Zašto Xi ne rješava problem kineske ekonomije

Iako pokazatelji ukazuju na umjereno poboljšanje situacije u prvih nekoliko mjeseci 2024, ekonomija je još u zastoju, a rast sada sve više ovisi o izvozu.

Xi ima čvrste stavove o centralnoj važnosti kontrole naprednih tehnologija za ekonomske i strateške potrebe Kine i intenzivno provodi tu viziju (Tingshu Wang / EPA-EFE)

Kineska ekonomija ostvaruje veoma loše rezultate. Postpandemijsko vraćanje na staro nije na nivou koji je Kineska vlada očekivala. Zabilježila je priličnu, iako smanjenju, stopu rasta od 5,2 posto u 2023, ali je u stvarnosti ona mnogo sporija. Neki analitičari procjenjuju da rast nije bio veći od jedan do dva posto. Iako pokazatelji ukazuju na umjereno poboljšanje u prvih nekoliko mjeseci 2024, ekonomija je još u zastoju, a rast sada sve više ovisi o izvozu.

Zajedno s ekonomskim usporavanjem došao je i gubitak povjerenja u putanju Kine, kako u domovini, tako i u inozemstvu. Kvantitativni podaci pokazuju nagli pad povjerenja potrošača i proizvođača u proljeće 2022. nakon lockdowna u Šangaju. Izgledi potrošača kratko su se poboljšali nakon što su ukinute politike nulte stope COVID-a krajem 2022. godine, ali su se od tada zadržali na rekordno niskom nivou. Različiti pokazatelji za domaće poslovanje pokazuju skromni oporavak u posljednje vrijeme, ali brojke su još daleko od svojih historijskih vrhunaca. Ovi podaci, možda, potcjenjuju dubinu i širinu nelagode koju kineski građani osjećaju u vezi sa sadašnjošću svoje domovine i njenom budućnošću – bojazni koje sam lično čuo tokom svoje duže istraživačke posjete Kini.

Ekonomski problemi i kolaps sektora nekretnina su glavno pitanje, ali sam čuo iznenađujuće iskrene pritužbe na politiku nultog COVID-a i neugodan izlazak iz nje, prošireni napad na privatne tehnološke kompanije, povećanu pažnju na ideologiju, nerealnu potragu za tehnološkom samodovoljnošću i rastućom napetosti sa Zapadom. Ovi strahovi se pretvaraju u slabiju potražnju potrošača, ograničena poslovna ulaganja i nastojanja da bogatstvo i porodicu presele u inozemstvo.

Jedno se pitanje pojavljivalo iznova: zašto vodstvo nije učinilo više da podstakne razvoj ekonomije i vrati povjerenje? A pod vodstvom mnogi zapravo implicitno misle na jednu osobu, Xi Jinpinga. Kraj mandata, prebacivanje vlasti na organe Komunističke partije Kine (KPK) pod njegovom kontrolom, i prevelika pažnja koju dobija u zvaničnim medijima daju kineskoj populaciji (i ostatku svijeta) dojam da on u potpunosti vuče konce.

Peking nije samo posmatrao ne radeći ništa; proširio je kredite, iznio višeslojne planove da umiri privatni sektor i stranu poslovnu zajednicu, smanjio ograničenja za kupovinu druge kuće i ublažio retoriku ratnika vukova. Ali, znatan broj ljudi s kojim sam se susreo – što nije naučni uzorak – nije bio impresioniran, a za ove korake smatraju da su došli prekasno i da su donijeli premalo.

‘Četiri ne’ u kineskom političkom stilu

Postoje četiri stajališta o tome zašto Xi i drugi vrhovni čelnici nisu zauzeli drugačiji pristup, koje možemo nazvati „Četiri ne“ u kineskom političkom stilu. Prvo je „Ne zna“. Neki nagađaju da Xija ne obavještavaju o teškom stanju u ekonomiji kadrovi koji mu ne žele prenijeti loše vijesti iz straha da bi on okrivio glasnika, pa mu serviraju samo prečišćene, pozitivne izvještaje.

Jedan izvor je kazao kako su čuli da su zvaničnici na funkcionalnom nivou u Zhongnanhaiju kazali istraživačima izvana da samo predaju pozitivne izvještaje. Drugi je rekao da su viši zvaničnici koji kontrolišu protok pisanog materijala do Xija usklađeni sa sigurnosnim i propagandnim aparatom, pa materijal koji on čita odražava njihove pristranosti. Međutim, drugi s kojima sam razgovarao oštro se protive ideji da Xi i drugi čelnici nisu dobro informisani. Jedan stručnjak koji je predao izvještaj stranci-državi je kazao da im je rečeno da predaju neuljepšane analize jer vodstvo želi dobiti suprotstavljene stavove.

