Euro i inflacija dodatno pogoršali ekonomsku situaciju u Hrvatskoj

Hrvatska je tokom proteklih godina postala izuzetno skupa država, što umnogome otežava normalan početak samostalnog života mladima.

Rast cijena nije pratio i rast plaća koje su ostale iste tako da je dosta porodica dovedeno do ruba i da jedva preživljavaju (Marko Đurica / Reuters)

Uz prelijepo more i prirodu, plodna polja i ostale znamenitosti, Hrvatska je proteklih godina postala prepoznatljiva i kao iznimno skupa država. Vrlo često svjedočimo slučajevima da su neke cijene u prodavaonicama u Hrvatskoj više nego u Njemačkoj, Austriji ili nekoj drugoj razvijenoj članici Europske unije. Potvrđuju to i brojni hrvatski građani koji su ranije otišli na Zapad trbuhom za kruhom, a koji se ne mogu načuditi toliko visokim cijenama.

Situacija je dodatno pogoršana otkako je kunu zamijenio euro koji je postao službena valuta Hrvatske radi čega smo mjesecima svjedočili visokoj inflaciji. Ionako visoke cijene tada su dodatno otišle u nebo.

Inflacija se i dalje se bilježi, iako u nižim postotcima nego ranije. Ono najgore je što rast cijena nije pratio i rast plaća koje su ostale iste tako da je dosta obitelji dovedeno do ruba i da jedva preživljavaju.

Mladi posebno pogođeni

U cijeloj toj situaciji posebno su pogođeni umirovljenici i mladi. I dok su umirovljenici u godinama kada više ne mogu raditi i ne žele nigdje dalje seliti i isprobavati novi život, mladi su dovedeni do zida. Došli su do situacije kada završavaju sa srednjom školom ili fakultetom i moraju birati – ostati u Hrvatskoj i probati pronaći odgovarajući posao ili se spakirati i otići živjeti negdje drugdje. Cijelu tu dilemu dodatno pojačava činjenica i što je u Hrvatskoj stvorena atmosfera da se do posla za kojega su se školovali i koji je dobro plaćen može samo ako su politički podobni ili imaju debelu vezu. Zbog svega toga često se postavlja pitanje kakva je budućnost mladih u Hrvatskoj i kako mogu doći do posla, za koji su se školovali i koji je dobro plaćen, ali i stana, automobila…

Kada se govori o ovoj temi, zanimljivi su i službeni podaci Eurostata prema kojima čak 13 posto mladih u Hrvatskoj nije aktivno, odnosno da oko 78.000 mladih u Hrvatskoj ne radi niti ne studira. U EU je taj prosjek 11 posto, s tim da on u Nizozemskoj iznosi pet posto, a u Rumunjskoj 20 posto. Među nezaposlenim mladima, tek je devet posto onih koji aktivno traže posao. Ostali su neaktivni zbog niza razloga – a dobar dio njih otišao je u inozemstvo.

Ovi podaci pogađaju sve dijelove Hrvatske, s tim što su, po nekim mišljenjima, najpogođenija područja Slavonije i još neka ruralna područja u državi. Razvijeniji dijelovi, poput Zagreba, Istre ili Međimurja, su manje pogođeni, ali i oni imaju svojih problema koji znatno otežavaju nekakav normalan život mladima.

Osnovno pitanje – kako?

“Završila sam srednju strukovnu školu u Hrvatskoj, smjer hotelijerski tehničar, i sada planiram upisati fakultet. To je još nekih pet godina poslije kojih ću vidjeti što i kako dalje. Voljela bih ostati u Hrvatskoj, prije svega u Vukovaru, ali ako ne uspijem, onda negdje na moru. Međutim, vidjet ću što će se dalje događati i kako će se sve razvijati”, kaže Antonela Naćuk (18) iz Vukovara.

Živi s dečkom i planiraju u budućnosti kupiti neku kuću ili stan. Tu su i drugi brojni planovi koji prije svih imaju ključno pitanje – kako sve to ostvariti. Dodaje i da danas se do posla može doći jer ponuda postoji, ali i da su plaće takve kakve jesu, odnosno da ne omogućavaju nekakve velike planove.

“Svjesni smo svih problema ali opet nadamo se da ćemo nekako uspjeti. Cijena kuća u Vukovaru danas su osjetno više nego ranije i bez nekih 60-70.000 eura ne možeš ništa naći. Tu je onda potreban još i novac za njeno dodatno uređenje i opremanje. Stoga se slažem da je ključno pitanje – kako? Jedini način je da uletimo u neke kredite ali samo ako ispunjavaš uvjete za njih.

Kako god, postoji puno problema za mlade s kojima se moraju suočavati u samim počecima nekog samostalnog života. Dio mladih svakako može očekivati pomoć od strane roditelja ali što s onima koji ne mogu, kako će oni dalje napredovati, stvarati, rasti… Kada sve to vidim ne čudi me što dosta mladih odlučuje napustiti Hrvatsku u potrazi za nekim boljim životom i što mogu tamo više zaraditi. Mislim kako se tamo i više potroši ali se o tome ne priča toliko”, kaže Naćuk koja ovoga ljeta radi kao konobarica u jednom vukovarskom kafiću.

