Šta ako Rusija dobije logističku bazu u Sudanu
Sporazumi bi trebali biti potpisani uskoro, čime se ponovno aktualizira pitanje ruskog prisustva na Crvenom moru i njegovoj obali.

Izjave Yassera al-Attae, člana Prijelaznog suverenog vijeća i pomoćnika vrhovnog komandanta Sudanske vojske, stižu u kontekstu zahtjeva Rusije da uspostavi stanicu za opskrbu gorivom u Crvenom moru, a u zamjenu za to Rusija će snabdijevati sudansku stranu oružjem i municijom. Sporazumi koji se odnose na ovaj dogovor trebali bi biti i potpisani uskoro, čime se ponovno aktualizira pitanje ruskog prisustva na Crvenom moru i njegovoj obali.
Priče o uspostavljanju ruske logističke baze pojačale su i izjave sudanskog ambasadora u Moskvi Mohameda Siraja prije otprilike četiri dana, u kojima je potvrdio da je projekat i dalje u toku te da Khartoum neće odustati od svojih obaveza prema Moskvi kada je riječ o ruskoj pomorskoj bazi u Crvenom moru, uz objašnjenje da će ”baza biti izgrađena čim se završe neke procedure”.
Nastavite čitati
list of 4 itemsNestašica hrane u ratom razorenom Sudanu
Novi udarac za Putina: Dva ključna saveznika u Africi odbila ugostiti ruske snage
Božić za pesimiste
U novembru 2020. godine ruski predsjednik Vladimir Putin dao je instrukcije Ministarstvu odbrane da potpiše sporazum o uspostavljanju punkta za logističke usluge u Crvenom moru za mornaricu. Moskva je čak i objavila nacrt sporazuma, međutim, taj se korak nekoliko puta odgađao zbog bitaka koje se vode u Sudanu između vojske i Snaga za brzu podršku (RSF).
Sporazum, za koji ruski posmatrači vjeruju da će konačno ugledati svjetlo dana, predviđa da će centar za logističku podršku, koji će biti izgrađen u blizini grada Port Sudan, moći istovremeno primiti do četiri ruska broda, uključujući i brodove na nuklearni pogon.
Prema sporazumu, maksimalni broj ruskog vojnog osoblja zaposlenog u logističkom centru i civilnih službenika na tamošnjim pozicijama neće biti veći od 300 ljudi. Taj broj će se moći povećati, ali u dogovoru sa sudanskom stranom.
Sudanska strana preuzima odgovornost za vanjsku sigurnost baze, dok odgovornost za zaštitu vodene granice, protivzračnu odbranu i unutrašnju sigurnost baze pada na rusku stranu. Sporazum, također, daje mogućnost Rusiji da uvozi i izvozi bilo kakvo oružje, municiju i opremu u bazu, kao i pravo na uspostavljanje privremenih vojnih lokacija u Sudanu radi zaštite svoje baze koja se nalazi izvan ruske teritorije.
Važnost baze i odnos s Hemedtijem
Stručnjak za strateške poslove Roland Bijamov objasnio je da je Rusiji potrebna logistička stanica za podršku u Sudanu kao kapija ka afričkom kontinentu, pogotovo jer je tokom sovjetske ere izgubila bazu Berbera u Somaliji. Baza je imala jedinstven značaj za Moskvu zbog svojih karakteristika, a Rusija od tada više nije imala pomorskih baza na Crvenom moru.
Govoreći za Al Jazeeru, Bijamov je naglasio značaj ove baze za pomoć ruskim brodovima i čamcima koji učestvuju u borbi protiv piratstva u regiji, osim toga što daje mogućnost Moskvi da unaprijedi svoje projekte na afričkom kontinentu, što se odnosi i na njene vojne kompanije.
Prema riječima stručnjaka, sporazum će ovog puta vjerovatno biti potpisan, a Rusija će učiniti sve da izgradi tu stratešku bazu. Svoje riječi argumentira, kako je to nazvao, “napetim izjavama” zapadnih zvaničnika, koji ovakav rusko-sudanski pravac smatraju prijetnjom svojim interesima, dok, s druge strane, dolazi i do širenja ruskog utjecaja u regiji.
Osim prisustva Rusa na Crvenom moru, Bijamov ističe da postoji i dodatni faktor napetosti za Zapad, a to je mogućnost da i Iranci imaju aktivno prisustvo u regiji. Teheran je povećao snabdijevanje dronovima, a stvari bi mogle ići dotle da se pojavi rusko-iranska saradnja koja bi imala utjecaja na Sudan i regiju općenito.
Istovremeno, Bijamov je demantirao da Moskva podržava jednu stranu protiv druge, kada je riječ o dešavanjima u Sudanu, ističući da principi ruske vanjske politike to zabranjuju. Moskva ima pravo komunicirati sa svim stranama u Sudanu, dok bi u budućnosti čak mogla igrati i ulogu posrednika između njih, rekao je.
Kada je riječ o odnosu s komandantom Snaga za brzu podršku Muhamedom Hamdanom Dagalom, poznatim kao Hemedti, stručnjak je pojasnio da je taj odnos postojao i kada je on bio član vlade. Osim toga, taj odnos je u osnovi bio s ruskim kompanijama, uključujući Wagner, čija je uloga u ovoj zemlji okončana prije mnogo godina.
Oprezan optimizam
Na kraju je završio riječima da Rusija priznaje zvaničnu Vladu u Sudanu kao legitimnu vlast, što se ogleda i u tome da je sudanski ambasador, koji predstavlja tu vladu, akreditiran u Rusiji.
Stručnjak za vojna pitanja Anton Mardasov zastupa manje optimističan stav o navodnoj bazi, jer potpisivanje sporazuma o njenom uspostavljanju ne znači da će ona biti zaštićena ili da neće biti otkazivanja sporazuma nakon što se, naprimjer, situacija u zemlji stabilizira.
Za Al Jazeeru objašnjava da bi se u budućnosti mogla pojaviti vlast u Sudanu koja će odlučiti da se povuče iz dogovora i sporazuma o razumijevanju s Moskvom, posebno ako to bude popraćeno američkim i evropskim pritiscima ili podmićivanjem.
Međutim, stručnjak smatra da je jačanje vojne saradnje s Khartoumom, ako se posmatra strateški, jedan od ključnih ciljeva za Kremlj, budući da je Sudan glavni kupac ruske vojne opreme te drugi najveći kupac ruskog oružja u Africi od 2000. godine, nakon Alžira.
Iskustvo rata u Siriji pokazalo je koliki je značaj posjedovanja pomorskih i zračnih baza, odnosno tačaka logističke podrške daleko od ruske teritorije, jer su to mjesta gdje se može napuniti gorivo, nabaviti municija i zamijeniti osoblje. U slučaju Sudana, važno je biti blizu tokova nafte koji prolaze kroz regiju.
Osim prisustva na trgovačkim rutama između Indije i Istočne Azije prema Evropi i istočnoj obali Sjedinjenih Američkih Država, stručnjak ističe da postoje i drugi ciljevi za uspostavljanje logističkog centra, prvenstveno da se ”legitimizira” rusko prisustvo u Sudanu, za koje su bile odgovorne privatne vojne kompanije tokom proteklih godina.