Nizozemska – Engleska: Inovatori taktike protiv čuvara tradicije

Nakon pet godina dva evropska teškaša ponovno se sastaju u polufinalu jednog UEFA-takmičenja, s tim da je danas ulog nemjerljivo veći.

Za razliku od posljednjeg susreta u Ligi nacija 2019. godine, u kojem je Nizozemska protiv Engleske slavila 3:1 nakon produžetaka, meč na stadionu Westfalen u Dortmundu, koji se igra za plasman u veliko finale Evropskog prvenstva (u kojem je već Španija), donijet će jednu potpuno novu dimenziju pristupa. I bez sumnje, donijet će obostranu borbu do posljednje kapi znoja.

Očekivanja i jednih i drugih su velika, ulog ogroman, pa će oprez sigurno biti prisutan od prvog sudijskog zvižduka. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li ovaj susret otići u produžetke, jer je pet od posljednjih osam mečeva između ovih timova završeno neriješeno nakon 90 minuta. Uvijek se igra tvrdo, žargonski rečeno na rezultat, često i čekajući grešku protivnika.

Uostalom, dueli i kroz historiju pokazuju da nikada nema favorita, ali ni laganih pobjeda, te da, kad god se sastanu Nizozemska i Engleska, možemo očekivati neizvjestan ishod.

Ovo će im biti sedmi zvanični meč. Nizozemska ima tri pobjede, Engleska jednu, a dva susreta završila su bez pobjednika. Uz to, od 1935. godine i utakmice u Amsterdamu, odigrali su i 16 prijateljskih mečeva u kojem Engleska ima više uspjeha, pet naspram četiri pobjede Nizozemske te sedam neriješenih rezultata. Pet od šest zvaničnih mečeva igrali su u periodu od 1988. do 1996. godine, a u novijoj historiji tek jedan u spomenutoj Ligi nacija.

Samim tim, jasno je da će i duel u Dortmundu biti obostrano taktičko nadmudrivanje, strpljivo čekanje prilika i da u konačnici putnika u finale može odlučiti samo jedan detalj ili dobar potez raspoloženog pojedinca.

Nizozemska u pohodu na drugu titulu

Prvak iz 1988. godine i osvajač četiri treća mjesta na smotri najboljih selekcija Evrope, na putu do ovogodišnjeg polufinala imao je nekoliko uspona i padova.

Teškom mukom su nakon preokreta pobijedili Poljsku (2:1) u prvom kolu, uslijedio je remi bez pogodaka s Francuskom, što im je ujedno i osiguralo prolazak u nokaut fazu, a onda i neočekivan poraz od Austrije u trećem kolu (2:3).

Ipak, da su zreli i spremni za najveće stvari, pokazali su u meču osmine finala kada su Rumuniju pobijedili s uvjerljivih 3:0, da bi među četiri najbolje ekipe došli zahvaljujući pobjedi protiv Turske nakon preokreta rezultatom 2:1.

Bio je to meč u kojem je ekipa selektora Ronalda Koemana pokazala prvenstveno emocionalnu zrelost, ali i da im strpljenje može donijeti pozitivan rezultat na kraju. Tako će se sigurno postaviti i protiv Engleza.

Iako su na Euro došli bez najvažnijeg igrača i kreatora igre Frenkieja de Jonga, Nizozemci su u pet mečeva uspjeli postići devet pogodaka, što ih čini drugim timom po efikasnosti, pa im i to sigurno daje dodatnu vjeru da prepuni samopouzdanja izađu na megdan Engleskoj. Riječ je i o naciji koja je fudbalu donijela šmek totalnog, revolucionarnog fudbala, pa i to govori samo za sebe.

Iz takve efikasne igre, činjenica je da najveće nade polažu u Liverpoolovog Codyja Gakpa koji je na dosadašnjem turniru postigao tri pogotka i borit će se za titulu najboljeg strijelca.

