‘Pragmatična manipulacija’: Poigrava li se Rusija umovima evropskih glasača

Spinovi medijskih kuća i desničarski političari komplikuju situaciju s narativima Kremlja, kažu stručnjaci o ključnim izborima u Evropskoj uniji.

Ljudi prolaze pored plakata za predstojeće izbore u Evropskoj uniji, u Evropskom parlamentu u Briselu, u Belgiji [Johanna Geron/Reuters]

Evropska komisija je prošli mjesec prekinula emitovanje programa četiri medijske kuće za koje je kazala da „šire i podržavaju rusku propagandu i agresiju protiv Ukrajine“.

Potom je zamrznula sredstva jednoj od tih kuća, pod nazivom Glas Evrope, i sankcionisala njenog vlasnika Viktora Medvedčuka, bivšeg ukrajinskog zastupnika koji sada živi u Rusiji.

Češka, u kojoj je smješteno sjedište Glasa Evrope, sankcionisala je Medvedčuka i medijsku kuću u martu prošle godine. Nedugo potom, belgijski premijer Alexander De Croo tvrdio je da Rusija plaća zastupnicima u Evropskom parlamentu da šire propagandu u Evropi.

Ti potezi najnoviji su koarci Evropske unije koja brani svoj informacioni prostor od navodnog ruskog utjecaja u kampanji za Evropski parlament, na kojima se očekuje da će desničarske stranke, koje su u dobrim odnosima s Moskvom, ostvariti značajan uspjeh.

Evropsko vijeće za međunarodne odnose (ECFR), ekspertska organizacija, u januaru je predvidjela da će stranke krajnje desnice nadmašiti mainstream stranke u devet od 27 država članica EU-a i formirati treći po snazi blok u Evropskom parlamentu nakon Evropske narodne stranke (EPP), stranke desnog centra, i Socijaldemokratske partije (SDP), stranke lijevog centra.

Taj blok, pod nazivom Identitet i demokratija (ID), sastoji se od ultradesničarskih stranaka, poput Slobodarske stranke Austrije i italijanske Sjeverne lige.

Drugi konzervativci koji se identificiraju desno od EPP-a, poput Braće Italije i poljske stranke Pravo i pravda (PiS), pripadaju Evropskim konzervativcima i reformistima (ECR). Ostali su još neopredijeljeni. Ako bi svi udružili snage nakon 9. juna, ECFR vjeruje da bi kontrolisali 225 mjesta u vijeću koje broji 720 mjesta, postavši najveći blok.

‘Rusi obraćaju pažnju na ove izbore’

Rusija zvanično poriče da se miješa u izbore na Zapadu, ali su analitičari uvjereni u suprotno.

Moskva pokušava pomoći ultradesničarima da napreduju s onim što Maksim Aljukov, saradnik Odsjeka za ruske i istočnoevropske studije na Univerzitetu u Manchesteru, naziva „pragmatičnom manipulacijom“.

„Ove ultradesničarske stranke [Moskva] vidi kao saveznike jer njih općenito doživljavaju kao centrifugalne sile koje mogu narušiti koheziju u Evropskoj uniji, što bi olakšalo Rusiji da uspostavi svoju prevlast“, Aljukov je kazao Al Jazeeri.

Da bi utjecala na evropsko glasanje, Aljukov smatra da Moskva koristi narative koji su već testirani na ruskom biračkom tijelu.

Usred rata u Ukrajini, naprimjer, Rusija je pojačala poruke protiv prava homoseksualaca koje propagiraju zapadne liberalne demokratije, kao i poruke podrške tradicionalnim porodičnim vrijednostima.

„U određenom trenutku, Kremlj je jednostavno shvatio da je to veoma efikasna strategija za podjelu ljudi u Rusiji […] i iskoristio je kao oružje ovu implicitnu homofobiju koja je postojala u Rusiji, ali nije bila politički instrument“, rekao je Aljukov.

