Koliko je za EU opasno jačanje ekstremne desnice u Francuskoj i Njemačkoj?

Jača prisutnost krajnje desnice u Evropskom parlamentu mogla bi zakočiti neke politike Unije, ali glavni test za stabilnost i globalnu ulogu bloka mogao bi doći od uspona nacionalističke politike u Francuskoj i Njemačkoj.

Ovo je zaključak učesnika panela o ugroženoj agendi EU koji je organizirala Judy Dempsey iz Carnegie Europe.

Urednik Financial Timesa Tony Barber smatra da je evropska agenda na neki način ugrožena, ali ne zbog sastava novog Evropskog parlamenta.

„Odnos snaga u zakonodavnom tijelu i dalje je u korist stranačkih grupa koje žele nastaviti s programom EU. Trebalo bi biti moguće popuniti vodeće položaje u EU bez previše problema. Veći je problem težak udarac koji su izborni rezultati zadali već oslabljenom političkom autoritetu predsjednika Emmanuela Macrona u Francuskoj i strankama u njemačkoj vladajućoj koaliciji. Francusko-njemačka saradnja na dnevnom redu EU bila je u poteškoćama i prije izbora“, smatra.

Barber dodaje kako će sada biti teže napredovati u područjima agende EU u kojima teške odluke ne donosi Parlament nego Evropsko vijeće, i u kojima vodstva Francuske i Njemačke posebno trebaju određivati ​​tempo.

„Jedno od područja zabrinutosti bit će potraga za konsenzusom o tome gdje pronaći vrlo velike svote novca potrebne za ulaganje u odbranu, ekonomsko pomlađivanje, poslovnu konkurentnost i politiku klimatskih promjena. Drugo područje bit će predloženo proširenje EU na istok. Uspjeh Macrona u njegovom kockanju na prijevremenim izborima poboljšao bi izglede, ali sveukupni izazovi s kojima se EU suočava na dnevnom redu ostat će ogromni“, istakao je Barber.

Potencijalno najslabije karike Evrope

Sličnog mišljenja je i Thorsten Benner, direktor Globalnog instituta za javnu politiku (GPPi) iz Berlina. Smatra da posljedice izbora za Evropski parlament u dvjema najvećim državama članicama EU predstavljaju najozbiljnije izazove za primjerenu agendu o evropskoj sigurnosti suočenu s agresijom Moskve koju je preuzeo Peking.

„Na istoku Njemačke prokremaljske stranke imaju podršku gotovo polovice svih birača. Na istoku zemlje održat će se izbori na jesen, stavljajući snažniju podršku Ukrajini pod pritisak kako u Kršćansko-demokratskoj uniji (CDU), tako i u Socijaldemokratskoj stranci (SPD) koje će nastojati izbjeći odliv glasača objema ekstremnim strankama – desničarskoj Alternativi za Njemačku (AfD) i ljevičarsko-nacionalističkom savezu Wagenknecht (BSW)“.

Benner dodaje kako će se sve to vrijeme, temeljito oslabljena koalicijska vlada boriti da sastavi budžet, a kamoli da se dogovori o ambicioznom zajedničkom evropskom mehanizmu finansiranja odbrambenih troškova.

„Situacija je još gora u Francuskoj gdje se Macron kocka svojom odlukom o raspisivanju prijevremenih parlamentarnih izbora. U parlamentu s krajnje desnim Nacionalnim okupljanjem (RN) kao najjačom strankom, a kamoli vladom koju vodi RN, Macron će se boriti da mobilizira potrebna sredstva za podršku Ukrajini ili ratificiranje zajedničkog mehanizma finansiranja EU-a“.

Njemačka i Francuska riskiraju da budu najslabije karike Evrope na jesen, baš kada EU treba biti spremna suočiti se s mogućim Trumpovim povratkom, zaključuje Benner.

Izbori u Francuskoj ključ evropske budućnosti

Olivier de France, predavač politike na Pembroke koledžu Univerziteta u Oxfordu kaže kako je politička agenda EU svakako u opasnosti, možda manje zbog novog sastava Evropskog parlamenta već zbog tekuće političke bitke koja se vodi izvan Brisela.

„Kockanje Emmanuela Macrona da raspiše prijevremene parlamentarne izbore bacilo je Francusku, a time i Evropu, u političku igru ​​s visokim ulozima u kojoj ni jedno ni drugo nije sigurno da će pobijediti.”

“Ishod rezultata 7. jula pokazat će je li francuski predsjednik uspio izazvati ljubav ili mržnju svog biračkog tijela. U kombinaciji s najnovijim domaćim političkim razvojem diljem kontinenta, rezultati će obojiti evropsku atmosferu sljedećih pet godina. U širem smislu, oni će utjecati na to koliko će Evropska komisija imati prostora za pitanja od Ukrajine do Zelenog dogovora – bez sumnje daleko više nego koalicije budućeg Evropskog parlamenta“, istakao je De France.

