Koliko klimatske promjene utječu na zdravlje radnika

Klimatske promjene stvaraju nove rizike, zahtijevajući minimalni zaštitni prag za sve radnike širom svijeta.

Radnici stranog porijekla u građevinskom sektoru najviše su izloženi ekstremnim vrućinama (Priyanshu Singh / Reuters)

Klimatske promjene utječu na sve aspekte života. Posljednjih godina, zbog ekstremnih ljetnih vrućina širom svijeta, bilježe se zabrinjavajući podaci koji govore o ugroženom zdravlju radnika.

Više od 70 posto radnika diljem svijeta suočava se sa zdravstvenim rizicima povezanim s klimatskim promjenama, a više od 2,4 milijarde ljudi vjerovatno će biti izloženo pretjeranoj vrućini na poslu, navodi se u posljednjem izvještaju Ujedinjenih naroda.

Klimatske promjene već ozbiljno utječu na sigurnost i zdravlje radnika diljem svijeta jer su pretjerana vrućina, ekstremni vremenski uvjeti, Sunčevo UV zračenje i onečišćenje zraka doveli do alarmantnog porasta nekih bolesti, navodi se u izvještaju UN-ove Međunarodne organizacije rada (ILO).

Procjenjuje se da se 18.970 života izgubi svake godine zbog povreda na radu, koje se mogu pripisati pretjeranoj vrućini, a više od 26,2 miliona ljudi živi s hroničnom bolešću bubrega povezanom s toplotnim pritiskom na radnom mjestu, navodi se u izvještaju.

Više od 860.000 radnika koji rade na otvorenom godišnje umre od izloženosti zagađenom zraku, a gotovo 19.000 ljudi umre svake godine od nemelanomskog raka kože zbog izloženosti UV zračenju.

“Razmatranja sigurnosti i zdravlja na radu moraju postati dio naših odgovora na klimatske promjene, kako politika tako i akcija”, kazao je Manal Azzi, voditelj tima za sigurnost i zdravlje na radu pri ILO-u.

U 2022. godini 6.000 smrtnih slučajeva u Evropskoj uniji pripisano je ljetnim vrućinama. Vjerovatno potcijenjen, ovo je samo jedan od mnogih pokazatelja rastućeg i neizbježnog izazova koji predstavljaju utjecaji klimatskih promjena na javno zdravlje i tržište rada. Evropska agencija za okoliš predviđa stalan porast prosječnih temperatura, kao i sve češće i intenzivnije toplinske valove, koji su opisani kao “tihe, nevidljive ubice tihih, nevidljivih ljudi”.

Prema Eurofoundu, 23 posto radnika u EU-u izloženo je visokim temperaturama najmanje četvrtinu svog radnog vremena. Taj broj se u poljoprivredi i industriji penje na 36 posto, a u građevini na 38 posto. Ovi su sektori poznati po nesigurnim radnim uvjetima i zapošljavanju ranjivijih radnika, privremenih i migranata.

Radnici su, također, izloženi riziku zbog drugih aspekata klimatskih promjena i sve ekstremnijih vremenskih uvjeta. Evropska agencija za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) upozorava na opsežne posljedice, posebno u hitnim službama, vodosnabdijevanju, energetici, prometu i građevinarstvu.

Visokorizične situacije

„Oni koji rade vani, naprimjer u građevinarstvu, poljoprivredi ili održavanju javnih prostora, najviše su izloženi ekstremnim klimatskim uvjetima. Oni koji rade u službama za hitne slučajeve, spašavanje, čišćenje i održavanje često se, u međuvremenu, nađu u visokorizičnim situacijama zbog poplava, klizišta, oluja, suša i šumskih požara, a krizne klimatske situacije samo će povećati potrebu za takvom pomoći od službi koje su često u nedostatku novca“, navodi Aude Cefaliello, viša istraživačica na Evropskom sindikalnom institutu, s doktoratom na Univerzitetu u Glasgowu, u analizi za Social Europe o tome kako poboljšati pravni okvir za sigurnost i zdravlje na radu u Evropskoj uniji.

Dodaje kako će radnici u zatvorenim prostorima, čiji poslovi zahtijevaju fizički napor, kao u skladištima ili na proizvodnim trakama, također biti pogođeni sve većim temperaturama i vlagom.

„Utjecaj na zdravlje može biti trenutan, u rasponu od grčeva i edema (lokalnog nakupljanja tjelesnih tekućina) do gubitka svijesti, pa čak i smrti. Međutim, studije ukazuju i na dugoročni rizik od izlaganja jakoj toplini, s mogućnošću oštećenja srca, bubrega ili jetre kao i hroničnog umora, poremećaja sna i privremene neplodnosti“, navodi Cefaliello.

U Francuskoj su Nacionalni institut za naučno istraživanje (INRS) i Agencija za hranu, zaštitu okoliša i zdravlje i sigurnost na radu (ANSES) registrirali dodatne psihosocijalne rizike povezane s globalnim zagrijavanjem. Vrućina je zamorna i stvara kognitivni napor, što može izazvati razdražljivost ili čak nasilje, riskirajući napetosti i sukobe među radnicima i onima koji nisu kolege.

