Balkanske epidemije morbila zbog niskog stepena vakcinacije

Zbog izostanka imunizacije i visoke stope zaraznosti virusa, regija Zapadnog Balkana bilježi sve veći broj djece oboljele od morbila (krzamak, ospice, male boginje), bolesti koja je bila gotovo iskorijenjena.

Morbili, virusno oboljenje koje se prenosi kapljičnim putem i ponekad može biti smrtonosno, kako za djecu tako i za odrasle, sprječava se pravovremenim vakcinisanjem djece.

U Beogradu je proglašena epidemija sa desecima oboljelih, u Sarajevu je daleko ozbiljnija situacija sa hiljadama oboljelih, hrvatski mediji najavljuju moguće epidemije od Splita do Dubrovnika, a zajednički krivac koji se spominje u dokumentima nadležnih službi je pad broja vakcinisane djece.

Kako objašnjava dr. Aleksandra Vladičić, specijalistkinja pedijatrije iz Dječje poliklinike AV Pediatric u Istočnom Sarajevu, početni simptomi se javljaju devet do 14 dana nakon infekcije i uključuju visoku temperaturu, curenje iz nosa, konjunktivitis, te sitne bijele mrlje na unutrašnjoj strani usta (Koplikove mrlje).

“Nekoliko dana kasnije javlja se osip (morbiliformni), počevši od lica i vrata postepeno šireći se po ostatku tijela. Period oporavka traje 2-3 sedmice. Osip nije isti kao kod pljuskavica (varičela). Često u medijima stavljaju pogrešnu sliku – simptome varičela umjesto morbila”, govor sagovornica Al Jazeere.

Nastavlja kako su uobičajene komplikacije proljev i infekcija uha, u teže komplikacije spadaju upala mozga, pluća i smrt. “Ove komplikacije su češće kod djece mlađe od pet godina i kod starijih od 20 godina”, govori Vladičić.

Tri stadija ospica

Ona nam objašnjava kako bolest protiče kroz tri stadija. Prvi je ‘kataralni stadij’, koji predstavlja početak bolesti sa “upalnim promjenama na sluzokoži konjunktiva, nosa i sluznice usne duplje, te povišenom tjelesnom temperaturom koja može da se kreće i do 40 stepeni “.

“Drugi stadijum je osipni, u kojem je karakteristični osip vodeći klinički simptom. Javlja se najprije na koži glave iza ušiju i na licu, a zatim se širi na trup, ruke i noge. Treći je stadijum rekonvalescencije, a karakteriše se povlačenjem ospe i oporavkom pacijenta. Morbili traju oko dvije nedjelje”, navodi pedijatrica.

Uobičajene komplikacije morbila su česte i podrazumijevaju dehidrataciju kao posljedicu dijareje, potom upale uha, grla i pluća. Rjeđe, ali moguće i po život opasne, komplikacije su upale mozga, srčanog mišića.

Kako bi se djeca na vrijeme zaštitila od ove bolesti, ljekari decenijama preporučuju i daju vakcinu MMR koja u sebi ima tri komponente. Pored komponente koja štiti od morbila, preostale dvije štite od rubeole i zaušnjaka (Parotitis).

“Vakcina se prema važećem vakcinalnom kalendaru u našoj zemlji daje u dvije doze i to u uzrastu od navršenih godinu dana djeteta i prilikom upisa u osnovnu školu. Zaštita od prve doze je 95 posto, a da bismo imali tzv. ‘kolektivni imunitet’ i na taj način spriječili pojavu bolesti u populaciji trebamo da imamo 95 posto obuhvat vakcinacijom protiv ove bolesti”, navodi naša sagovornica.

“Kod nas trenutno je manje od 65 posto djece vakcinisano protiv morbila, tako da možemo, u najboljem slučaju, da očekujemo ovakve epidemije svake četiri godine ukoliko se procenat vakcinisane djece ne poveća. Trenutno imamo registrovano oko 4.500 slučajeva u Bosni i Hercegovini od decembra 2023.”

Nedovoljna informiranost i antivakserski lobi

Na upit da prokomentira ovako nizak postotak, dr. Vladičić kaže kako je u Bosni i Hercegovini, “ i pored izuzetne važnosti za očuvanje zdravlja”, zabilježen pad stope vakcinacije djece MMR vakcinom.

