Evropski izbori: Kako izgleda proces glasanja i šta je ‘na kocki’

Očekuje se da će stranke krajnje desnice ostvariti dobar rezultat i da bi mogle steći jače uporište u Evropskom parlamentu.

Očekuje se da će veliki dobitnik evropskih izbora biti radikalna desnica (Getty Images - Illustration)

Izbori bi se trebali održati u cijeloj Evropskoj uniji od 6. do 9. juna, na glasanju koje će vjerovatno imati značajne posljedice za politiku Unije.

Gotovo 370 miliona Evropljana birat će zastupnike u Evropskom parlamentu, jedinu direktno izabranu instituciju EU-a, koja ima ovlast blokiranja zakona. Drugo je to najveće demokratsko biračko tijelo na svijetu – nakon Indije, koja je upravo završila svoje nacionalne izbore.

Očekuje se da će glasanje, koje se održava svakih pet godina, ojačati krajnje desničarske stranke usred porasta nezadovoljstva prema centrističkom bloku, s implikacijama na pitanja koja sežu od klimatskih promjena i migracija do vanjske politike i socijalnih prava.

Evo šta biste trebali znati o glasanju u EU-u i šta je na kocki.

Kako funkcionišu evropski izbori?

Način na koji će birači izraziti svoju sklonost nacionalnim političkim strankama se ne razlikuje od nacionalnog glasanja. Nakon što su izabrani, većina političara se zatim pridružuje evropskim transnacionalnim političkim grupama prema političkoj orijentaciji i ideologiji.

Dvije najveće evropske parlamentarne grupe historijski su bile Evropska narodna stranka (EPP), desnog centra i Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D), lijevog centra. Liberali, zastupljeni u grupi Renew Europe (RE) i Zeleni su, također bili odlučujući u oblikovanju većine u transnacionalnom tijelu.

Desno orijentisane populističke stranke podijeljene su između Evropskih konzervativaca i reformista (ECR) i Identiteta i demokratije (ID), pri čemu su prve atlantističke i favoriziraju bliske veze sa Sjedinjenim Američkim Državama, dok drugi naginju Putinovoj Rusiji.

Glasanje počinje u različito vrijeme ovisno o zemlji. Nizozemska izlazi na izbore 6. juna, a dan kasnije slijede Irska i Češka. Italija, Latvija, Malta i Slovačka počinju glasanje 8. juna, dok ostale države članice Unije glasuju 9. juna. Očekuje se da će rezultati biti objavljeni kasnije te večeri.

Građani s pravom glasa će birati 720 zastupnika u Evropskom parlamentu, a mjesta se dodjeljuju prema broju stanovnika svake zemlje – Njemačka ima najviše (96 mjesta), a slijede Francuska (81), Italija (76) i Španija (61).

Za koga se predviđa da će pobijediti?

Predviđanja pokazuju da će glavni blokovi u političkom centru Evropskog parlamenta – EPP i S&D – ostati na čelu, što će Ursuli von der Leyen vjerovatno omogućiti još jedan mandat predsjednice Evropske komisije.

Ipak, njihova “super velika koalicija”, koja uključuje liberalne stranke u grupi RE, vjerovatno će izgubiti mjesta zbog javnog nezadovoljstva u Francuskoj Renesansnom strankom predsjednika Emmanuela Macrona. Slično tome, očekuje se da će Zeleni pretrpjeti udarac nakon velikih dobitaka na prethodnim izborima 2019. godine.

Očekuje se da će veliki dobitnici biti radikalna desnica. ECR i ID, kojima dominiraju Braća Italije Giorgie Meloni i Rassemblement National (Nacionalno okupljanje) Marine Le Pen, u Francuskoj, mogli bi prvi put osvojiti više od jedne petine mjesta.

Također se predviđa da će krajnje desničarske grupe biti najveće političke formacije u najmanje pet zemalja. Predviđa se da će grupa ID biti prva u Austriji, Belgiji, Francuskoj i Nizozemskoj, dok je ECR vodeći u Italiji.

Laszlo Andor, generalni sekretar Fondacije za evropske progresivne studije (FEPS) sa sjedištem u Briselu, rekao je da bi centristička grupa EPP-a, koju vodi Von der Leyen, mogla kliznuti dalje udesno, produbljujući svoju saradnju s euroskeptičnim strankama poput Braće Italije i njenog bloka ECR.

“Ono što ćemo vidjeti u nadolazećim mjesecima zapravo je test EPP-a – ostaju li predani integraciji u EU i suočavaju li se s izazovima na konstruktivan način ili se bave ‘politikanstvom’ i koriste svoju povezanost s nekim od stranaka tvrde i krajnje desnice”, kaže Andor.

Šta je na kocki?

Uspon radikalne desnice imao bi značajne posljedice za evropske politike, kada je riječ o pitanjima kao što su migracija i okoliš, kažu analitičari.

