Kovačević: Rusija nije u stanju garantirati sigurnost svojih građana i njihove imovine

Ukrajinski udari na ruski teritorij i napadi koji su potresli Rusiju u proteklih nekoliko mjeseci signal su kako zemlja ima unutrašnjih sigurnosnih problema.

Rat koji Rusija vodi u Ukrajini ostavlja posljedice na rusko društvo bez obzira koliko se vlasti trudile da ih prikriju ili minimaliziraju (Shamil Zhumatov / Reuters)

Prošlogodišnja, sada već i pomalo zaboravljena Prigožinova pobuna, pokazala je da postoje izrazito duboke sigurnosne rupe u Putinovom sistemu unutrašnje bezbjednosti.

Osjećaj da Rusija može biti ugrožena neprekidno se od tada pojačava, a najviše kontinuiranim ukrajinskim napadima na ruski teritorij.

Dva su događaja, ipak, pokazala da ruska agresija na Ukrajinu ostavlja snažne posljedice i na unutrašnja pitanja Rusije i jasno govore da je sistem unutrašnje sigurnosti u dobroj mjeri „načet i narušen”.

Prvo je koncem marta, na opšte zaprepaštenje ruske javnosti, izvršen napad na tržni centar u Moskvi gdje su naoružani napadači ubili više od 140 ljudi. Ruske sigurnosne službe izvršile su promptno niz hapšenja širom zemlje, većina uhapšenih bili su Tadžikistanci, a odgovornost za napad preuzeo je ISIL.

Sličan događaj desio se i prije nekoliko dana u ruskoj Republici Dagestan kada je u napadu naoružane grupe ljudi na pravoslavne crkve i sinagogu ubijeno 20 ljudi, a ranjeno njih 46.

U napadima koji su izvršeni u Derbentu i Mahačkali ubijeni su uglavnom policajci, a mediji su pisali da su zapaljene jedna pravoslavna crkva i sinagoga.

Posljedice na rusko društvo

Rat koji Rusija vodi u Ukrajini ostavlja posljedice na rusko društvo bez obzira koliko se vlasti trudile da ih prikriju ili minimaliziraju, kaže Božo Kovačević, bivši ambasador Hrvatske u Rusiji.

Ruska vlast postaje sve razdražljivija što Ukrajinci sa više uspjeha napadaju teritorij Rusije, a u zemlji se stvara osjećaj opšte nesigurnosti.

„Jasno je da ruska vlast postaje nervozna zbog isporuka dugometnog ubojitog oružja Ukrajini. Time se ugrožavaju ciljevi u unutrašnjosti Rusije, što znači da ruska vlast nije u stanju zajamčiti sigurnost građana i imovine i cjelokupne infrastrukture, a temelj prešutnog dogovora između Putina i ruskih građana je to da će građani njemu tolerirati njegove vanjskopolitičke avanture pod uvjetom da oni ne osjećaju posljedice tih avantura. Vidimo da zbog intenzivne pomoći Ukrajini, Putin nije u stanju održati taj prešutni dogovor”, kaže.

Ono što dodatno može usložiti Putinov položaj u zemlji i na unutrašnjem planu, pojašnjava Kovačević, jeste obećanje koje je dao u izbornoj kampanji kada je tvrdio da “neće biti dodatne mobilizacije, a rat u Ukrajini ne može se voditi bez dodatne mobilizacije”. “Dakle, Putin je u ozbiljnim problemima”, dodaje.

Historija terorističkih napada u Rusiji je duga, a tokom ‘90-ih bili su isključivo politički motivirani, pojašnjava Kovačević.

„Pa je na kratko vrijeme prekinut tim drugim čečenskim ratom, ali početkom 21. stoljeća opet su oživjeli ti teroristički napadi na ruske putničke avione i zatim u ruskim gradovima. Redovito su bili politički motivirani. Recimo 2002. godine, u teatru na Dubrovki kada su ga teroristi zauzeli, oni su htjeli pregovarati sa ruskim vlastima o oslobađanju Čečenije”, kaže.

Manje jasni motivi

Stvari su sada drugačije i motivi posljednjih napada manje su jasni, kaže Kovačević:

„No, ovi posljednji napadi u Krokus centru i u Dagestanu očito nemaju jasne političke ciljeve. Jedini cilj im je nanijeti štetu ruskoj vlasti. S obzirom na to da je cilj ovog napada u Dagestanu i sinagoga, možemo pretpostaviti da je to djelomično motivirano izraelskim masakrima u Gazi. Ipak, nedvojbeno je da je tu riječ i o neraspoloženju zagovornika kalifata koji bi trebao zauzeti područje od Turske do Kine, riječ je o njihovom nezadovoljstvu da su pod ruskom vlašću. To je jedan od elemenata koji destabilizira sigurnosne prilike u Rusiji.”

“Takva vrsta napada mogla se izvesti samo u prilikama kada su sve ruske sigurnosne službe usmjerene prema Ukrajini, ali tko je pravi organizator i financijer napada za sada je teško utvrditi”, pojašnjava Kovačević.

„Ruske vlasti tvrde da iza toga stoji Zapad i sve to svode na to da je Zapadu u interesu nanijeti strateški poraz Rusiji pa će Zapad iskoristiti sva sredstva koja su mu na raspolaganju”, kaže.

Ruske optužbe

Ruske optužbe kako Zapad podržava „islamske teroriste” u Rusiji nisu novijeg datuma i one su povezane sa nekadašnjim događajima u Čečeniji, kaže Kovačević analizirajući dublju i širu sliku sigurnosne situacije.

„Znamo da je Putin nakon napada Al Kaide na Svjetski trgovinski centar u New Yorku bio prvi koji je nazvao Busha i izrazio solidarnost, kao što i znamo da je Rusija stavila na raspolaganje svoj zračni prostor kako bi američki avioni mogli doletjeti do Afganistana. I Rusija je očekivala da će imati blisku suradnju sa Zapadom u borbi protiv terorizma.”

“Međutim, Zapad je lidere pobune u Čečeniji tretirao kao žrtve političkog terora, a ne kao organizatore terorističkih napada tako da su neki od ljudi koji su na popisu ruskih traženih terorista dobili politički azil u zemljama Zapada. Od tada Rusija optužuje Zapad da podržava islamski terorizam u Rusiji”, zaključuje Kovačević.

Izvor: Al Jazeera