Druga ideja koja kaže da „Ne zna šta činiti“, zasnovana je na premisi da su Xi i drugi vrhovni čelnici dobro informisani, ali se suočavaju s nizom problema koje nije lako riješiti. Lista je duga – kriza u sektoru nekretnina, sve veći dug lokalne vlade, stopa plodnosti koja je u padu, sve veća nejednakost, nezadovoljstvo u Hong Kongu i sve veće napetosti sa Zapadom i većinom susjeda Kine – a rješenja su daleko od jednostavnih.

Štaviše, vodstvo se sada sastoji od „tima B“, uključujući mnoge s ograničenim iskustvom u centralnoj vladi i kreiranje politika je postalo tako centralizirano u KPK da je koordinacija duž birokratskog sektora i između Pekinga i ostalih postala teža, a ne lakša.

Više osoba od povjerenja reklo je da su čuli da o nekim pitanjima, liderstvo dugo raspravlja o načinima rješavanja problema, odgađajući odluke i predstavljanje novih politika. Naprimjer, vodstvo je očito prepoznalo slabu berzu kao problem u ljeto 2023, ali novi koraci nisu uvedeni do početka 2024, kada je smijenjen šef Kineske regulatorne agencije za vrijednosne papire. Još je veći izazov pronaći načine za rješavanje jednog problema koji ne pogoršava druge ili smisliti opći plan koji uspijeva izbalansirati pristup.

Rješavanje zbrke s nekretninama i neravnoteže u ekonomiji može biti tipičan primjer jer je očito koliko je teško naći politički put koji efikasno upravlja sukobljenim interesima svih sudionika, uključujući centralnu vladu, lokalne vlade, građevinske kompanije, vlasnike stambenih jedinica, finansijske institucije i druge ekonomske sektore. Na sličan način je Treći plenum navodno odgođen s januara 2024. na ljeto zbog manjka konsenzusa.

Neki su izvori naglasili pad kvaliteta kada je riječ o vrhovnim zvaničnicima, u negativnom svjetlu poredeći premijera Li Qianga s njegovim prethodnikom Lijem Keqiangom, koji je iznenada preminuo jesenas. Zamjenika premijera, koji je zadužen za ekonomiju, He Lifenga smatraju manje sposobnim od njegovog prethodnika Liu Hea.

Treća opcija „Nije ga briga“ ukorijenjena je u hipotezi da je Xijev glavni prioritet jačanje monopolističke moći KPK-a i njegove političke dominacije. Iako ga mediji prikazuju kako posjećuje tvornice i održava diskusije o različitim ekonomskim izazovima, njegovim dnevnim rasporedom dominira upravljanje sigurnosnim i političkim pitanjima, uključujući lične odluke, a ne ekonomija.

Donosi li ovakva politika rezultate

Ovo je najmanje popularna opcija među kineskim sagovornicima, ali oni koji u nju vjeruju, uistinu su uvjereni. Njihov glavni utisak je taj da je Xi spreman žrtvovati ekonomiju zbog nacionalizma i dominacije KPK-a. Štaviše, Xi nije sam; on je izabran kao Hu Jintaova zamjena, kao što je jedan sagovornik rekao, „da ne bude Mihail Gorbačov“, a ne da promoviše brzi rast. Indikativno da su oni koji su ovog stava uglavnom stariji (iznad 60 godina); oni su istakli očigledne sličnosti između Xija i Mao Zedonga i paralele između ova dva perioda u njihovom zajedničkom naglasku na ideološkoj čistoći i klasnoj borbi, što je rezultiralo znatnim društvenim i tenzijama među elitom.

Posljednji odgovor „Ne slaže se“ smatra da problem nije Xijev nedostatak pristupa informacijama, neodlučnost i nekompetentnost ili manjak zanimanja nego prije činjenica da se on i njegovi podređeni ne slažu s kritikama da je trenutna politika neispravna i da nisu dorasli izazovu. Zapravo, njihov stav može biti da, s obzirom na gubitak pouzdanog pristupa zapadnoj tehnologiji, tržištima i finansijama, Kina nema izbora nego dati prioritet domaćim tehnologijama u razvoju i ostvariti koliko je moguće veći utjecaj na globalne lance opskrbe.

Što je još važnije, kineski čelnici mogli bi ukazati na neke dokaze da njihov plan donosi rezultate, što pokazuje dominacija u oblasti električnih vozila i baterija, najduži željeznički sistem velikih brzina na svijetu, C919 komercijalni avion s jednim prolazom, niz vrlo popularnih internet platformi, satelitski sistem BeiDou i više.