Retorika protiv migranata korištena je za rasplamsavanje javnog mnijenja uoči glasanja. “Postoji samo jedno pitanje na dan glasanja”, rekla je Marion Marechal, iz francuske stranke Reconquete, na početku predizborne kampanje za EU. “Želite li islamiziranu Evropu ili evropsku Evropu?” Predviđa se da će Reconquete osvojiti šest mjesta za grupu ECR.

ECR i ID vjerovatno će sarađivati ​​o pitanju tvrdokorne migracijske politike, uključujući jačanje vanjskih granica, prenošenje odgovornosti trećim zemljama kako bi se migranti držali izvan i fokusiranje na povratak.

Vjerovatno će se protiviti i akciji EU-a u borbi protiv klimatskih promjena, uključujući ambiciozni paket reformi za zelenu tranziciju poznatu kao Green Deal.

U središtu njihovog protivljenja je teret koji klimatske mjere stavljaju na evropska preduzeća dok se bore da ostanu konkurentna. Širom Evrope, grupe poljoprivrednika, naprimjer, krive trgovinske sporazume EU-a za činjenicu da se ne mogu natjecati na globalnom tržištu – iako ekonomisti kažu da su za oskudne prihode krivi faktori kao što su neproporcionalni profiti trgovaca.

“Nažalost, davanjem glasa za stranke krajnje desnice, birači neće dobiti ono za što misle da glasaju na ovim izborima”, kaže za Al Jazeeru Susi Dennison, viša saradnica za politiku pri Evropskom vijeću za vanjske odnose (ECFR). “No, to je vrsta okruženja s kojim radimo, gdje su populističke jednostavne poruke te koje nose dan kada je stvarnost mnogo složenija.”

Može li se formirati krajnje desna ‘supergrupa’?

Ipak, i ekstremno desničarske grupe ostaju podijeljene o nekoliko pitanja i malo je vjerovatno da će sarađivati ​​na njima.

Ukrajina je jedna od glavnih prepreka. Dok su stranke u ECR-u, uključujući Melonijinu Braću Italije, uglavnom za vojnu pomoć Ukrajini, druge stranke unutar istog bloka, uključujući Marechalov Reconquete, postavile su “crvene linije” za evropski angažman u vojnoj pomoći.

Ekstremno desna grupa ID, predvođena strankama koje su u ležernom odnosu prema Putinu, uključujući austrijsku Slobodarsku stranku, italijansku Ligu i belgijski Flamanski interes, uglavnom se protivi sankcijama protiv Rusije i pomoći Ukrajini.

Grupa je, također, imala svoje unutrašnje podjele. Njemačka stranka Alternativa za Njemačku (AfD), teškaš unutar grupe ID, izbačena je iz grupe u maju nakon izjava koje su odisale nacističkom nostalgijom.

Bugarska krajnje desničarska stranka Preporod, koja je, također, izbačena iz ID-a, pozvala je njemački AfD da joj se pridruži u “istinski konzervativnoj i suverenističkoj” grupi.

Stranke će za sada biti prisutne u Evropskom parlamentu, a da ne budu dio jedne zvanične grupe EU-a.

„Oni bi mogli više djelovati u ulozi donosioca odluka u poslovima i pozicijama koje budu zauzete“, kaže Dennison, iz berlinskog istraživačkog centra ECFR. “Na neki način, oni bi mogli imati veću moć izvan formalne grupe nego unutar nje.”

Mađarska krajnje desničarska stranka Fidesz, predvođena premijerom Viktorom Orbanom, nije se uspjela okupiti ni sa ECR-om ni sa ID-om, već se odlučila pridružiti grupi Non-Inscrits (NI), koja okuplja stranke s desna i s lijeva koje ne pripadaju jednoj od priznatih političkih grupa.

Laszlo Andor, mađarski ekonomista i bivši komesar EU-a, kaže da su nacistička i fašistička nostalgija spriječile Fidesz da se pridruži ID grupi, dok se atlantizam ECR-a sukobio s Orbanovim simpatijama prema Putinu. “Ovo je kamen spoticanja za Orbana da se integriše u bilo koju od tih grupa”, smatra Andor.

Fidesz je napustio EPP 2021. nakon što je grupa podržala optužbe za odstupanje od demokratije i vladavine prava, koje su Mađarskoj vladi iznijele institucije EU-a.

Iako je malo vjerovatno da će se uvezati u širu koaliciju, krajnje desničarske grupe bi, ipak, mogle proširiti svoj utjecaj na evropsku politiku, poništavajući neke ključne elemente progresivne agende.

“U Finskoj i Švedskoj napadaju prava radnika, u Italiji napadaju prava žena i posvuda preispituju važnost klimatske tranzicije”, kaže Andor za Al Jazeeru. “Ono što je na kocki na ovim izborima je utjecaj krajnje desnih političkih grupa i mogu li proevropske grupe zadržati većinu ili ne. Čak i ako zadrže, krajnja desnica će dobiti mjesta i ova će promjena rezultirati komplikacijama ako EPP ne povuče crtu“.

Izvor: Al Jazeera

Reklama