Od Izraela preko Ukrajine do Bugarske: Kome sve SAD šalje vojnu pomoć?

Sjedinjene Američke Države spremne su ponovo pokrenuti isporuku bombi teških 227 kilograma Izraelu koje su bile zaustavljene ranije ove godine nakon pauze u njihovom izvozu zbog brutalne ofanzive u Rafahu, rekli su dužnosnici brojnim medijskim kućama.

Biden je zaustavio jednu isporuku bombi nakon što je Izrael naredio evakuaciju Rafaha 6. maja, a izraelska vojska započela je “ciljane” kopnene operacije dan kasnije. Od tada, agencije Ujedinjenih naroda procjenjuju da je gotovo milion Palestinaca – od kojih su mnogi već više puta raseljeni iz drugih područja Gaze – bilo prisiljeno pobjeći iz Rafaha.

Tokom cijele izraelske vojne kampanje na Gazu, SAD nisu dopuštale samo prodaju oružja Izraelu. Također su SAD osigurale velike količine druge vojne pomoći, kao i finansijske.

Proljetos je američki Kongres odobrio veliku rundu vojne pomoći i Izraelu i Ukrajini. Ukupno 95 milijardi dolara uključuje 60 milijardi dolara (63 posto) za Ukrajinu, 26,4 milijarde dolara (28 posto) za Izrael i 8,1 milijardu dolara (devet posto) za azijsko-pacifičku regiju u vezi s mogućom prijetnjom iz Kine.

SAD je najveći svjetski pružatelj vojne pomoći. Dakle, šta je zapravo vojna pomoć i koje zemlje imaju najviše koristi?

Je li vojna pomoć isto što i strana pomoć?

SAD pruža više inostrane pomoći u svijetu nego bilo koja druga zemlja.

Inostrana pomoć je ukupan iznos pomoći koji je dodijeljen zemljama izvan SAD-a, uključujući ekonomsku, humanitarnu i vojnu pomoć. Godine 2022. vojna pomoć činila je 14 posto inostrane pomoći SAD-a, prema Foreign Assistance, nestranačkoj američkoj organizaciji koja podatke o stranoj pomoći čini dostupnima javnosti.

Općenito, većina inostrane pomoći spada u kategorije ekonomske i humanitarne pomoći. To uključuje novčanu pomoć za podršku dugoročnom ekonomskom razvoju u siromašnijim zemljama, hitnu pomoć potrebnu zbog prirodnih katastrofa ili katastrofa izazvanih ljudskim djelovanjem i finansijsku pomoć namijenjenu podržavanju političkih interesa SAD-a, obično u obliku vojne pomoći ili vojne podrške.

Inostrana pomoć Izraelu iz SAD-a u 2023. godini bila je uglavnom vojna pomoć, dok je inostrana pomoć drugim zemljama, poput Zimbabvea i Afganistana, bila stopostotna ekonomska pomoć.

Humanitarna pomoć i vojna pomoć mogu doći u sukob jedna s drugom. Stacy Gilbert, službenica State Departmenta koja je služila u Uredu za stanovništvo, izbjeglice i migracije, dala je 31. maja ostavku u Bidenovoj administraciji zbog odbijanja administracije da prihvati izvještaj da Izrael blokira humanitarnu pomoć Gazi. Ostavku je potaknuo memorandum o nacionalnoj sigurnosti koji opravdava milijarde vojne pomoći poslane Izraelu.

“Kada je, 10. maja, izvještaj objavljen i kada sam pročitala zaključak, posebno dio po kojem da Izrael ne blokira humanitarnu pomoć, odlučila sam dati ostavku, jer je to bila apsolutna činjenica, a ne mišljenje stručnjaka u State Departmentu, USAID-u, humanitarnoj zajednici, ili organizacijama koje rade u Gazi”, izjavila je Gilbert u intervjuu za PBS News Hour.

Koje zemlje primaju najveću vojnu pomoć od SAD-a?

Izrael

Od osnivanja 1948. godine, Izrael je bio najveći kumulativni primatelj američke inostrane pomoći, primivši gotovo 300 milijardi dolara ukupne ekonomske i vojne pomoći.

Gotovo 220 milijardi dolara (74 posto) od toga bilo je u obliku vojne pomoći, dok je preostalih 80 milijardi dolara (26 posto) bila ekonomska pomoć.

Od 2008. godine Izrael prima uglavnom vojnu pomoć, a ekonomska pomoć čini manje od jedan posto ukupne američke pomoći Izraelu.

Ukrajina

Ukrajina je također primila veliku vojnu pomoć od SAD-a. Nedavno je u martu odobren hitni paket vojne pomoći od 300 miliona dolara za zamjenu iscrpljenih vojnih zaliha u kontinuiranom ratu s Rusijom.