Kredit kao jedini izlaz

Slično razmišlja i njena prijateljica Lorena Srebrović koja također planira, ako to bude moguće, ostati živjeti u Vukovaru i Hrvatskoj. Voli Vukovar, to je grad u kojem je odrasla i gdje ima sve sadržaje koji su joj potrebni. Sviđa joj se i što je to miran grad, nema velikih gužvi i što je siguran.

“Mladi danas ne razmišljaju o nekoj dalekoj budućnosti što i ne mogu kada se sve uzme u obzir. Želim ostati ovdje ali isto tako puno je mladih koji odlaze jer su nezadovoljni uvjetima, mogućnosti da ne mogu naći posao kakav žele, plaćama…”, kaže Srebrović.

Živi s ocem, što joj puno znači i pomaže, a svjesna je i činjenice da bi kupovina neke nekretnine značila i da će cijeloga života otplaćivati stan ili kuću nekoj banci.

“To je samo stan ili kuća, a gdje je automobil i sve drugo? Kod nas su ovakvi problemi dok primjerice u Zagrebu su plaće više ali su i cijene nekretnina osjetno više. Stan u Vukovaru se plati 50-60.000 eura, a isti takav stan u Zagrebu se plaća i po 200-250.000 eura. Kako će ga tek oni otplatiti bankama? U isto vrijeme cijene u Vukovaru i Zagrebu su iste, ali je zato velika razlika u plaćama”, napominje Srebrović.

Govoreći o životu mladih kaže kako posla danas ima za sve koji žele raditi, ali da je upitno jesu li to poslovi koje mladi žele raditi ili su jednostavno prinuđeni na to jer drugog izbora nemaju. Ističe kako radi svega toga nikoga ne treba čuditi što mladi odlaze i što su nezadovoljni jer vide što se sve oko njih događa, a da pri tome ne mogu gotovo ništa napraviti. Dodatni problem je što mladi danas žele sve, odmah i sada što, kako ističe Srebrović, baš i ne ide samo tako.

Normalan život

Na istu temu razgovarali smo i s Miodragom Radovanovićem (24) iz Bršadina, nedaleko Vukovara, koji završava četvrtu godinu kineziologije. Kada govori o atmosferi među mladima kaže kako se posla danas i može naći i da nije sve mrtvo kako neki kažu ali i da je upitno o kakvom poslu se radi. Kaže kako se najveći dio toga svodi na konobarenje i rad u građevini.

“Puno mojih prijatelja s fakulteta i iz sela se planira odseliti jer vide da ne ide u dobrom smeru. Osobno se ja vidim i dalje u Hrvatskoj, trudim se svim silama naći neki posao, a nadam se i da ću kada diplomiram naći posao u struci. Ako ne uspem u tome i ja i devojka ćemo negdje odseliti jer ne želim cijeli život životariti i raditi za minimalac”, kaže Radovanović.

Dodaje kako mu je u planu u budućnosti kupiti neku kuću ili stan ali i da se tu javlja veliki problem jer su cijene otišle u nebo te da je rate kredita i normalno živjeti gotovo nemoguće uskladiti.

“Nisam ja osoba koja želi nekakve milione. Želim samo nekakav normalan život i da od svoga rada mogu normalno živeti i osigurati si ono najvažnije. Ako se to ne može onda nešto nije u redu. Isto tako svestan sam i da za sve nešto ozbiljnije, kuću ili auto, se mora podići kredit. To je taj zapadni sistem života gde se živi na kredit”, kaže Radovanović.

I on živi s roditeljima pa sve ide nekako lakše jer o nizu stvari ne mora razmišljati. Ipak, već godinama unazad odlazi raditi u sezonu na Jadransko more. Na taj način osigurao je i potreban novac za školovanje. Prošle godine je pokrenuo i obrt za prodaju suvenira, a radio je i na izradi privremenih tetovaža. Isto će raditi i ove godine na Pagu.

“I s tim pokazujem da hoću raditi i da se trudim. Nadam se kako ću pronaći posao u struci kada diplomiram o čemu će ovisiti hoćemo li ostati ovde ili ne. Ako ne uspijem i mi ćemo se spakirati i kupiti jednokratnu kartu u smjeru Njemačke, Austrije ili neke druge države”, istakao je Radovanović.

Kada se govori o atmosferi među mladima i njihovom napuštanju Hrvatske treba znati i kako hrvatsko gospodarstvo nastavlja i dalje rasti s prosjekom od oko tri posto godišnje što će još više naglasiti problem nedostatka radne snage. U isto vrijeme neke procjene govore kako će iz Hrvatske u sljedeće četiri godine iseliti još 100.000 radno sposobnih ljudi. Procjene Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) kažu kako će Hrvatskoj do 2030. godine trebati i do 450.000 stranih radnika s tim da su svjesni činjenice kako su ljudi mobilni i da svatko svoj ganja svoj legitimni interes odlazeći preko granice.

Izvor: Al Jazeera