Viši saradnik u Centru za sigurnost, diplomatiju i strategiju na Bruxelles School of Governance (VUB) Giovanni Grevi kaže kako vjerodostojan program EU zahtijeva zajedničko vodstvo, ali nedavni izbori za EU riskiraju stvaranje Evrope bez vođe.

„Razlog je taj što je evropsko glasanje utjecalo na evropsku političku fiziku – sile u igri i njihov smjer – više nego na političku aritmetiku. Nacionalistički val je bio značajan, ali neujednačen i, na kontinentalnom nivou, ne prevelik. Krajnje desne stranke drže manje od četvrtine mjesta u Evropskom parlamentu i podijeljene su“, kaže Grevi.

Međutim, dodaje Grevi, evropski izbori utjecali su na evropsku politiku na tri načina.

„Prvo, gravitacijska sila krajnje desnih narativa nastavlja se intenzivirati, često postavljajući plan na koji drugi trebaju odgovoriti. Drugo, akumulacija političke energije nacionalista u ključnim zemljama poput Francuske i Njemačke može izazvati lančane reakcije, ovisno o ishodu nadolazećih izbora u Francuskoj. Treće, rezultat izbora promijenio je distribuciju političke mase u Evropi, pri čemu su Berlin i Pariz izgubili na težini zbog svoje polarizirane i nestabilne unutarnje politike. Kako bi se suprotstavili naletu krajnje desnog nacionalizma, proevropske snage moraju udružiti svoju energiju i zacrtati ambicioznu agendu ulaganja u zajedničku budućnost Evrope. Nekontrolirane, snage nacionalizma samo će jačati“, zaključuje Grevi.

Unija mora riješiti strukturne nedostatke

Linas Kojala, direktor Centra za studije istočne Evrope iz Vilniusa, kazao je kako spisak zabrinutosti EU raste, a Unija se mora pozabaviti nekim od svojih strukturnih nedostataka, bez obzira na političke cikluse.

„Na primjer, 2023. godine obaveze EU-a bile su postavljene na 186,6 milijardi eura. To je mali iznos za suočavanje s klimatskim promjenama, ratovima, geopolitičkim napetostima, krizom troškova života i brojnim drugim izazovima. Štaviše, prijedlozi kao što je portfelj odbrane u sljedećoj Komisiji dobrodošli su, ali nejasni, s obzirom na ograničena sredstva u području politike koje ostaje uglavnom u nacionalnoj nadležnosti“, kaže Kojala.

EU je posljednjih godina učinio značajne korake, uključujući uspostavljanje fonda za oporavak od pandemije bez presedana. Ipak, smatra Kojala, s toliko problema u igri, postoji rizik od prevelikih obećanja i nedovoljne isporuke. Ako jaz između ambiciozne retorike i stvarnosti na terenu ostane prevelik, razočaranje bi moglo prevladati. To bi pak moglo još više ojačati radikalne političke stranke.

„EU nije u opasnosti, ona nastavlja funkcionirati kao i obično, probijajući se kroz poteškoće. Međutim, za rješavanje sve veće liste zabrinutosti potrebno je snažno, ali jasno političko vodstvo, hrabre izjave moraju biti povezane s dobro promišljenim planom provedbe. Novo političko vodstvo EU-a imat će kratku priliku da to postigne“, zaključuje Kojala.

Samo Španija odolijeva

Direktor Centra za međunarodne odnose iz Barcelone (CIDOB) Pol Morillas složio se s ostalima da je agenda EU u opasnosti, ali ne nužno zbog rezultata izbora za Evropski parlament.

„Plima ekstremne desnice imala je veliki utjecaj, ali nije odnijela novi parlament. Evropski konzervativci i reformisti (ECR), Identitet i demokratija (ID) i nove krajnje desne stranke sve su utjecajniji, posebno u zemljama osnivačima EU-a i u velikima. Samo u Španiji narodnjaci i socijalisti odolijevaju izazovu euroskeptičnih pokreta krajnje desnice. Ravnoteža u sljedećem političkom ciklusu tako će biti podložna sve većem osporavanju ekstremne desnice i krhkosti evropskog političkog centra koji, uprkos zadržavanju većine, strahuje od političkih uspona i padova u nacionalnim vladama“.

U tom smislu, mišljenja je Morillas, sučeljavanje u Vijeću bit će jednako važno kao i polarizacija u Evropskom parlamentu.

„Uzmimo sigurnost i odbranu, novi konsenzus koji se pojavljuje u nadolazećem ciklusu. Dnevni red EU-a bit će usmjeren prema reindustrijalizaciji, povećanoj potrošnji za odbranu i, nadamo se, snažnom napretku prema geopolitičkoj Evropi, kako u teoriji tako i u praksi. Ali hoće li se takav napredak ostvariti na temelju više integracije u EU ili više nacionalnog protagonizma? Hoće li se EU odlučiti za zajedničke programe pomoći Ukrajini i veću interoperabilnost njezinih odbrambenih sistema? Ili će radije shvatiti odbranu kao pothvat države članice i čisto međuvladin napor koordinacije? Ovdje će ekstremno desničarska Evropa imati svoj trajni učinak, posebno u Vijeću“, zaključio je Morillas.