Halilović-Kibrić: Sporadični incidenti i političke provokacije mogu narušiti mir

Posebno zabrinjava činjenica da se globalna previranja između Zapada i Rusije reflektiraju na Zapadni Balkan putem djelovanja pojedinih političkih aktera, kaže dr. sc. Nerma Halilović-Kibrić.

Prijetnje miru na Balkanu uglavnom dolaze od etničkih napetosti, političke nestabilnosti, organiziranog kriminala i vanjskih aktera koji koriste region za širenje svojih interesa, upozorava Halilović-Kibrić (Andrej Isaković / AFP)

„Zemlje Zapadnog Balkana nikada nisu imale mirnu i spokojnu historiju. Sukobi, nemiri, patnja, bol i borba obilježili su sigurnosnu zbilju ovog podneblja, čime su spriječile zemlje da se ostvare u punom kapacitetu. Profesor Salmedin Mesihović je možda najbolje opisao ovo stanje kada je rekao da je to svijet ‘prepun unutarnjih strahova, frustracija i kompleksa u kome je potreban izniman napor da se ostane čovjek, a još veći napor da se postane heroj'“, govori dr. sc. Nerma Halilović-Kibrić, docentica na Katedri za sigurnosne studije Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu.

Prema njenim riječima, ni danas, gotovo 30 godina nakon završetka rata, ne možemo govoriti o zadovoljavajućoj sigurnosnoj situaciji na Zapadnom Balkanu.

Sistem javnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini predstavlja jednu od ključnih arena u kojoj su nacionalizam i etničke podjele itekako vidljive, kaže dr. sc. Nerma Halilović-Kibrić (Ustupljeno Al Jazeeri)

„Intenzivan pritisak da se okonča rat rezultirao je mirovnim sporazumom koji je naglasak stavio na primirje, ostavljajući Bosnu i Hercegovinu u stanju ‘zamrznutog konflikta’ gdje je mogućnost uplitanja i manipulacije susjednih zemalja i dalje izrazito prisutna. Stvaranje tenzija radi prikupljanja političkih poena kroz potenciranje na priči o vanjskom neprijatelju dodatno slabi već poljuljane temelje izgradnje mira. Također, posebno zabrinjava činjenica da se globalna previranja između Zapada i Rusije reflektiraju na ovu regiju putem djelovanja pojedinih političkih aktera“.

  • Koji su to izazovi sigurnosti u postkonfliktnim društvima?

– Postkonfliktna društva su ona koja se susreću sa različitim sigurnosnim izazovima u procesu tranzicije i pomirenja. Takvi sigurnosni izazovi uglavnom su uzročno-posljedično vezani za protekle ratne sukobe, uključujući obnovu povjerenja među različitim etničkim i vjerskim grupama, ekonomski razvoj, povratak izbjeglica, procesuiranje ratnih zločina i borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije. Ono što posebno zabrinjava i opterećuje bosanskohercegovačku realnost jeste podatak da je Bosna i Hercegovina minimalno napredovala u poslijeratnom i društvenom pomirenju. Posljedica takvog stanja su veliki problemi povezani s vlašću, vladavinom prava i demokratskom odgovornošću.

Nakon što društva izađu iz sukoba jako veliku ulogu može da odigra obrazovanje, na način da bude korišteno kao sredstvo koje će popraviti štetu nastalu sukobom, ali i da bude osnova za izgradnju mira i stabilnosti u društvu. Međutim, obrazovanje može biti korišteno da potakne na rat i sukobe, i to promovirajući etničke podjele, kulturnu represiju i manipulirajući historijskim činjenicama u udžbenicima. Nažalost, sistem javnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini predstavlja jednu od ključnih arena u kojoj su nacionalizam i etničke podjele itekako vidljive. Fragmentirano obrazovanje, kakvo je trenutno u Bosni i Hercegovini, u ozbiljnoj mjeri predstavlja sigurnosnu prijetnju za integraciju postkonfliktnog društva.

  • Kako gledate na to da se i danas vodi hibridni rat u regionu, posebno na relaciji zvanični Beograd – zvanično Sarajevo?

– Hibridni rat u regionu manifestira se kroz propagandu, dezinformacije, ekonomski pritisak i cyber napade. Takve aktivnosti mogu destabilizirati političke procese i pogoršati međunacionalne odnose. Međutim, najveća prijetnja u ovoj sferi upravo dolazi od činjenice da su političke opstrukcije koje dolaze iz Banje Luke i Beograda pod direktnim vodstvom ruskih ideoloških kampanja. Nažalost, vrlo raširen i prihvaćen narativ na Zapadnom Balkanu pozicionira Moskvu kao branitelja tradicionalnih kulturnih vrijednosti posredstvom Ruske i Srpske pravoslavne crkve.