Većina doušnika odabrala je ovu posljednju opciju. Vjeruju da Xi ima čvrste stavove o centralnoj važnosti kontrole naprednih tehnologija za ekonomske i strateške potrebe Kine i intenzivno provodi tu viziju. Odatle pomak u ulaganju s nekretnina na naprednu proizvodnju i intenzivna partijsko-državna podrška tehnologijama u nastajanju koje bi mogle potaknuti rast i ojačati sigurnost zemlje. Gdje drugi vide neznanje, nekompetentnost ili nezainteresiranost, oni vide jasnoću svrhe i odlučnost.

No, zagovornici stava „Ne slaže se“ podijeljeni su u dva tabora. Većina onih koji su izabrali ovu opciju vjeruje da je kinesko vodstvo napravilo stratešku grešku kretanjem u izrazito državnom pravcu s velikom industrijskom politikom i polaganjem velikih nada u kontrolu tehnologija budućnosti. Okretanje od liberalizacije i nedovoljna pažnja prema domaćinstvima i potrošnji, prema ovom pogledu, znači manju produktivnost, veći dug, sporiji rast, i dodatno veću napetost s drugim naprednim ekonomijama.

Drugi imaju suprotnu reakciju. Oni se, zapravo, slažu s pristupom kineskog vodstva i vjeruju da su kritičari neoliberalni ideolozi koji su instinktivno protiv aktivne države i nepravedno odbacuju glavne znakove tehnološkog napretka. Možda ne iznenađujuće, neki, iako ne svi, u ovom posljednjem taboru s kojima sam razgovarao rade u organizacijama za istraživanje povezanim s vladom.

Ova uvjerenja su važna. Ako je jedna od prve dvije opcije – „Ne zna“ ili „Ne zna šta činiti“ – tačna, onda je trenutni put proizvod nenamjernih grešaka i sve što je potrebno za promjenu jesu bolje informacije i bolji planovi za vodstvo kako bi se pozabavilo ekonomskim problemima države. Kako oni izvan Kine vide ovu situaciju, također, određuje način na koji bi Kini trebalo pristupiti kada je riječ o ovim pitanjima. To bi podržalo mišljenje koje neki zvaničnici u Washingtonu imaju da je važno da predsjednik Joe Biden vodi direktne razgovore s Xijem kako bi osigurao tačno razumijevanje američke vanjske politike o pitanjima kao što su Ukrajina i Tajvan.

Dva potencijalna smjera promjene

No, ako Xi i drugi visoki zvaničnici ne mare za ekonomiju ili se ne slažu s kritikama, onda je trenutna putanja rezultat namjernog plana i novi podaci i izvještaji o politikama s alternativnim strategijama neće napraviti veliku razliku.

Moguće je da će vodstvo dokazati da su kritičari u krivu, ali ako nisu, postoje dva potencijalna izvora promjene. Prvi bi bio velika ekonomska kriza koja bi dovela do političkog obračuna: aktuelno vodstvo bi moglo prepoznati svoje greške i promijeniti kurs, neka druga elita bi se mogla iskristalizirati i zamijeniti trenutni tim ili, najmanje vjerovatno: javnost bi se mogla pobuniti i pokušati srušiti Komunističku partiju Kine u potpunosti. Iako se, možda, više toga kuha ispod površine nego što stranci mogu vidjeti, nijedan od ovih scenarija ne izgleda vjerovatan u kratkom do srednjem roku.

Drugi izvor promjene bi bio onaj u kojem bi kineskom vodstvu bilo predstavljeno daleko benignije međunarodno okruženje u koje bi SAD, i Zapad općenito, ponudio vjerodostojne garancije da će ponovno biti pouzdan izvor tehnologije, tržišta i finansija; bezuvjetno priznat autoritarni sistem Komunističke partije Kine kao legitiman; i prihvaćen suverenitet Pekinga nad Južnim kineskim morem i Tajvanom. Međutim, šanse da se ta promjena dogodi još su manje od bilo kojeg scenarija vođenog domaćom politikom.

Jedan od razloga zašto je malo vjerovatno da Zapad postane popustljiviji je taj što strani direktori i službenici, kada ih pitaju u Kini i izvan nje, obično biraju opciju „Ne slaže se“. S gledišta odbora i prijestolnica u inozemstvu, čini se da Xi ima potpunu političku kontrolu i odlučan je nastaviti s ovom strategijom, s prilagođavanjima kao manjim taktičkim promjenama da bi se minimalno udovoljilo domaćim i međunarodnim kritičarima. Kao rezultat toga, vjeruju da moraju biti odlučniji, a ne manje odlučni u održavanju svog stava.

Iako nema ozbiljnost naučne studije, ova neformalna anketa ukazuje na sve veće podjele između dijelova kineskog društva i njenih čelnika, kao i između Pekinga i drugih prijestolnica. To znači da su šanse za hrabro novo djelovanje male, ali kontradikcije između vodstva i suprotstavljenih domaćih i međunarodnih perspektiva predviđaju više napetosti i sukoba u budućnosti.

Izvor: Foreign policy