Otkako je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu prije više od dvije godine, Kongres SAD-a odobrio je pet paketa pomoći za tu zemlju ukupne vrijednosti 175 milijardi dolara. Posljednji zakon donesen je u aprilu 2024.

Egipat

SAD je također pružio vojnu pomoć Egiptu od egipatsko-izraelskog mirovnog sporazuma iz 1979. kako bi pomogao u jačanju odbrambenih sposobnosti te zemlje i borbi protiv “terorizma”. Egipat je 2023. primio 1,3 milijarde dolara američke vojne pomoći.

Međutim, posljednjih godina SAD je počeo uskraćivati ​​vojnu pomoć Egiptu, pozivajući se na stanje ljudskih prava u zemlji. U septembru je SAD uskratio 85 miliona dolara od ukupne vojne pomoći od 320 miliona dolara koja je bila izdvojena za Egipat. Američki senator Chris Murphy, demokrat, također je pozvao na uskraćivanje dodatne vojne pomoći.

“Administracija je s pravom odlučila uskratiti tu prvu tranšu od 85 miliona dolara povezanih s oslobađanjem političkih zatvorenika, jer nema sumnje da nije bilo dovoljno napretka”, rekao je Murphy.

Dok je Egipat oslobodio više od 1.600 političkih zatvorenika od početka 2022., rekao je kako su, “tokom istog perioda, zatvorili još 5.000 njih”. “Za svakog političkog zatvorenika kojeg Egipat oslobodi, još tri budu zatvorena. To je jedan korak naprijed i tri nazad”, dodao je Murphy.

Tajvan i Liban

Izvor blizak Bidenovoj administraciji izjavio je da će 85 miliona dolara vojne pomoći povučene iz Egipta biti preusmjereno, pri čemu će 55 miliona dolara biti namijenjeno Tajvanu, a 30 miliona dolara Libanu.

Bugarska

SAD također pruža vojnu pomoć Bugarskoj. Prema Američko-bugarskom sporazumu o odbrambenoj saradnji, sigurnosnom partnerstvu potpisanom u aprilu 2006. kojim se američkoj vojsci daje pristup korištenju bugarskih vojnih objekata, SAD je osigurao više od 238 miliona dolara Bugarskoj tokom proteklih pet godina za podršku vojnoj obuci, kibernetičkoj sigurnosti i nadogradnje vojne opreme.

Zašto SAD daje toliku vojnu pomoć Izraelu?

SAD je pružao pomoć Izraelu od 1948. Iako je to u početku bilo prvenstveno u obliku ekonomske pomoći, masovno je povećao vojnu pomoć 1973. godine, kada su Egipat i Sirija pokrenuli iznenadni napad na Izrael – poznat kao Jom Kipurski rat – kako bi povratili teritorij uključujući historijsku Palestinu, pustinju Sinaj i Golansku visoravan, koji su izgubili 1967.

Pod kodnim imenom “Operacija Nickel Grass”, američki predsjednik Richard Nixon naredio je hitnu dostavu vojne pomoći Izraelu u oktobru 1973, pomažući Izraelu da potisne Egipćane nazad preko Sueckog kanala.

U to je vrijeme Nixon rekao svom savjetniku za nacionalnu sigurnost i državnom sekretaru Henryju Kissingeru: “Pošaljite sve što može letjeti.”

Izrael će proglasiti pobjedu tri sedmice kasnije, 25. oktobra, nakon čega je uslijedio prekid vatre.

Pedesetih godina prošlog stoljeća, bivši premijer i jedan od utemeljitelja Izraela, David Ben-Gurion, već je počeo popularizirati ideju da bi Izrael trebao biti vojna supersila na Bliskom istoku s onim što se nazivalo “kvalitativnom vojnom prednošću”.

Politika kojom se osigurava da Izrael doista ima takvu prednost u odnosu na svoje susjede kodificirana je u zakonu SAD-a prema Zakonu o prijenosu mornaričkih brodova iz 2008. godine, koji je osigurao da će svaki zahtjev izraelske vlade za sigurnosnu pomoć uvijek biti procijenjen u svjetlu američke politike prema podršci vojnoj nadmoći Izraela.

Andrew Shapiro, bivši pomoćnik sekretara američkog Ureda za političko-vojna pitanja, objasnio je srž ove “kvalitativne vojne prednosti” u govoru 2011. u Washingtonskom institutu za bliskoistočnu politiku.

“Kamen temeljac američke sigurnosne predanosti Izraelu bila je garancija da će Sjedinjene Američke Države pomoći Izraelu da održi svoju kvalitetnu vojnu prednost. To je sposobnost Izraela da se suprotstavi i porazi vjerodostojne vojne prijetnje od bilo koje pojedinačne države, koalicije država ili nedržavnog aktera, uz minimalnu štetu ili žrtve.”

