Zašto Kuba ima toliki geostrateški značaj?

Geografski položaj, kontrola prometa te blizina američkoj obali ukazuju na to da će Washington uvijek biti zainteresiran za Kubu, kao što će ga Moskva iskorištavati da zaštiti svoje interese.

Ruska podmornica na izlazu iz Havane nakon posjete Kubi (Ariel Ley / AP)

Kada se spomene riječ Kuba, dva pojma se automatizmom vežu za ovaj otok u Karipskom arhipelagu – cigare i kriza. Upravo je Kubanska kriza predstavljala prekretnicu u periodu Hladnog rata, a svi oni koji su bili učesnici govorili su kako planeta nikada nije bila bliže nuklearnom ratu i uništenju.

Već na kraju Drugog svjetskog rata formirala se polarizacija svijeta na dva velika bloka koji smo zvali po stranama svijeta „zapadni i istočni”. Korejski rat je pokazao kako Hladni rat veoma brzo može prerasti u otvoreni vojni sukob.

Sve do 1959. godine Kuba je, na čelu sa Batistom, bila dio zapadne strukture, ali je revolucija promijenila njen svjetonazor i ideološka razmišljanja.

Početkom 1960-ih godina SAD i SSSR, kao dvije supersile, napravile su raketne sisteme koji su mogli ugrožavati potencijalnog neprijatelja na udaljenosti od 14.000 kilometara. Nedostatak tih raketnih sistema bila je mogućnost ranog upozoravanja. Tada je, 1959. godine, SAD odlučio da svoje rakete srednjeg dometa, naziva Thor i Jupiter, postavi u Italiji i Turskoj, čime je značajno ugrozila sovjetske obrambene mogućnosti.

SSSR je želio odgovoriti na ove prijetnje i iskoristio je „kubansku revoluciju” u te svrhe. Vrhovna komunistička država tog vremena, sa sjedištem u Moskvi, podržala je Fidela Castra, praveći problem Bijeloj kući. Već 1960. godine i dolaskom Hruščova u septembru te godine u službenu posjetu Havani, vlast u Washingtonu uvodi embargo te se zaoštravaju odnosi država koje se gledaju preko Floridskog moreuza.

Američka potreba za vječnom kontrolom otoka

Kuba, otok u Karibima od 100.000 kvadratnih kilometara i sa 11 miliona stanovnika, uvijek je u sjeni svog ogromnog prekomorskog susjeda. Zbog prošlosti i kolonizacije, taj otok je kulturološki dio Latinske Amerike i španjolskog govornog područja.

Svoj utjecaj SAD ovdje ima tek od kraja 19. stoljeća, jer Kuba 1898. dobija nezavisnost od Madrida. Zbog udaljenosti od samo 350 kilometara između Havane i Miamija jasno je zbog čega je SAD imao potrebu vječne kontrole politike na ovom otoku.

Godine 1961. došlo je do pokušaja obaranja vlasti u Havani na čelu sa Fidelom Castrom. Upravo Kubanci izbjeglice u SAD-u su iskorišteni da u aprilu te godine izvrše napad u Zaljevu svinja. To je bio preduvjet da Castro zatraži pomoć od službene Moskve, a ista je tu činjenicu iskoristila da postavi svoje raketne sustave blizu obale SAD-a.

Sovjetski savez je ubrzo postavio rakete u čijem dometu su bili svi gradovi u SAD-u. Jedini koji je bio van dometa je bio onaj na krajnjem sjeverozapadu – Seattle.

Koristeći geostrateški položaj Kube, vlast u Moskvi je uspjela izdejstvovati one stvari koje su nju mnogo više interesirale. Pod okriljem pomoći narodu Kube, SSSR je poslao i drugu vojnu opremu i brojne vojnike na nekoliko stotina kilometara od Floride i američkog kopna. Za dvije stvari je Kuba iskorištena iz aspekta službene Moskve: za uklanjanje raketnih sustava SAD-a iz Italije i Turske te za dobru pregovaračku poziciju Moskve u demilitarizaciji Zapadnog Berlina. Sekundarno će ti pregovori dovesti i do odluke o gradnji najpoznatijeg zida u modernoj političkoj povijesti – onoga u Berlinu.

