnosu na ostale ekipe na tom nivou. Pokazali su i da imaju spreman odgovor kad stvari ne funkcionišu, da ne paniče kada rezultat krene u krivom smjeru. Engleska se, kako rekoh, mnogo više bazira na individualni kvalitet, čak bi rekao i improvizaciju, obzirom da im plan A rijetko funkcioniše, ali u jednoj utakmici s ovakvim ulogom i to nekada može biti prednost“, smatra Ibrulj.

Očekuje da će Španija opet igrati otvoreno, ali se i nada da će i Englezi „ući u utakmicu“ i pokazati svoje najbolje lice. To bi za sve neutralne navijače trebalo značiti samo jedno: spektakl.

„Španija je sve utakmice do sada igrala otvoreno, bez pretjeranog čekanja i mislim da se to neće promijeniti ni ovaj put. Naravno da je ulog mnogo veći, ali ne vidim zašto bi mijenjali nešto što funkcioniše. S druge strane, Englezi su igrali onda kada ih je protivnik uvukao u utakmicu. Možda mi, kao neutralci, budemo imali sreće pa se to desi i ovaj put“, zaključuje Ibrulj.

Reprezentaciji Španije će nedjeljno finale, koje se igra od 21:00 sat na Olimpijskom stadionu u Berlinu, biti peto u historiji, a slavili su trri puta (1964, 2008. i 2012. godine), dok će Englezima biti drugo uzastopno. Prije tri godine, na Wembleyu, na korak do titule zaustavila ih je Italija.

Izvor: Al Jazeera

Reklama