  • Kako komentirate rad sigurnosno-obavještajnog sektora u Bosni i Hercegovini, koliko je jak, odnosno ranjiv?

– Sigurnosno-obavještajni sektor u Bosni i Hercegovini suočava se s brojnim izazovima, uključujući političke pritiske, nedostatak resursa i koordinacije među različitim agencijama. Dodatno, postojeći problemi s korupcijom i nepotizmom značajno narušavaju njegovu efikasnost. Ranjivost obavještajne službe jasno se očituje u nekoliko incidenata koji su poljuljali povjerenje javnosti u njen rad. Primjerice, zloupotreba resursa agencije postala je očigledna nakon otkrića počasne iskaznice kod jednog entitetskog parlamentarca, kao i hapšenje bivšeg direktora Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine zbog sumnje u zloupotrebu položaja.

  • Koliko su zapravo opasne prijetnje miru na Balkanu i od koga najčešće dolaze?

– Prijetnje miru na Balkanu uglavnom dolaze od etničkih napetosti, političke nestabilnosti, organiziranog kriminala i vanjskih aktera koji koriste region za širenje svojih interesa. Iako su otvoreni sukobi malo vjerojatni, sporadični incidenti i političke provokacije mogu narušiti mir i vstabilnost.

  • Svjedoci smo porasta desnice u Evropi. Ko i kako može zaustaviti ekstremne desničare u okruženju?

– Za suzbijanje utjecaja ekstremnih desničara na Zapadnom Balkanu potrebna je koordinirana akcija na više nivoa. Prvenstveno, državne institucije trebaju implementirati zakone koji se učinkovito bore protiv radikalizacije i govora mržnje. U društvima koja su proizišla iz nasilja potaknutog desničarskim političkim ideologijama, ključno je promicati toleranciju, poštovanje različitosti i kritičko mišljenje kroz obrazovni sistem. Mediji također igraju značajnu ulogu te trebaju odgovorno izvještavati o temama vezanim za ekstremizam, izbjegavajući senzacionalizam i poticanje mržnje. Povećanje medijske pismenosti među građanima može pomoći u prepoznavanju i odbacivanju ekstremističke propagande.

Organizacije civilnog društva mogu pružiti podršku žrtvama ekstremizma, organizirati kampanje protiv radikalizacije, te poticati međukulturalni dijalog i suradnju među različitim etničkim i vjerskim grupama. Dodatno, regionalna saradnja i razmjena informacija među zemljama Zapadnog Balkana ključne su za suzbijanje prekograničnih ekstremističkih mreža. Kombinacija ovih mjera, uz kontinuirani napor i saradnju svih relevantnih aktera, može efikasno suzbiti utjecaj ekstremnih desničara na Zapadnom Balkanu.

  • Kako gledate na proces euroatlantskih integracija Bosne i Hercegovine i koji su to izazovi na tom putu?

– Euroatlantske integracije Bosne i Hercegovine suočavaju se s izazovima poput političke nestabilnosti, etničkih podjela, reforme javne uprave i pravosuđa, te borbe protiv korupcije. Uprkos sporom napretku, integracija u Evropsku uniju i Sjevernoatlantski savez (NATO) ostaje ključan cilj koji može osigurati dugoročnu stabilnost i prosperitet zemlje. Ruski napredak u Ukrajini i sasvim realna mogućnost pobjede Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama su samo neki od geopolitičkih događaja koji mogu imati ogroman uticaj na odnos Evropske unije prema Bosni i Hercegovini. Jačanje hegemonizma kroz proširenje na Zapadni Balkan, može značiti smanjenje ruskog uticaja u ovom dijelu Evrope.

  • Kakva su Vaša očekivanja u budućnosti, trebaju li građani strahovati od izbijanja nekih incidenata?

– Jedan pogled na nedavnu historiju Bosne i Hercegovine pokazuje drastične promjene kroz koje je zemlja prošla za samo nekoliko decenija. Neki historijski događaji danas su ponovno oživjeli, kako se u aktuelnoj političkoj argumentaciji poziva na interpretacije tokova historije da bi se opravdali aktuelni politički projekti. Iako su rizici od velikih sukoba relativno niski, građani trebaju biti svjesni mogućnosti manjih incidenata i političkih provokacija. Ključno je da vlasti i internacionalna zajednica kontinuirano rade na jačanju sigurnosti, pravde i ekonomskog razvoja kako bi se minimizirali ovi rizici. Dugoročni mir i stabilnost zavise od dosljedne primjene reformi i promicanja međusobnog povjerenja među različitim zajednicama.

Izvor: Al Jazeera