Sredstva za širenje ovog i drugih narativa bili su ruski mediji kao što su Rossiyskaya Gazeta, RIA Novosti i Izvestia, kojima je Evropska komisija u maju ograničila pristup evropskoj publici. Ipak, postojale su i organizacije poput Glasa Evrope, čije sjedište nije u Rusiji i koje odaju utisak mainstream medija.

Druge informacijske operacije nosile su slična evropska imena poput Euro-More, France et EU i Recent and Reliable News, rekli su Stephen Hutchings i Vera Tolz-Zilitinkevic, profesori ruskih studija na Univerzitetu u Manchesteru i vodeći istraživači u projektu (Mis)Translating Deceit (Pogrešno prevodeći obmanu), koji prati prikrivene ruske novinske operacije.

„Svi ovi mediji pojavili su se u kontekstu zabrane Russia Today i Sputnjika [u martu 2022. godine] kao alternative“, Tolz-Zilitinkevic je kazala Al Jazeeri.

„S RT-om i Sputnjikom bilo je sasvim jasno da su to mediji koje finansira država sa sadržajem koji su nekada bile dezinformacije u najstrožijem smislu – izmišljeni materijal“, kazala je. „No, porijeklo tih stranica je mnogo manje jasno i njihovo formiranje je dio strategije koje organizuju različiti akteri u Rusiji, uključujući i obavještajne službe.“

Priče koje EU predstavljaju u lošem svjetlu

Neke od tih operacija bilo je lako detektovati, kazao je Hutchings, jer su koristili automatski prijevod originalnih ruskih članaka ili su navodili ruske medije kao izvore.

„Stičem dojam da [Rusi] obraćaju pažnju na ove izbore i da vide priliku ovdje u uspjehu krajne desnice“, kazao je Hutchings Al Jazeeri.

Njihov fokus, smatra, zapravo je na „onim pričama koje predstavljaju EU u lošem svjetlu“.

U liberalnim državama članicama, naprimjer, „mogli bi staviti naglasak na to da manjine nemaju dovoljno predstavnika u Evropskom parlamentu“, kazao je Hutchings. „No, u drugim državama, kao što su Poljska i Mađarska, ići će sa antiliberalnim, antiwoke narativima (woke – svijest o društvenim nejednakostima) koji su privlačni ovim populacijama.“

Možda najagresivniji narativ je argument da su sankcije autogol za Evropu, jer povećavaju cijene energenata i troškove života.

To se poklapa sa sestrinskom pričom da „glavnim međunarodnim institucijama dominiraju elite iz zapadne liberalne sredine i, u osnovi, primjenjuju pravo kako žele“, rekao je Aljukov.

Rusija opravdava iskrivljeno izvještavanje kroz sličan relativizam, dodao je.

„Rusi su svjesni da je kompletno izvještavanje subjektivno, dakle ono je političko, pa ako živite u Rusiji, morate braniti interese Rusije“.

Postoji vojni cilj eksploatacije političkih podjela u zapadnom društvu, kazala je Jade McGlynn, istraživačica na Odsjeku za ratne studije Kraljevskog koledža u Londonu.

„Ako pogledamo na šta je fokusirana njihova poruka, posebno kada je riječ o elitama, to ukazuje na činjenicu da ih najviše brine jačanje zapadne podrške Ukrajini, i to što Zapad zaista daje Ukrajini odriješene ruke da se bori“, kazala je McGlynn Al Jazeeri.

Kremlj je računao na suzdržanost Zapada, koju propagiraju konzervativci koji su pojačali ruske tvrdnje da je Zapad isprovocirao rusku invaziju i da će njegovo uporno stajanje u odbranu Ukrajine dovesti do nuklearnog rata.

Taj je napor bio bezuspješan.

Kongres Sjedinjenih Američkih Država je u aprilu prošle godine, uprkos republikanskim prigovorima, odobrio zakon o potrošnji od 60 milijardi dolara za Ukrajinu, a prošle sedmice su Velika Britanija, Francuska, Njemačka i SAD Ukrajini dali dozvolu da koriste njihovo oružje za udar na ruskom tlu, što je razbjesnilo Kremlj.

