Abu Marzouk za Al Jazeeru: Stvarni sukob je sa Washingtonom, Palestincima je potrebna Rusija

Moskva – Zamjenik šefa političkog biroa Islamskog pokreta otpora (Hamas) Musa Abu Marzouk rekao je da će, ako se rat u Gazi proširi na druge frontove, Rusija biti prisutna u ratu jer ima saveznike u regiji, posebno Iran, te da će imati različite uloge od onih koje ima sada.

U intervjuu sa Al Jazeerom u Moskvi, Abu Marzouk je optužio Palestinske vlasti da ne ulažu u ono što je nazvao “dobicima” postignutim kao rezultat rata u Gazi te da „ometaju nacionalno pomirenje i nastavak sigurnosne koordinacije s izraelskom okupacijom“.

Abu Marzouk je u posjeti Rusiji, navodi se u saopćenju Hamasa, u kojem nisu precizirani detalji posjete i koliko će ona trajati.

• Koji su razlozi Vaše četvrte posjete Moskvi od događaja 7. oktobra i o kojim pitanjima ste razgovarali sa Rusijom?

– Politička i diplomatska aktivnost je nešto što se nikada ne završava, posebno sa moćnom zemljom kao što je Rusija, koja ima članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a i snažno prisustvo na globalnom nivou.

Američki državni sekretar Antony Blinken, naprimjer, skoro da ne odazi iz regije. U toku je rat i dešavaju se ogromne promjene, što zahtijeva konsultacije na svim nivoima.

Međutim, stvarni sukob je sa Sjedinjenim Američkim Državama, koje opskrbljuju Tel Aviv oružjem i štite ga na međunarodnim forumima i od sankcija.

Prema tome, uz nas mora biti zemlja moćna poput Rusije kako ne bi Sjedinjene Američke Države bile same, ne samo na Bliskom istoku već i na međunarodnoj sceni.

Pored potrebe za konsultacijama zbog procjene situacije, poziv nam je upućen i zbog nedavnog diplomatskog poteza Izraela da skrene pažnju sa svih stavki koje sadrži rezolucija koja je odobrena u Vijeću sigurnosti i odvoji njene stavke.

Naime, velika izraelska politička i vojna delegacija bila je u Moskvi kako bi iznijela ponudu za privremeni prekid vatre i oslobađanje ruskih zarobljenika koje drži Hamas, a koji imaju dvojno državljanstvo.

Ovo je jedan od razloga neophodnosti razgovora sa ruskim prijateljima.

Jasno smo im iznijeli stav da nema drugog načina nego da se provede rezolucija Vijeća sigurnosti koja je odobrena u posljednjoj fazi: trajni prekid vatre i agresije, pružanje pomoći palestinskom narodu, obnova Pojasa i prekid opsade, što bi moglo dovesti do sporazuma o razmjeni zarobljenika s obje strane.

• Koja je priroda i granice uloge za koju se nadate da će Rusija imati u vezi s ratom u Gazi i otvorenim frontovima sa Izraelom?

– Političku ulogu Rusije cijenimo, a njen odnos prema palestinskom narodu je dugi niz godina jasan i evidentan, a to je da podržavaju njihovo pravo na uspostavljanje svoje države i na samoopredjeljenje, a sada pružaju pomoć civilima.

U vojnom smislu, otpor proizvodi vlastito oružje i odupire se neprijatelju. Ako se sukob proširi, Rusija će biti snažno prisutna jer ima saveznike u regiji, poput Sirije i Irana. Imat će druge uloge od onih koje sada ima i o svakom događaju će se govoriti.

• Dokle su stigli pregovori o primirju ili konačnom prekidu vatre? Šta će natjerati Netanyahua da prihvati uslove palestinskog otpora?

– Tri su faktora koja će natjerati Netanyahua da zaustavi agresiju i napusti političku scenu:

Prvi je postojanost palestinskog naroda, postojanost otpora i njegova efikasnost u suprotstavljanju izraelskoj vojsci i njena sposobnost da osujeti sve planove i ciljeve okupacije.

Drugo, Sjedinjene Američke Države su sada u vrijeme izbora u najslabijoj situaciji i možda će odlučiti prisiliti Netanyahua da zaustavi agresiju.

Treći faktor vezan je za unutrašnju situaciju i oštru političku podjelu unutar Izraela, kako između javnosti i Netanyahua, tako i između vojske i Netanyahua, što ga je navelo da raspusti Ratni kabinet. Tu je i nestabilnost situacije u Tel Avivu na mnogo načina, što će na kraju natjerati Netanyahua da zaustavi agresiju.

Moramo dodati i faktor transformacije Izraela u odbačenu i omraženu državu koju niko ne poštuje, koja krši međunarodne i humanitarne zakone, za čije lidere su Međunarodni krivični sud i Međunarodni sud pravde izdali naloge za hapšenje i krivično gonjenje, pored toga što mnogi lokalni sudovi pokrenuli predmete protiv Izraela.

