Novac je u Gazi postao samo bezvrijedni papir

„Ne biramo šta ćemo jesti i šta je to što nam treba“, kaže Rami Hammad kojem je izraelski rat u Pojasu Gaze uništio plan ishrane te njegov sportski i zdrav način života jer ne može kupiti ono što mu je potrebno.

To je posljedica izraelske kontrole nad prijelazom Rafah, kopnenom granicom s Egiptom, i strogih ograničenja nametnutih prijelazu Kerem Shalom, jedinom komercijalnom prijelazu.

S velikom tugom Rami je pričao za Al Jazeeru o godinama koje je proveo baveći se sportom u teretani za fitness i bodybuilding u gradu Khan Younisu na jugu Pojasa Gaze, koja je uništena tokom četiri mjeseca izraelske kopnene invazije na ovaj grad početkom godine.

Rekao je da su za sport potrebni meso, voće i zdrava hrana, pitajući se kako da se toga drži u gorkoj stvarnosti koja je rezultat rata i opsade. Osjeća da je njegovo tijelo oslabilo jer se udebljao zbog prestanka bavljenja sportom i jer je morao jesti hranu koja mu je bila dostupna tokom proteklih devet mjeseci rata.

Ovaj četrdesetogodišnjak (oženjen, otac četvero djece) se pita: „Šta ti znači novac kada na pijacama nema ono što ti je potrebno? Čak je i humanitarna pomoć vrlo oskudna zbog zauzimanja prijelaza Rafah i kontrole nad prijelazom Kerem Shalom”.

Pijace bez robe

Rami je službenik Palestinske uprave u Ramallahu, a njegova supruga je nastavnica u školi. Njihovi prihodi su omogućavali ovoj porodici pristojan život prije izbijanja izraelskog rata 7. oktobra prošle godine, ali se sada suočavaju sa izazovima kako bi obezbijedili svoje životne potrebe.

Ovih dana je Rami otišao na pijacu da kupi zaleđenu piletinu koju, kako kaže, nije ni jeo ni unosio u svoju kuću prije rata, ali to je ono čiji uvoz Izrael s vremena na vrijeme dopušta. Međutim, nije je pronašao na pijacama, pa je njegova supruga bila primorana spremati pite s mesom iz konzervi koje su dobili u paketima humanitarne pomoći, dok svježeg mesa na pijacama nema nikako.

„Novac u vašem džepu je samo papir ako vam ne pomaže da kupite ono što vam treba”, rekla je Ramijeva supruga Umm Yazan za Al Jazeeru.

Doživjela je posebno iskustvo na pijaci kada je tražila „bandanu“, odnosno, komad tkanine kojim žena pokriva kosu.

„Zamislite da na pijacama nema ovog jednostavnog komada, a njegova cijena nije bila veća od jedan ili dva dolara prije rata. Mnogo je stvari koje nam trebaju i koje tražimo, ali ih ne pronalazimo“, rekla je.

Nedostatak lijekova i sredstava za čišćenje

Među tim stvarima je i šampon koji je Salwa Abu Mostafa za svoju kćerku tražila po pijacama, ali ga nije našla. Ova šezdesetogodišnja učiteljica u penziji, koja je dugo godina radila u jednoj od škola Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA), rekla je da su strpljivi kada je riječ o nestašici hrane i njenom lošem kvalitetu, ali nemaju ni sredstva za ličnu higijenu.

Salwa živi s nekoliko svoje djece u jednom šatoru u izbjegličkom kampu za porodice poginulih u oblasti Al-Mawasi na zapadu grada Khan Younisa, gdje je njen muž poginuo u izraelskom zračnom napadu prije nekoliko mjeseci.

Salwa nije u oskudici s novcem, ima ušteđevinu od obrazovanja, ali njoj i njenoj djeci nedostaje mnogo toga, poput odjeće i obuće, jer ne može ništa kupiti zbog opsade.