Evropski izbori predstavljaju novu priliku, McGlynn je kazala Al Jazeeri.

„Mislim da Rusi računaju na to da će Zapad izgubiti interes da pomogne Ukrajini prije nego što Rusija izgubi interes da je uništi“.

Proruski narativi uzimaju maha

Ovi narativi posebno dobro prolaze u centralnoevropskim državama bez izlaza na more, koje se protežu preko bivše austro-ugarske imperije od Karpata do Alpa – zato što imaju velike rusofilne populacije ili zato što imaju veliki interes da kupuju naftu i plin iz Rusije.

Sve su se one uspješno zalagale za izuzeće iz zabrane EU-a na uvoz ruske nafte, koja je stupila na snagu u decembru 2022, i dok su mnoge druge države Evropske unije učinile isto, one koje se smatraju geografski ranjivim u vezi s ruskom opskrbom, dobile su najduža izuzeća.

Globalna finansijska kriza iz 2008. godine i izbjeglička kriza iz 2015. godine dale su radikalno desnim strankama u ovoj regiji veliki zamah, rekla je Daniela Richterova, docentica na studijima obavještajnih službi na Odsjeku za ratne studije na Kraljevskom koledžu u Londonu, koja se specijalizirala za bivšu Čehoslovačku.

„Posebno su birači iz radničke klase bili razočarani onim što su vidjeli kao nesposobnost EU-a da im pomogne poboljšati ekonomske uvjete“, rekla je Richterova za Al Jazeeru. „Način na koji se EU nosila s migrantskom krizom je, također, neke birače učinio skeptičnima o prednostima i nedostacima bivanja u šengenskoj zoni i imanja otvorenih granica.“

Mađarski premijer Viktor Orban drži govor tokom provladinog skupa pod nazivom ‘Marš mira’, uoči izbora u Evropskoj uniji [Bernadett Szabo / Reuters]

Ovdje i na drugim mjestima u Evropi autoritarne, antiimigrantske, antiglobalizacijske, euroskeptične, populističke stranke su od tada zabilježile velike uspjehe.

Fidesz je na vlasti u Mađarskoj od 2010, a stranka PiS vladala je Poljskom od 2015. do oktobra 2023, dijelom zahvaljujući zajedničkoj strategiji potiskivanja slobode govora i subverzije pravosuđa.

Stranka za slobodu postala je treća po snazi u Nizozemskoj na parlamentarnim izborima 2010. godini, u 2017. se popela na drugo mjesto, a u novembru 2023. je pobijedila. Njen kontroverzni čelnik Geert Wilders, sada dominira koalicijom oformljenom prošli mjesec.

Alternativa za Njemačku (AfD) osvojila je mjesta u nizu državnih zakonodavnih tijela, počevši od 2014. godine i sa 12,6 posto glasova ušla u savezni parlament 2017. godine.

U Finskoj je Stranka Finaca, ranije poznata pod nazivom Istinski Finci, dobila 17,7 posto glasova 2015. i vladala je kao koalicijski partner dvije godine. Stranka Švedski demokrati postala je druga najveća u državi 2022. Te godine je desničarska demokratija došla na vlast u Italiji. U Francuskoj Nacionalni front kontinuirano povećava svoj udio glasova na posljednjim trima predsjedničkim izborima.

Međutim, krajnja desnica u Austriji svima njima prethodi.

Austrijska desničarska prethodnica

Pod vodstvom Jorga Haidera Slobodarska stranka Austrije (FPO) osvojila je drugo mjesto na općim izborima 1999. godine, bez pomoći globalnih kriza i ušla u koaliciju s centrističkom Austrijskom narodnom strankom koja je zauzela treće mjesto. Bio je to prvi ulazak tvrdolinijaške stranke u vladu od Drugog svjetskog rata i šokirao je Evropu.