“Na pad broja vakcinisane djece najviše je utjecala nedovoljna informisanost i znanje roditelja o vakcinaciji, odnosno informisanost roditelja od nestručnih osoba i određenih internetskih foruma. Veliki utjecaj je imao i antivakserski lobi”, odgovara.

Upitali smo je i da li bi zbog negativnog stava prema vakcinama moglo doći do povratka i drugih bolesti za koje se smatralo da su gotovo iskorijenjene (poput dječje paralize), na što je ona potvrdno odgovorila, uključila mogućnost povratka poliomijelitisa i dodala kako smo “svjedoci i epidemije velikog kašlja u prethodnom periodu”.

No, kako riješiti problem (ne)vakcinisanja?

“Na pravi način treba prezentovati relevantne informacije o vakcinaciji. Smatram da mi, zdravstveni radnici, moramo raditi na našim komunikacijskim vještinama kako bismo stekli povjerenje roditelja i na taj način povećali stepen vakcinisane djece. Neznanje se može pobijediti samo znanjem”, ističe dr. Vladičić.

Ljekari da pozovu nevakcinisanu djecu

Bojana Mahmutović, specijalista epidemiologije iz Zagreba, ukazuje kako je do sada zvanično prijavljeno 18 oboljelih od ospica na nivou cijele Hrvatske.

“Trenutno dostupni podaci upućuju da se više od 55 posto oboljelih zarazilo tijekom boravka izvan Hrvatske (importirani slučajevi), nekoliko njih prenijelo je infekciju na svoje necijepljene bliske kontakte, a za nekoliko oboljelih način zaražavanja ne može se utvrditi”, kazala je u razgovoru za naš portal.

Nastavlja kako stope vakcinisanosti populacije variraju od županije do županije, “a generalno su više u sjevernim županijama, a niže u južnim županijama”.

“Nakon epidemija ospica koje smo imali u Republici Hrvatskoj 2014, pa potom 2018. godine, došlo je do porasta cjepnih obuhvata i u županijama koje su bilježile niske stope procijepljenosti. Međutim, tijekom pandemije bolesti COVID-19 zabilježen je ponovan pad cjepnih obuhvata.”

Mahmutović ističe kako se širom Hrvatske provode redovni programi vakcinacije protiv ospica, te su izdali upute nadležnim pedijatrima i školskim ljekarima da ponovo prođu kroz kartone pacijenata i pozovu na vakcinisanje one koji iz nekog razloga nisu cijepljeni u skladu sa Programom cijepljenja ili su odgodili cijepljenje.

Smrtni slučajevi

“Nažalost, već vidimo da su nam se neke bolesti i vratile”, odgovara na pitanje o mogućem povratku “izumrlih” bolesti.

“Ovu zimu smo imali veliku epidemiju hripavca, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u cijeloj Europi, a sve zahvaljujući padu cjepnih obuhvata. Na sreću, još uvijek to nisu jako veliki brojevi umrlih, zahvaljujući tome što su osobe bile cijepljene i time već u kontaktu s antigenom, pa su imali blaže kliničke slike. Ali, nažalost, određen broj oboljelih je i preminuo, a to su mahom bile osobe (djeca) koje nisu bile cijepljene i osobe oslabljenog imunološkog odgovora.”

Kako otkloniti strah od vakcine?

“Strah je primarna emocija koja nastaje usred opažanja ili očekivanja stvarne ili zamišljene opasnosti, ili ozbiljne prijetnje. To je urođena, genetski programirana reakcija na prijeteći ili bolan stimulus. Roditelje treba pokušati razumjeti, jer oni samo žele sve najbolje za svoje dijete”, odgovara Mahmutović.

“Na nama, zdravstvenim djelatnicima je da otklonimo strah kod roditelja kontinuiranom edukacijom, da budemo otvoreni za njihova pitanja i dileme i da te strahove otklonimo točnim i znanstveno utemeljenim informacijama o cjepivima i cijepljenju. Za provesti navedeno je potreban jako velik trud i jako puno našeg vremena, ali će nam se uloženo višestruko vratiti u vidu visokih cjepnih obuhvata.”