„Život je gorak u šatorima, velika je vrućina, otpad je nagomilan, šire se zarazne bolesti. Tražila sam bilo kakav šampon i proizvod za ličnu higijenu kako bi nas zaštitila koliko mogu, ali nisam pronašla ni u apotekama ni na štandovima po ulicama”, kaže.

Farmaceut Mohamad Sahwil više puta dnevno ponavlja rečenicu: „Nažalost, nema“, koja je ušla u uši onih koji dolaze u njegovu apoteku, jer veliki broj lijekova i proizvoda nisu na raspolaganju.

„Mnogi lijekovi nisu dostupni čak ni u bolnicama zbog rata i opsade“, rekao je za Al Jazeeru.

Ovaj farmaceut je 40-ak godina vlasnik apoteke koja se smatra jednom od najstarijih u gradu Rafahu na jugu Pojasa Gaze.

„Nisam imao gorih dana od ovih sada“, priznao je.

Sahwil se raselio s velikom količinom lijekova i otvorio apoteku na trotoaru preko puta medicinskog kompleksa Nasser.

„Većina ljudi pati od siromaštva zbog gubitka posla, a ima mala grupa ljudi koji imaju novac, ali ne mogu da nađu ono što im treba. Tokom rata smo vidjeli različite grupe ljudi kako stoje u redu za humanitarnu pomoć, ali ni te pomoći više nema”, rekao je.

Glad i visoke cijene

Situacija je mračnija na sjeveru Pojasa Gaze.

„Patimo, počevši od velike provizije koju plaćamo trgovcima da bismo dobili svoj novac i plate s naših bankovnih računa. Nakon što ih dobijemo, ponovo patimo zbog visokih cijena i nedostupnosti većine robe”, rekao je Abu Karim Oqaal, koji je telefonom razgovarao s Al Jazeerom iz Al-Shatija na sjeveru Gaze.

Kao rezultat zatvaranja banaka i nedostatka gotovine u Pojasu Gaze tokom rata, pojavio se fenomen trgovanja likvidnošću, isplaćivanje novca zaposlenicima i drugima u zamjenu za visok postotak koji se kreće između 16 i 25 posto ukupnog iznosa, u zavisnosti od pokrajine.

Na sjeveru Pojasa Gaze „glave su jednake“, kako kaže Abu Karim, nema bogatih i siromašnih, glad je pogodila sve, čak i one koji imaju novca i mogu kupiti oskudne količine robe dostupne na pijacama po astronomskim cijenama, kao što je zelena paprika, čiji kilogram je dostigao cijenu od 400 šekela (oko 110 dolara).

Glad na sjeveru Pojasa Gaze se ponovno povećava kao rezultat izolacije i strogih ograničenja na uvoz robe i humanitarne pomoći koja su nametnule okupacijske snage. Abu Karim kaže da je svojoj porodici obezbijedio 100-ak konzervi graha, slanutka i druge konzervirane hrane prije nekoliko mjeseci, kada je to bilo dostupno na pijacama na sjeveru, ali sada ga nema. Ono što je dostupno cijeni se previsoko i nije prihvatljivo većini stanovništva koje je stradalo tokom dugih mjeseci rata.

Generalni direktor Vladinog ureda za medije Ismail al-Thawabta optužio je Izrael da radi na eskalaciji „politike gladovanja u Pojasu Gaze, posebno u guverneratu Gaza i na sjeveru Pojasa, zatvaranjem prijelaza i bombardiranjem prodavnica hrane i proizvodnih pogona, kršeći jasno sve međunarodne konvencije koje propisuju pravo na hranu kao osnovno ljudsko pravo“.

Šezdeset i peti je dan kako je Izrael potpuno zatvorio prijelaze. Al-Thawabta je upozorio na „veliki broj smrtnih slučajeva zbog gladi, posebno među djecom, zbog izraelskog sprečavanja ulaska humanitarne pomoći i hrane“.

U saopćenju Vladinog ureda za medije, Al-Thawabta je pozvao na intenziviranje međunarodnih napora za ukidanje opsade Pojasa Gaze jer njegovo stanovništvo pati od velike nestašice hrane, vode i lijekova.