FPO sada prednjači na anketama ispred svih ostalih na 29 posto na osnovu platforme koja je prijateljska prema Rusiji, uključujući i nastavak uvoza gotovo sve nafte i plina u Austriju iz Rusije.

To je zato što austrijski ultrakonzervativizam i simpatije prema Rusiji prelaze stranačke linije, kazala je Velina Tchakarova, nezavisna konsulatantica za geopolitiku i procjenu rizika, nastanjena u Beču.

Mainstream konzervativci su bili na vlasti 2018. kada je potpisan državni ugovor o isporuci ruskog plina. Traje do 2024. i niko vam ne može reći njegov sadržaj“, objasnila je ona Al Jazeeri. „Nema publiciteta, nema transparentnosti. Opozicijske snage su pokušale otvoriti debatu na ovu temu, ali nisu uspjele.“

Konzervativci sada gube glasače u korist FPO-a, smatra Tchakarova.

„Konzervativci su osvojili 37 posto na posljednjim izborima, a u anketama stoje na 21 do 23 posto, što vam govori u kojem smjeru ide ova razlika.“

Tako su snažne sile koje štite ruski plin da je desetogodišnji proces izrade nove sigurnosne strategije – u kojem je Tchakarova učestvovala – propao prošle godine kada su konzervativci insistirali na tome da ne traže alternativu ruskom plinu.

„Sada još imamo sigurnosnu strategiju koja seže unazad do 2013. godine, prije prve ruske invazije [na Ukrajinu] i u ovom dokumentu Rusija je strateški partner”, rekla je Tchakarova.

FPO je potpisao još jedan tajni sporazum s Moskvom u decembru 2016. godine – ovaj put sa strankom Jedinstvena Rusija koja podržava predsjednika Vladimira Putina. To je standardni sporazum koji je nekoliko mjeseci kasnije, također, dogovoren između Jedinstvene Rusije i Sjeverne lige, stranke krajnje desnice iz susjedne Italije.

Danilo Procaccianti, glavni reporter emisije Izvještaj na državnoj televiziji RAI, došao je u posjed oba ta sporazuma, koje je podijelio s Al Jazeerom.

Oni pozivaju na razmjenu iskustva u „izgradnji stranaka, organizacijskom radu, omladinskoj politici, ekonomskom razvoju […] zakonodavnoj aktivnosti“, i ukazuju na to da je Jedinstvena Rusija željela učiti o načinima funkcionisanja dvije velike evropske demokratije.

Kada je Procaccianti intervjuisao čelnika Sjeverne lige Mattea Salvinija nakon što je Rusija pokrenula invaziju punog obima na Ukrajinu u februaru 2022, on je umanjio značaj tog sporazuma.

„Povukli su se jer je, posebno na početku rata, bilo vrlo neprimjereno prikazivati se bliskim s Putinom“, Procaccianti je rekao Al Jazeeri.

U godini invazije udio Lige u glasanju je, također, pao na 8,79 posto sa 17,35 posto u 2018, ali Procaccianti ne vjeruje da su birači kaznili Salvinija zbog njegovih proruskih stavova.

„Ne mislim da je to utjecalo na izborne rezultate“, kazao je Procaccianti, „jer Italijani ne mare mnogo za vanjsku politiku […] Salvini je izgubio konsenzus jer mu je [premijerka Giorgia] Meloni oduzela biračku bazu – oni, da tako kažem, pecaju u istom moru.“

Za Dimitra Becheva, predavača na Oxford School of Global and Area Studies (OSGA) i višeg saradnika u Carnegie Europe, pitanje je hoće li konzervativci prigrliti desnicu.

„Veliko je pitanje, za mene, hoće li EPP – vjerovatni ukupni pobjednik – ponovno ući u koaliciju sa socijaldemokratama“, rekao je Bechev Al Jazeeri „ili će se prije okrenuti konzervativnom ECR-u [Meloni, Orban i poljski PiS]. Reorganizacija desnog centra i krajnje desnice bit će važna tačka preokreta.“

Izvor: Al Jazeera