Kubanska kriza, kojoj se daje atribut „raketne”, trajala je 38 dana i obilježila karijere dvojice vođa – Hruščova i Kennedyja. Iako je Washington deblokirao Kubu, a Sovjeti povukli svoju vojsku, ovaj tropski otok je već 60 godina pod embargom i u političkoj nemilosti svog sjevernog susjeda. Jasno je da povoljan geografski položaj može donijeti benefite, ali nekada donese i brojne probleme kada se preko vas prelamaju interesi velikih sila. Kubanski arhipelag, kojeg zapljuskuju obale Atlantika, Karipskog mora i Meksičkog zaljeva, ima veliki geostrateški i prometni značaj.

Svakako da u ovoj priči i ekonomija igra ogromnu ulogu. Kroz prošlost je Kuba zavisila od monokulture šećera te je trska predstavljala osnovno blago. I pored svih nastojanja da ekonomija uzme drugačiji kurs, ogromni su privredni problemi države. Najveću ekonomsku suradnju Kuba ima sa Kinom, Kanadom i Venecuelom, a osim šećera izvozi se duhan, kava, agrumi, cigare i medicinski proizvodi.

Trump sve vratio na početak

Najveći problem privrede se desio sa raspadom SSSR-a koji je bio osnovni privredni dobavljač i davatelj subvencija. Problem privrednoj proizvodnji čine i klimatske odlike regije te brojni cikloni koji iz Meksičkog zaljeva i Karipskog mora devastiraju poljoprivredu otoka. Kuba se u posljednja tri desetljeća okrenula tržišnoj privredi, ali je pitanje koliko je to pozitivno utjecalo na standard stanovništva. Turizam je grana privrede kojom se nadoknađuju ekonomski deficiti, ali je za privredu Kube veoma bitan pozitivan politički odnos sa sjevernim prekomorskim susjedom.

Tek nakon „sloma” istočnog bloka, koji je ozvaničio pad Berlinskog zida, popravljaju se odnosi između SAD-a i Kube. Dolazi do razvoja modernog turizma na Kubi, ali i ulaganja američkih investitora na ovaj otok. I pored toga odluke o embargu nisu ukinute. Politika SAD-a je bila i topla i hladna prema Kubi. Predsjednik Clinton je odobravao vize za Kubance, a George W. Bush ih vraćao pod embargo. Iako se primarni embargo odnosio samo na izvoz šećera, on je sekundarno obuhvatio sve druge proizvode.

Tek je Barack Obama pred kraj svog mandata 2016. godine posjetio Kubu i Raula Castra, čovjeka koji je na mjestu šefa države zamijenio svog brata Fidela. Vlast u Washingtonu tada skida Kubu sa liste terorističkih država i uspostavljaju se diplomatski odnosi. Samo nekoliko mjeseci nakon toga novi predsjednik Donald Trump sve vraća na početak sa uvođenjem novih sankcija Kubi koja se nalazila u ekonomskoj krizi. Problem svakako čini i veliki broj Kubanaca koji već nekoliko desetljeća pokušavaju da dođu u SAD, a iznimno je zanimljiv slučaj prebjega mladih bejzbol igrača sa Svjetskog kupa 2021. godine.

Nakon brojnih političkih problema od kojih su neki dobili i svoju vojnu posljedicu, Kuba se vraća na svoje geostrateško mjesto koje joj pripada. Sukob u Ukrajini i petodnevni rat u Gruziji su preduvjet da Moskva ponovo traži da pomjeri žižu interesovanja na neki drugi prostor. Zbog toga je „Admiral Gorškov”, ruska vojna fregata, od 12. do 17. juna i bila u posjeti Havani. U pratnji fregate bila je i nuklearna podmornica „Kazanj”, a to neodoljivo podsjeća na ono što se dešavalo prije 60 godina. Kao što je Kavkaz „meki trbuh Rusije”, i Kuba je to za SAD.

Zanimljivo je da je ova fregata učestvovala na vojnim vježbama sa mornaricom Kine i Republike Južne Afrike prije pola godine te bila usidrena u Capetownu. Nije teško zaključiti kako se formiraju dva velika politička, ekonomska i vojna bloka, a kako su prostori kao što je Kuba uvijek na dodiru velikih sila. Geografski položaj, kontrola prometa te blizina američkoj obali kažu da će Washington uvijek biti zainteresiran za ovaj prostor, kao što će ga Moskva iskorištavati da negdje drugo zaštiti svoje interese. Jedna činjenica je uvijek sigurna – „kad se slonovi svađaju nastrada trava”.

Izvor: Al Jazeera