Kako je moglo doći do raspada sistema u državama koje tradicionalno imaju struje za izvoz
Širom Evrope, pa i balkanske regije je posljednje dvije godine došlo do povećanja potražnje za električnom energijom za petinu, a to nije pratilo povećanje proizvodnje, niti proširenja mreže.

U petak, odmah iza podneva se desio kolaps elektroenergetskog sistema u velikom dijelu Zapadnog Balkana. Bez struje je ostala Albanija, najveći dio Crne Gore (osim samog sjevera zemlje), najveći dio Bosne i Hercegovine, te Dalmacija i sjeverni Jadran u Hrvatskoj (sve do Rijeke).
Direktor Sektora za vođenje elektroenergetskog sistema u Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava (HOPS) Danko Blažević je kazao da se za istragu ovakvih incidenata na evropskom nivou osnivaju takozvani ekspert-paneli, a predviđeno vrijeme istrage je šest mjeseci. Kako je moglo doći do raspada sistema u državama poput Crne Gore i BiH koje tradicionalno imaju struje za izvoz?
Nastavite čitati
list of 3 itemsŠta je uzrok novom pokušaju poskupljenja struje u Federaciji BiH?
Novi nameti iz EU, ali i nove prilike za kompanije u regiji
“Razlog je kaskadni ispad više elemenata prenosnog sistema u različitim državama. Za ovakve događaje postoji uobičajena procedura u okviru ENTSO ( Evropsko udruženje operatora prenosnog sistema), koje ima obavezu da sprovede detaljnu analizu i utvrdi tačne uzroke poremećaja. Njihov izvještaj će biti javan. Svi aspekti događaja će biti istraženi, tako da za sada ne možemo izlaziti sa konkretnim detaljima”, rekli su nam iz Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES).
U Bosni i Hercegovini su stručnjaci odmah bili objasniti razloge velikog kolapsa sistema.
“Poznato je da je BiH članica UCTE ili ENTSO i taj moćni sistem daje stabilnost i BiH i regionu. S druge strane, takvim uvezivanjem imamo i galvansku vezu prema drugim sistemima. Kada se desi situacija kakva nam se sada desila, onda smo vezani za sisteme oko nas i postajemo ranjivi”, smatra Amer Jerlagić, elektroenergetski ekspert i bivši generalni direktor Elektroprivrede BiH.
Jasno je da će se morati sprovesti istraga i izlišno je bez nje upirati prstom u krivca, gdje god on bio. Ali se neke stvari nameću kao polazne tačke nastanka ovakve krize. Podsjetimo, nije ovo prvi slučaj ni u svijetu, ni na Balkanu. Kalifornijska kriza je tresla zapadni dio Sjedinjenih Američkih Država 2000 i 2001. godine. Razloga je uvijek više u povezanih okolnostima, ali je teško dokazati koji je dominantan.
“Sagledajmo gdje se desio kolaps sistema i dokle je sezao. Raspao se sistem u BiH, pa je otišao do Dalmacije po 400 kilovoltnoj mreži koja ide od Mostara prema Splitu. Da nije otišao dalje od Prijedora prema Sisku, niti dalje od Tuzle ka Đakovu… Evidentno je da je raspad došao sa istoka. Da li je on došao iz Crne Gore? Definitivno jeste, ali ne znamo da li je inicijalno tu nastao problem ili je stigao iz Albanije ili Grčke? Za sada ne znamo, ali je to definitivno sistem domino-efekta. Od Podgorice prema Trebinju, od Trebinja prema Gacku, od Gacka ka Mostaru, od Mostara prema Splitu ili prema Sarajevu, i dalje prema Tuzli i Banjoj Luci. To je ta 400 kilovoltna mreža ili najjači sistem u Evropi. On je prvi stradao, a nakon njega i transformacija na niže naponske nivoe. Konzum je tražio svoj napon, kojega nije bilo, pa je moralo doći do raspada sistema”, konstatuje naš sagovornik.
Neophodnost prevencije
Kada se desio kvar na elektroenergetskoj mreži, desio se zastoj u brojnim segmentima svakodnevnog života. U skladu sa potrebama 21. vijeka zaustavljen je šinski i aviosaobraćaj, izdavanje dokumenata i bezbroj (van)privrednih djelatnosti. I to je trajalo satima.
“Vraćanje sistema uvijek ide sporo. Potrebno je vratiti u pogon i ustabiliti prvo hidroelektrane, potom termoelektrane i tek onda konzumente. Manji gradovi – manji konzum ide brže u odnosu na velike gradove. Sarajevo posljednje dobija napon, što zbog konfiguracije elektroenergetskog sistema, što zbog najvećeg konzuma”, pojašnjava Jerlagić.
Stručnjaci iz ove oblasti su i ranije upozoravali na mogućnost raspada elektroenergetskog sistema u BiH. Širom Evrope, pa i naše regije je posljednje dvije godine došlo do povećanja potražnje za električnom energijom za petinu, a to nije pratilo povećanje proizvodnje, niti proširenja mreže.