„Za cijelu našu državu ovaj uspjeh je nešto posebno. Mi smo mala nacija i u polufinalu smo s Engleskom, Francuskom i Španijom. Stvarno smo ponosni“, rekao je nizozemski selektor Ronald Koeman. „Bit će to sjajna i historijska noć između dvije velike nacije“.

Englezi traže drugo uzastopno finale

Kao pioniri i jedni od začetnika najvažnije sporedne stvari na svijetu, Englezi su i ovo Evropsko prvenstvo dočekali s velikim pritiskom i očekivanjima koja, možda, i nadmašuju njihove realne mogućnosti… Ili barem mogućnosti koje pod vodstvom selektora Garetha Southgatea pokazuju.

U takvom omjeru snaga i na sve upitnike koji im se postavljaju iznad svakog nastupa izgleda kao nevjerovatno da su u potpunosti podbacili s igrom koju su prikazali i da su danas u polufinalu. Rezultat je i ovaj put na njihovoj strani.

Nakon prošlog Eura i poraza od Italije, ali i polufinala Svjetskog prvenstva 2018. godine gdje su u polufinalu izgubili od Hrvatske, borit će se za još jedno finale, najvažniji meč turnira, što u činjenicama pokazuje da su uprkos svemu zapravo i veoma uspješni – i da imaju razloga i biti ambiciozni.

Iako su bili prvi favoriti za osvajanje Eura, njihov put do polufinala bio je trnovit, može se slobodno reći i vrlo težak i neizvjestan, zapravo na korak do litice. Samo u prvom kolu protiv Srbije u pobjedi 1:0 pokazali su igru shodnu renomeu koji njihov tim posjeduje i to samo u prvih 45 minuta, dok su preostala četiri meča bila vrlo teška za gledanje. Englezi su sve to preživjeli.

Za plasman u nokaut fazu, uz pobjedu protiv Srbije, bila su im dovoljna dva remija s Danskom i Slovenijom, dok su se ispadanja u osmini finala protiv Slovačke spasili zahvaljujući sjajnom pogotku Judea Bellinghmana u posljednjoj minuti utakmice, nakon čega su u produžecima bili bolji rezultatom 2:1. Mnogi dijele mišljenje da, iako nemaju nikakvu igru, sreća je u potpunosti na njihovoj strani.

Protiv Švicarske u četvrtfinalu pobjedu su osigurali nakon boljeg izvođenja penala, što isto govori da nisu pokazali svoje najbolje izdanje, a koliko zapravo može tim selektora Southgatea i da li je stvarno riječ o zlatnoj generaciji mladih engleskih igrača, pokazat će upravo utakmica protiv renomiranog protivnika kao što je Nizozemska.

Tribine Westfalena u narandžastoj i bijeloj boji

Također, završnica ovog Eura pokazat će da li su i kakvu lekciju Englezi naučili na prethodnim iskustvima, kao i može li to biti dovoljno za prvi veliki trofej nakon Svjetskog prvenstva 1966. godine.

„Naša ekipa je bila pod ogromnim pritiskom od samog početka i mogu reći da su se dobro izborili s tim. Zajedno smo došli do trećeg polufinala u četiri pokušaja na velikim takmičenjima, ali ne želimo da to završi“, rekao je selektor Southgate.

Hoće li Nizozemska ponovno uzletjeti ka slavi ili će Engleska pokazati da je spremna za drugo uzastopno finale i još jednu borbu za prvi trofej prvaka Evrope? U sudaru različitih nogometnih filozofija i nacionalnih karaktera, mjesta u finalu ima samo za jednog.

Ako je teško ili gotovo nemoguće prognozirati ishod meča, definitivno se može najaviti da će ovaj događaj biti istinski sportski spektakl. Narandžaste i bijele boje do posljednjeg mjesta ispunit će stadion na kojem duša stanuje, a u fudbalu se kaže – neka bolji pobijedi!