• Kakva je Vaša procjena situacije u vezi sa nesuglasicama između administracije američkog predsjednika Bidena i Netanyahua, da li bi Washington mogao poraditi na rušenju njegove vlade i ima li alate za to s obzirom na koheziju njegove koalicije?

– Politika Washingtona sada je da odvoji sigurnost Izraela od Netanyahuove budućnosti jer vjeruje da on ne radi za dobrobit Tel Aviva, već za neke političke ciljeve. Posvećen je sigurnosti Izraela.

Netanyahu pokušava da se suprotstavi ovim pritiscima, posebno iskorištavajući vrijeme predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama, igrajući na potrebu američke administracije za jevrejskim fondovima, te činjenicu da ima većinu u Knessetu koju predstavlja religijska cionistička struja.

Ono što, također, slabi utjecaj američke administracije na Tel Aviv jeste stav Kongresa, koji je uveliko pristrasan Izraelu.

• Koja je stvarna dobit Palestinaca od Potopa al-Aksa, osim političkog i moralnog gubitka koji je Izrael pretrpio na globalnom nivou?

– Nakon 7. oktobra 2023, palestinsko pitanje je dobilo vrlo široku podršku, posebno u pogledu prava Palestinaca na samoopredjeljenje i uspostavu njihove nezavisne države. Ovo pravo su do sada priznale 144 zemlje. Tu je i ogromna podrška javnosti u Evropi, uključujući necionističke Jevreje, kao i tužbe novih zemalja protiv Izraela na Međunarodnom sudu pravde.

Ovo je rezultat legendarne nepokolebljivosti palestinskog naroda u Pojasu Gaze, koja izražava njihovu postojanost, ustrajnost u njihovim pravima i odbijanje da budu raseljeni.

Status Izraela više nije onakav kakav je bio jer je postao nesposoban da zaštiti režime u regiji, pa čak nije u stanju ni da se brani zajedno sa drugim zemljama sa kojima ima vojne i sigurnosne saveze.

Ali glavni problem nije u otporu, niti arapskoj ili međunarodnoj poziciji, već to što imamo nesposobnu i korumpiranu Palestinsku upravu. Sve ove koristi došle su dok je ona mirovala, ne poduzimajući ništa ni po pitanju jedinstva palestinskog naroda, ni po pitanju ubiranja ogromnih koristi za palestinsko pitanje, ni kada je riječ o postignućima otpora.

Neće biti moguće iskoristiti ove dobitke ukoliko se ova vlast ne promijeni i ne skloni s puta palestinskog naroda, jer više nije sposobna predstavljati narod i izražavati njegove nade.

• Jesu li okolnosti trenutnih bitaka između palestinskog otpora i Izraela dovele do pada interesa za pomirenje nacionalnih frakcija, pogotovo jer Rusija ima jasnu ulogu u posredovanju oko frakcijskog dijaloga?

– Pozicija predsjednika Palestinske uprave Mahmouda Abbasa i pozicija Palestinskog nacionalnog oslobodilačkog pokreta (Fatah) više ne određuju njihovu budućnost, niti budućnost vlasti, niti budućnost palestinskog pitanja. Nažalost, njihova pozicija ovisi o zemljama u regiji, Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelu i, stoga, nije nezavisna i ne služi palestinskom narodu.

Sve pokušaje pomirenja osujetio je Abu Mazen (Mahmoud Abbas) na ovaj ili onaj način.

Četrnaest palestinskih frakcija sastalo se u Moskvi na prvom sastanku nakon izbijanja rata 7. oktobra 2023. godine, kada su sklopile dogovori i izdale saopćenje.

U Moskvi je trebao biti i sljedeći sastanak pokreta Fatah i Hamas kako bi se utvrdile karakteristike predstojećeg perioda kada je riječ o Palestinskoj upravi, Oslobodilačkoj organizaciji, palestinskoj državi i nacionalnom projektu kojem težimo, kako bismo izašli pred frakcije sa dogovorom oko kojeg se slažemo.

Nakon samo dva dana, Abu Mazen donio je odluku, bez konsultacija sa bilo kim osim sa jednom zemljom u regiji i sa SAD-om, da imenuje Muhameda Mustafu za premijera. Tako su napori Rusije propali.