U momentima ekstremnih uslova, kakvo trenutno vlada u regiji zbog rekordnih temperatura, te povećanja broja korisnika u turističkim regijama Dalmacije, Albanije, Crnogorskog primorja, Hercegovine i Sarajeva koji vrve turistima, doživljena situacija nije toliko neočekivana. Investirati se u razvoj mora. Tako rješenje vidi Nihad Harbaš, stručnjak elektroenergetskog sektora.
“Struju trebamo praviti na svome krovu, to barem možemo svi. Koliko god nepopularno zvučalo, da bi se pravile nove investicije, jedan od koraka je rast cijena električne energije. Najjeftinija struja u Evropi je u našoj regiji i pogotovo u BiH. Kada nestane struje, nestat će i vode i drugih komunalnih usluga. Treba subvencionisati sve one koji to žele i mogu, da nabave i instaliraju solarne panele, kako bi se smanjila potreba za prijenosom velikih količina energije. U budućnosti se mora više raditi preventivno po ovom pitanju”, mišljenja je Harbaš.
‘Neophodan stabilan domaći sistem’
Bez obzira na vezanost na jedinstveni elektroenergetski sistem Evrope, evidentno je da moramo imati jaku domaću energetsku infrastrukturu. Na tome insistira i nekadašnji prvi čovjek državnog elektroprivrednog koncerna, koji opet rješenje vidi u protočnim ili mini-hidroelektranama.
“Ako u budućnosti želimo da se ove stvari ne dešavaju ili da smanjimo rizike od ponavljanja, mora se imati stabilan domaći sistem koji uz termoelektrane, mora imati protočne hidroelektrane. Njih 10 do 15 na rijeci Bosni, od Semizovca do Maglaja. To su elektrane koje rade 24 sata dnevno, svaki dan u sedmici. One daju stabilnost, kao što Sloveniji daju njihove na rijekama Drava i Sava”, stava je Jerlagić.
Za investicijama vape i u Crnoj Gori kako bi se cijeli Balkan uključio u zelenu tranziciju i jedinstveno tržište električne energije:
“Neophodne su prije svega značajne investicije u prenosnu mrežu. Priključenje velike količine OIE iziskuje I velika ojačanja na mreži. Primjera radi, prilično je vjerovatno da bi se današnji poremećaj izbjegao da je u sistemu CG bio u pogonu dalekovod 400kV Lastva-Pljevlja, čiji je završetak izgradnje blokiran zbog imovinskih problema. Slično je i sa nekim drugim investicijama u regionu. Neophodno je dosljedno sprovesti evropsku legislativu, čiju su implementaciju formalno prihvatile sve zemlje Balkana krajem 2022. godine, ali još nijesu učinjeni konkretniji koraci u njenoj primjeni. Ta legislativa propisuje tijesnu panevropsku i regionalnu saradnju, te koordinaciju u oblasti upravljanja i razvoja prenosnim sistemom. U Crnoj Gori se kompletno usaglašavanje sa evropskom legislativom očekuje do kraja ove godine”, navode iz CGES-a.
Jasno je i da jedna zemlja u regiji nije doživjela ovaj šok. U pitanju je Srbija, ali i sjeverni dio Hrvatske. Hrvatski operater je drugačijim sistemom pristupio rješavanju nastale štete. Zatvorili su se u takozvani otočki sustav izoliravši se od jedinstvenog evropskog sistema, a strujom su prvo snabdijevali velike gradove.
“Vidimo da Srbija nije preživjela štetu. Ima konekciju prema BiH i Crnoj Gori. U momentu raspada, Srbija je imala jaku proizvodnju u termokapacitetima, hidroelektranu Đerdap i sistem im se nije poljuljao. Sjever Hrvatske je vezan za Sloveniju i Mađarsku. Nuklearka Krško je na tom potezu i sistem je izdržao. U BiH je bila mala proizvodnja u hidrokapacitetima. U datom momentu su termokapaciteti držali konzum kada se desio raspad”, zaključuje Amer Jerlagić.
Evropski sistem i operateri u regiji koji djeluju na međudržavnom tržištu su u državnom vlasništvu. Ovo je njihova odgovornost, kao i traženje modaliteta kako se ovakva situacija ne bi ponavljala. Navedene države ili regioni koje su pretrpjeli kolaps sistema su turističke i/ili zemlje koje imaju brojnu dijasporu i ovo je period godine kada su najnapučenije žiteljima i gostima. Statistički pokazatelji govore da će se trednovi nastaviti, pa će u ovim krajevima vršni ili kritični dio po elektroenergetski sektor podjednako ili čak i više biti ljeto, negoli zima.
U stalnom preplitanju geopolitike, tranzicije energetskog sektora sa prljavog u smjeru zelenog, klimatskih promjena, bitke za privredni rast i profit… konsenzus je najskuplja riječ.