U čemu je misterija ‘tamne’ strane Mjeseca

Kineski stručnjaci su uspjeli spustiti sondu na ‘drugu’ stranu Mjeseca i s nje pokupiti uzorke, čime će se misterija prvog Zemljinog susjeda barem malo razjasniti.

Kineska sonda Chang'e-6 napustila je ovih dana površinu Mjeseca nakon što je prikupila uzorke s 'tamne' strane Zemljinog satelita (CNSA / Xinhua via AP)

Zemljin prvi nebeski susjed od najranijih dana ljudske vrste bio je neraskidivo povezan sa životima generacija i generacija kojima su oči bile uprte ka Mjesecu. U mnogim slučajevima Zemljin satelit je imao direktne, opipljive posljedice, poput utjecaja na plimu i oseke, ali je istovremeno bio sastavni dio brojnih kulturoloških fenomena. Drevni narodi su u svojim kulturama često poštovali Mjesec, dok su se njegove mijene često pripisivale raznim psihičkim stanjima ljudi, gdje se najviše njegov “puni” oblik pripisivao često neuravnoteženom ponašanju, što je vjerovatno kroz historiju dovelo do priča o punom Mjesecu i vukodlacima. Iako nema naučnih potvrda da te mijene utječu na ljude, dokazano je da lunarni ciklusi imaju utjecaja na život na Zemlji, poput onog na koralje i slično.

I dok je za hiljade generacija jedna strana Mjeseca bila nešto “svakodnevno” i poznato, maštu je golicala druga, često nazvana “tamna” strana Zemljinog satelita koji nismo mogli vidjeti bez upotrebe napredne svemirske tehnologije.

Mnogi su se pitali šta ta “tamna” strana krije, a širile su se brojne teorije o tome šta to ljudi ne vide.

Ovih dana se ta “mračna” strana Mjeseca ponovno našla u centru pažnje svjetske javnosti, nakon što je kineska sonda “Chang'e-6” sletjela, a zatim i napustila taj dio Zemljinog satelita. I dok su ljudi hodali po “svijetloj” strani Mjeseca još krajem ‘60-ih godina prošlog stoljeća, “misteriozna” strana je decenijama ostala neposjećena. Prvo uspješno slijetanje na “drugu” stranu Mjeseca je, također, izvela Kina 2019. godine, a ovaj put su kineski stručnjaci uspjeli uzeti i uzroke s tog dijela satelita. Zanimljivo je da je Kina uspjela u onome što “tradicionalne” svemirske sile – Sjedinjene Američke Države i Rusija, nisu uspjeli, što pokazuje koliko je odmakao kineski svemirski program.

Pogrešan naziv

No, koliko god je izraz “tamna strana Mjeseca” postao uobičajen i sastavni dio pop kulture, (čak je tako nazvan i čuveni album kultnog benda Pink Floyd – The Dark Side of the Moon), on je ustvari netačan.

Dr. Dragan Gajić, redovni profesor Departmana za fiziku Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu (u penziji) i predsjednik Astronomskog društva Alfa, pojašnjava da se za nas nevidljiva strana Mjesečeve površine pogrešno označava kao tamna.

“Zbog plimskih delovanja između Meseca i Zemlje, naš satelit je ‘zakovao’ svoje kretanje oko Zemlje, tako što je period njegove rotacije oko sopstvene ose izjednačen sa periodom njegovog obilaska oko Zemlje. Ovakve, sinhronizovane rotacije Meseca, dovele su do toga da je prema Zemlji uvek okrenuta njegova ista (bliža) strana. Druga strana, koju pogrešno nazivamo tamna, prikladnije je dalja i za posmatrače sa Zemlje je nevidljiva.”

Gajić napominje da je ta strana tokom polovine Mjesečevog dana (nešto kraće od četiri zemaljska dana), djelomično ili cijela, obasjana Sunčevom svjetlošću, što znači da definitivno nije tamna. U isto vrijeme bliža (vidljiva) strana Mjeseca je tamna ili je djelomično osvijetljena.

No, ono u šta nema sumnje jeste da su kineski stručnjaci izveli veliki podvig, koji je ujedno i stvar velikog prestiža, koji će polučiti i rezultate koji nisu vezani samo za osvajanje svemira.

Kako kaže Gajić, kao i u utakmici velikih sila u vrijeme hladnog rata ‘60-ih, ‘70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća, koja je između ostalog dovela do izvanrednih prodora u astronautici i svemirskim istraživanjima, i u ovom (još) hladnom ratu prisustvujemo brojnim uspjesima u ovim oblastima. Razlika je u tome što sada nemamo samo dvije velike, prije svega, vojne sile, već je broj zemalja koje su se uključile u svemirsku utrku znatno veći.

Napredak zemalja

“Zato i ne treba da čude uspesi Kine, Indije, Japana, Ujedinjenih Arapskih Emirata i tako dalje u istraživanjima kosmosa. S jedne strane, te zemlje, koje su u kosmičkim istraživanjima zaostajale za svetskim tehnološkim vrhom, pokazuju da se na njih mora ozbiljno da računa, jer su u stanju da automatskim sondama ostvaruju zavidne rezultate. To implicira da su ovladale tehnologijama koje se lako mogu iskoristiti i u vojne svrhe. Sa druge strane, ovaj napredak ukazuje da su one u naučnom pogledu drastično napredovale, što im omogućuje napredak i u oblasti drugih tehnologija”, navodi profesor Gajić.