Drugi napor bio je od strane Kine, koja je u aprilu pozvala Hamas i Fatah u Peking. Sastanak je bio uspješan. Dogovorili smo dnevni red za prošireni sastanak palestinskih frakcija koji je imao osam pozitivnih tačaka koje su uživale palestinski konsenzus, poput tačke o Oslobodilačkoj organizaciji kao jedinom legitimnom predstavniku palestinskog naroda i ulasku svih palestinskih frakcija u nju. Na dnevnom redu su bile i tačke o nezavisnoj i suverenoj palestinskoj državi u granicama od 4. juna, očuvanju Zapadne obale, otporu naseljavanju, sprečavanju pokušaja judaizacije Jerusalema i pitanju zatvorenika. Dogovorili smo se da o detaljima ovih tačaka razgovaramo na narednom sastanku, koji je zakazan za 23. juni.

Dan prije sastanka, predsjednik Abbas pozvao je kineskog ambasadora i odgodio sastanak do daljnjeg. Za ovo smo saznali od kineskog ambasadora, što nas je iznenadilo. Nisu željeli palestinsko jedinstvo niti da se frakcije sastanu, pa su osujetili napore Kine.

Tada je Hamas odbio Fatahov prijedlog da se održi novi sastanak i insistirao na ishodima aprilskog sastanka, tj. na učešću svih frakcija u Pekingu i na dogovorenom dnevnom redu.

Fatah je negirao postojanje sastanka i dogovora, što je bila čista laž, jer su Kinezi tome svjedočili. Dokument sa sastanka je uručen zamjeniku kineskog ministra vanjskih poslova, koji je pohvalio sastanak, prije nego što je Kinesko ministarstvo vanjskih poslova izdalo saopćenje o uspjehu pregovora i nastavku ulaganja napora po tom pitanju. Fatah je osujetio dogovor iz dva razloga. Prvi je što Izrael i Sjedinjene Američke Države odbijaju dozvoliti Hamasu da bude prisutan na palestinskoj sceni nakon rata, u korist Palestinske uprave i jedinstva u okviru PLO-a. Drugi razlog je što Washington ne želi da Kina igra bilo kakvu ulogu u regiji i rješavanju palestinskog pitanja.

Vlasti se ne mogu suočiti sa činjenicama kakve jesu, pa lažu, falsifikuju, optužuju, hapse i koordiniraju. Sve ovo neće biti od koristi. Umjesto da se vlast suprotstavi napadima Izraela na nju, potkopavajući njene moći i umanjujući njene odgovornosti, ona napada Hamas i palestinski otpor i odbacuje palestinsko jedinstvo.

• Izraelska vojska ne prestaje da juriša na nekoliko područja na Zapadnoj obali, šta spriječava da tamo ne eksplodira situacija i da ne dođe do masovne konfrontacije ili treće intifade?

– Prvi razlog je Vlast, a drugi je Izrael. Vlast je suspendovala mnoge univerzitete i škole tako da oni nisu polazna tačka za bilo kakav novi pokret ili intifadu na Zapadnoj obali. Vlast, također, progoni borce otpora i svakoga ko poziva na bilo kakav ustanak, okupljanje ili protest i smatra ga odgovornim, čak i za objavu na društvenim mrežama.

Njene sigurnosne službe rade dan i noć kako bi služile cionističkom neprijatelju pod izgovorom suočavanja s haosom, smirivanja i postizanja dogovorenog rješenja. Ovo su glavni razlozi izostanka intifade ili otpora u većim razmjerama, uprkos okupatorskoj praksi konfiskacije palestinskih zemalja i njihove deportacije.

Osim toga, tu su i izraelska hapšenja. Kao što je poznato, u okupacijskim zatvorima je više od 9.000 palestinskih zatvorenika sa Zapadne obale i ovaj veliki broj donekle to onemogućava. Uprkos tome, očekujem da će Zapadna obala u bliskoj budućnosti svjedočiti događajima drugačijim od onih kojima sada svjedočimo.

• Vidite li otvoreni rat neminovnim, posebno nakon učestalih napada „frontova podrške“ otporu i kako bi se to moglo odraziti na Gazu i palestinsko pitanje?

– Proširenje okvira rata je u interesu Benjamina Netanyahua jer to dovodi Sjedinjene Američke Države u regiju. On, također, ima interes da se rat nastavi jer ne želi da napusti vladu ili da se njegova vladavina završi porazom.

Što se tiče frontova podrške, mi i palestinski narod smo veoma zahvalni tim frontovima, koji djeluju s ciljem zaustavljanja agresije na Gazu.

Ako se rat proširi, Izrael se sigurno ne može boriti na dva fronta, a ako se njegova vojska rasprši na bilo koji front, to će imati jasan utjecaj na Gazu.

Moramo zapamtiti da je Izrael pokrenuo rat protiv Gaze nakon što je Hamas zarobio vojnika Gilada Shalita i ovaj rat nije prestao sve dok Hezbollah nije oteo tri izraelska vojnika u sjevernoj Palestini, pa se rat iz Gaze prebacio na Liban. Dakle, Izrael se u trenutnim okolnostima ne može upustiti u rat na dva fronta.