„Kognitivni umor, također, povećava rizik od nesreća na radu, posebno zato što smanjuje koncentraciju i može dovesti do nejasnog donošenja odluka, što predstavlja veliku opasnost pri vožnji ili rukovanju mašinama. Kao što je EU-OSHA naglasio u svojim smjernicama, toplotni pritisak, također, ima indirektne učinke na radnike, pogoršavajući rizike koji proizlaze iz onečišćenja zraka, materijala koji se sami zagrijavaju, bioloških agenasa i hemijskih tvari. Toplina, također, može utjecati na primjenu određenih zdravstvenih i sigurnosnih mjera, posebno na nošenje lične zaštitne opreme“, ističe Cefaliello.

Preventivne mjere

Uključivanje klimatskih opasnosti u procjene rizika na radu postaje ključno pitanje za sigurnost radnika u Evropi. Imperativ preventivnih mjera primjerenih sektoru, priznajući da klimatski utjecaji ovise o vrsti posla, naglašava važnost uključivanja društvenih partnera. Kada je riječ o rizicima povezanim s vrućinom, nedavni vodič EU-OSHA pokazuje da je savršeno moguće unutar organizacije provesti sistem preventivnih mjera.

Načela Okvirne direktive iz 1989. (89/391/EEZ) o zdravlju i sigurnosti na radu mogu se primijeniti na toplotni pritisak. To uključuje obavezu poslodavca da procijeni sve rizike na radnom mjestu i usvoji preventivne mjere – prvo kolektivne, zatim individualne – nakon procesa informiranja i savjetovanja s radnicima ili njihovim predstavnicima.

„Poslodavci bi trebali procijeniti rizike koje stvaraju klimatske promjene, uzimajući u obzir različite faktore, uključujući zaštitnu odjeću radnika, dob i zdravlje. Za izloženost toplini, također, treba uzeti u obzir biološke razlike, s obzirom na to da neka istraživanja pokazuju da žene mogu biti manje tolerantne na toplinu od muškaraca“, kaže Cefaliello.

Zakonska praznina

Mjere na koje poziva EU-OSHA zahtijevaju mogućnost za radnike da prilagode svoje radno vrijeme i smanjenje intenziteta rada na temelju potreba, bez obzira na ekonomske pritiske koji mogu zahtijevati brojniju radnu snagu. Posebno u sektorima s ranjivom radnom snagom, razlike u snazi ​​neće olakšati radnicima da se ponašaju na način koji daje prioritet njihovom zdravlju. Francuska sociologinja Annie Thébaud-Mony, stručnjakinja za zdravlje na radu, zagovara izričito upućivanje na rizike povezane s vrućinom u Zakonu o radu – zasad bez uspjeha – uključujući promjene rasporeda rada tokom razdoblja visokih temperatura.

U Grčkoj, zaštitari koji rade na Akropoli osigurali su prilagođavanje svojih rasporeda prema kojima se izbjegavaju poslijepodneva tokom toplotnih valova. Ova je fleksibilnost ključna za zaštitu zdravlja radnika, ali trebala bi se primjenjivati ​​na sve strane kako bi svi sektori mogli imati koristi.

Zakonodavstvo se znatno razlikuje od zemlje do zemlje. U Španiji su na snazi ​​mjere koje se temelje na vremenskim upozorenjima za zabranu rada na otvorenom u periodima ekstremne vrućine. U Portugalu temperatura radnog mjesta mora biti između 18 i 22 stepena i mora postojati sistem za upravljanje vlagom. U belgijskom Zakonu o toplotnim faktorima okoliša, koji se odnosi na toplinu i hladnoću, zaštita je obavezna kada se prekorači granična temperatura izloženosti na radnom mjestu. U Njemačkoj, uprkos preporukama u tom smislu, ne postoji ograničenje profesionalne izloženosti toplotnom pritisku.

„Potrebno je uskladiti zakonodavstvo kako bi se osigurao minimalni zaštitni prag za sve radnike u Evropi. U ovoj zakonodavnoj praznini, nacionalna sudska praksa počela je pružati određenu ad hoc zaštitu. U Francuskoj su 2015. godine krovopokrivači iskoristili svoje ‘pravo na povlačenje’ u slučaju ozbiljne, neposredne opasnosti i prestali raditi tokom toplotnog vala. U Italiji je te godine presudom utvrđeno da tamo gdje su radni uvjeti bili nesigurni ili su temperature bile ‘previsoke’, radnici imaju pravo prestati raditi bez gubitka zarade ili opasnosti od otkaza“, ističe Cefaliello.

Ističe i kako se danas suočavamo s političkim vanrednim stanjem jer su radnici na otvorenom isključeni iz područja zaštite nekih evropskih direktiva.

„Najviše pogođeni sektori su, također, oni u kojima je nesigurnost najveća. Moramo se oduprijeti fatalističkoj priči da se ništa ne može učiniti i da je sve to dio posla. Osigurati istinsku zaštitu radnika znači revidirati ekonomske potrebe i ciljeve. Ljudskim bićima moramo vratiti srž organizacije rada. Na radnim mjestima moraju se povećati raspoloživi resursi ili smanjiti radni pritisak. Svi pokazatelji govore u jednom smjeru: najbolje preventivne mjere zahtijevaju od radnika da mogu sami regulirati svoje sate i zadatke kako bi mogli izmjenjivati ​​odmore s radom. To znači vratiti dio autonomije radnicima, ali to će biti istinsko samo ako se provodi u okruženju u kojem su ekonomski pritisci i moć ograničeni“,  zaključila je Cefaliello.

Izvor: Al Jazeera