Dok običnoj javnosti nije jasno zbog čega tek sada, više od 50 godina od kako je Neil Armstrong zakoračio na površinu Mjeseca, ljudi spuštaju sonde na daljnju stranu Zemljinog satelita, predsjednik Astronomskog društva Alfa navodi da je slijetanje na taj dio lunarnog susjeda znatno zahtjevniji i teži poduhvat nego na “bližu” stranu.

“Spuštanje sondi na dalju stranu Meseca predstavlja veći i teži izazov iz više razloga. Najpre, radio komunikacija između sondi i komandnih centara na Zemlji je komplikovanija, jer se mora obavljati indirektno. Ova strana je nevidljiva sa Zemlje i zaklonjena je Mesecom, koji nema jonosferu koja bi omogućila komunikaciju kao na Zemlji. Zato se ove komunikacije obavljaju preko relejnih satelita, koji su u orbiti oko Meseca ili u takozvanim Lagrangevim tačkama. To iziskuje dodatne resurse, tehničke i energetske, što povećava troškove misija. Osim toga, spuštanje sondi na tačno određene lokacije je otežano, jer je teže dobiti precizne informacije o topografiji, a indirektna komunikacija samo usložnjava problem. U budućnosti ovo će se verovatno lakše rešavati korišćenjem veštačke inteligencije koja će brže i efikasnije reagovati.”

Različiti predjeli

Osim što je teže sletjeti na tu stranu, i sama istraživanja dalje strane Mjeseca su izazovnija, s obzirom da nije direktno izložena teleskopskim posmatranjima sa Zemlje. Napori poput kineskih omogućit će nam da bolje razumijemo taj cijeli satelit.

Kako su brojni orbiteri snimili praktično svaki kvadratni metar Mjesečeve površine, jasno je uočljivo da se izgled te dvije strane drastično razlikuje (dihotomija Mjesečeve površine), odnosno veliki dio bliže strane je tamniji i pokriven bazaltnim morima i okeanima, dok dalja strana Mjeseca ima znatno veći broj kratera.

Razlog leži vjerovatno u tome da je u geološkoj historiji Mjeseca, odnosno prije više od četiri milijarde godina, na bližoj strani došlo do snažnog udara nekog velikog tijela (vjerovatno u bazenu Aitken), tako da je razlivena lava “poplavila” brojne kratere i zaravnila vidljivu površinu, pojašnjava Gajić, dok su na suprotnoj strani krateri ostali nenarušeni još od vremena svog nastanka.

Gajić navodi i da novija istraživanja ukazuju da su na vidljivoj strani Mjeseca prisutnije oksidirane stijene, što je poseban istraživački izazov, s obzirom na to da je u krajnje oskudnoj Mjesečevoj atmosferi prisustvo kisika tek u tragovima, dok je na daljnjoj strani Mjeseca takvih stijena znatno manje.

Novi minerali

Profesor Gajić navodi da je najvjerovatnije da se dvije strane Mjeseca razlikuju i u mineraloškom smislu, što trebaju pokazati istraživanja uzoraka donesenih u okviru kineskih misija.

“U ranijim istraživanjima već se pokazalo da na Mesecu postoje minerali kojih nema na Zemlji. Takav je bio, na primer, armalkolit, otkriven u Apolo misiji, a Chang'e-5, koja je prethodila najnovijoj kineskoj sondi na nevidljivoj strani Meseca, na Zemlju je donela interesantan mineral čangezit-Y, bogat helijumom-3, što može biti značajno za realizaciju kontrolisane fuzije.”

“Prilikom pomenutog udara, došlo je do zagrevanja i topljenja plašta i pojačane vulkanske aktivnosti na bližoj strani Meseca, što je trajalo nekoliko stotina miliona godina. To je dovelo do koncentracije kalijuma, fosfora i torijuma na ovoj strani Meseca. Plašt na daljoj strani je ostao previše hladan i na njoj nije došlo do ovakve distribucije materijala. Očekuje se da to potvrde uzorci sa kineskih sondi.”

Profesor Gajić ističe da će nove misije na nevidljivoj strani Mjeseca doprinijeti boljem razumijevanju njegove geološke historije te da će poslužiti i za bolja istraživanje svemirskog zračenja, s obzirom da je ova strana zaštićena od radiointerferencija sa Zemlje.

“Ove misije će upotpuniti znanja o topografiji Mesečeve površine, čime će se dobiti korisni podaci za buduće misije i izgradnju baza za boravak ljudi na Mesecu i njihove dalje letove ka drugim telima Sunčevog sistema.”

Kineska sonda “Chang'e-6” napustila je u međuvremenu površinu Mjeseca nakon što je prikupila uzorke s “tamne” strane Zemljinog satelita, potvrdila je Kineska nacionalna svemirska agencija (CNSA).

Sonda je poletjela s Mjeseca nakon što je ispunila svoju historijsku misiju, prikupljajući uzorke koji će potencijalno pružiti naučnicima nove informacije o nastanku Mjeseca i Solarnog sistema. Sonda je prikupljala uzorke s površine robotskom rukom i ispod površine kopajući bušilicom.

Izvor: Al Jazeera