Dvije sedmice nakon napada Hamasa 7. oktobra u južnom Izraelu prošle godine, predsjednik Biden također se osvrnuo na ovu “kvalitativnu vojnu prednost”.

“Sigurnosni paket koji šaljem Kongresu i od Kongresa tražim da učini predanost je bez presedana sigurnosti Izraela koja će izoštriti kvalitativnu vojnu oštricu Izraela, na što smo se obavezali“, kazao je Biden.

Kada i zašto su SAD počele pružati prekomorsku vojnu pomoć?

Već u septembru 1940. godine, prije nego što je SAD službeno ušao u Drugi svjetski rat, američka administracija je već slala velike vojne zalihe i drugu pomoć savezničkim državama u pokušaju da ojača vlastitu sigurnost i kupi vrijeme da se pripremi za sam rat.

Kroz program Lend-Lease, koji je potpisao predsjednik Franklin Roosevelt 1941. godine, SAD je osigurao velik dio vojne pomoći koju su primile Ujedinjeno Kraljevstvo i druge zemlje koje su se već borile protiv Njemačke i Japana sve dok se SAD konačno nije pridružio ratu u decembru iste godine.

“Kupujemo, ne posuđujemo. Kupujemo vlastitu sigurnost dok se pripremamo. Našim kašnjenjem tokom proteklih šest godina, dok se Njemačka pripremala, našli smo se nespremni i nenaoružani, suočeni s temeljito pripremljenim i naoružanim potencijalnim neprijateljem”, rekao je ministar rata Henry Stimson senatskom Odboru za vanjske poslove tokom rasprave o Lend-Leaseu.

Međutim, 1961. godine predsjednik Dwight Eisenhower upozorio je na opasnosti koje bi mogle nastati ako SAD pretjerano proširi vojnu pomoć drugim zemljama tokom svog televizijskog oproštajnog obraćanja.

“U vladinim vijećima moramo se čuvati od stjecanja neopravdanog utjecaja, bilo traženog ili neželjenog, od strane vojno-industrijskog kompleksa. Potencijal za katastrofalan porast krivo postavljene moći postoji i nastavit će se”, rekao je Eisenhower.

Njegov poseban strah bio je da će inostrani vojni izdaci SAD-a zasjeniti domaće prioritete, budući da su rasli troškovi utrke u naoružanju sa Sovjetskim savezom.

“Nikad ne smijemo dopustiti da težina ove kombinacije ugrozi naše slobode ili demokratske procese. Ništa ne bismo trebali uzimati zdravo za gotovo. Samo budno i obrazovano građanstvo može natjerati ogromnu industrijsku i vojnu odbrambenu mašineriju na ispravan način da se poveže s našim miroljubivim metodama i ciljevima, tako da sigurnost i sloboda mogu zajedno napredovati“, dodao je Eisenhower.

Pruža li SAD i vojnu podršku kao dio pomoći?

Vojna podrška često je dio vojne pomoći. Na primjer, osim što pružaju vojnu pomoć Izraelu od početka rata protiv Gaze započetog prije devet mjeseci, američke snage za specijalne operacije također djeluju kako bi pomogle u lociranju izraelskih zarobljenika, objavio je The New York Times u oktobru prošle godine.

Tek treba potvrditi djeluju li te snage još uvijek u Izraelu ili pomažu Izraelu u drugim stvarima osim pronalaženja zarobljenika.

“Često su to specijalne operacije i komande, u biti, iza scene, nešto poput racije na takozvani teroristički kompleks. I koristi sigurnosne snage zemlje domaćina. No, američke specijalne operacije bit će na terenu”, rekla je za Al Jazeeru Stephanie Savell, viša istraživačica na Watson institutu za međunarodne i javne poslove i jedna od voditeljica projekta “Costs of War” (Troškovi rata) na Univerzitetu Brown.

U svom izvještaju iz novembra 2023. godine, pod naslovom “Protuterorističke operacije Sjedinjenih Američkih Država pod Bidenovom administracijom 2021-2023”, Savell je otkrila da je SAD proveo protuterorističke operacije u 78 zemalja, pri čemu su Amerikanci obučavali i pomagali stranim snagama sigurnosti u 73 od tih zemalja, uglavnom na Bliskom istoku, Africi i Južnoj Americi.

“Antiterorizam je još uvijek vrlo aktivno opravdanje za mnoge aktivnosti američke vojske i američkog State Departmenta u inostranstvu”, rekla je Savell za Al Jazeeru. “To je u osnovi izgovor za različite vrste kopnene prisutnosti i različite vrste partnerstava i različite vrste aktivnosti te obuke i finansiranja. I to nije nestalo uprkos činjenici da je američka sigurnosna strategija sada gotovo u cijelosti usmjerena na utakmicu s Rusijom i Kinom.”