Pješčane piramide: Kako je nastalo čudo prirode u Foči

Kada je Austro-Ugarska pravila put prema Kalinoviku zbog prirodnog fenomena pješčanih piramida, na koje su naišli, inženjeri su odlučili da promijene rutu i ostave ljepotu prirode u izvornom stanju.

Za pješčane piramide u Foči se zna duže od 200 godina te je pretpostavka da je njihovo nastajanje iz datog perioda (Armin Aljović / Al Jazeera)

Na nekih desetak kilometara od Foče, u blizini Miljevine, nalazi se lokacija pješčanih piramida koje su nastale prirodnim putem.

Priroda kao “građevinar“ uvijek se potrudi da nas oduševi i ostavi bez riječi kada pogledamo njena ostvarenja.

Kada promatrate ove piramide iz bočne perspektive one izgledaju kao stražarske kule neke vojne utvrde iz srednjevjekovnog perioda. Radi se o piramidama koje su zbijene jedna uz drugu, a njihova visina je do dvadeset metara.

Ova “prirodna geometrija“ je posljedica erozivne i gravitacijsko-padinske sile koja utiče na formiranje reljefa.

Ovi objekti koji su pravi skriveni biser u prirodnom trezoru nacionalnog parka Sutjeska su u svojoj bazi široki, a prema vrhu se sužavaju. Upravo iz tog razloga i liče na piramide.

Piramide se nalaze u blizini rudnika uglja Miljevina te u njihovoj građi dominira pjeskovita glina. Dugotrajan proces erozije te djelovanje vanjskih sila u obliku kiše, snijega i vjetrova je omogućio nastanak ove prirodne ljepote.

Stijenska masa

Posebnu ulogu su odigrale i pojave promjene temperature koje su razarale stijensku masu. Činjenica da na povišenoj temperaturi se tijela šire, a u periodu mraza i hladnoće skupljaju, stvorio je od stijenske mase pijesak. Ovaj sitni materijal je vjetar lako raznosio kao što uglavnom radi u zoni pustinja gdje su količine pijeska enormne.

Same piramide u svojoj osnovi su građene od čvrstih blokova stijena koje nisu bile podložne vjetrovnom uticaju niti ih je mogla deflacija (otpuhivanje) devastirati, a sitni materijal pijeska se taložio ispod njih i formirao neobične reljefne oblike.

U susjednoj Srbiji, nadomak Niša, nalazi se sličan kompleks prirodnih piramida nazvan “Đavolja varoš“. Zanimljivost tog prirodnog fenomena je njena petrografska osnova. Piramide su nastale erozivnim radom na zemljištu koje je građeno od vulkanskog tufa, a samu osnovu čine magmati veće veličine. U ovom slučaju radi se o andezitu, magmatskoj stijeni neutralnog sastava.

Upravo neutralni magmati sa 60 posto SiO2 u svom sastavu čine idealnu osnovu za formiranje morfoloških konusnih i piramidalnih oblika. Zanimljivost ove oblasti je pojava mineralnih voda u njoj.

Regije u kojima se javljaju piramide su poznate po procesu geomorfološke ablacije. Takav proces se dešava i kod pješčanih piramida u Foči. Ablacija dovodi do “odlamanja“ dijelova brda, a to je osnova za osnovni oblik piramida koje će sekundarno erozivni rad modificirati.

“Lom“ brda izaziva pojavu vertikalnih udubljenja i uzvišenja koje se javljaju i kod formiranja tektonskih rovova.

Ablaciju, odnosno prirodni lom nekog objekta, danas najviše vidimo kod odlamanja segmenata ledenih santi.

Piramide se nalaze u blizini rudnika uglja Miljevina te u njihovoj građi dominira pjeskovita glina (Armin Aljović / Al Jazeera)

Slična pojava se dešava i kod obilnih padavina koje izazivaju klizišta koja “prelamaju“ brda u zoni istočne Azije. Ipak se tu radi o drugačijoj petrografskoj građi u odnosu na prostore u kojima nastaju piramide. Dugotrajni procesi koji uzrokuju ablaciju su uvjetovali da nastane morfološki oblik izbočine koja predstavlja granicu između dvije ogromne udoline.

Specifičnost geološkog supstrata, reljefa i petrografske osnove je ponudio i zanimljivu vegetaciju ovog prostora. Zbog erozije i djelovanja morfoloških sila na obodima uz piramide raste drveće koje kao da “na pola“ visi u zraku. Korijenje ovog drveća je potpuno isprano od zemlje jer se stalno dešava kišna (pluvijalna) erozija koja vrši navedeno spiranje.

Samo drveće se nalazi iznad provalije te je ova činjenica razlog zbog kojeg se gledatelju čini kao da će se ono svakog trenutka otkačiti i upasti u provaliju. I pored toga jaka korijenska baza to ne dozvoljava pa drveće, kao i piramide iz kojih raste, odolijeva prirodnim procesima koji ga “napadaju“.

‘Bosanski Colorado’

Za pješčane piramide u Foči se zna duže od 200 godina te je pretpostavka da je njihovo nastajanje iz datog perioda.

Sami procesi su geološki mnogo stariji, ali se vizualno rad prirode može primijetiti već dva stoljeća.

Geomorfološki procesi i dalje traju i erozija se nastavlja tako da se očekuje i promjena samih piramida. One će rasti jer će dubinski erozivni rad to omogućiti. Djelovanje prirode nije tako brzo da bi momentalno bilo uočljivo niti je neki kratak period vremena dovoljan da vidimo neki nagli rast ove prirodne ljepote.

Kao što piramide drevnih civilizacija čine fascinantne objekte, i prirodne piramide imaju identičnu vrijednost. One nisu tako česta pojava i rijetke su lokacije na kojima su piramide nastale djelovanjem prirode.

Najpoznatije piramide ovog tipa su one koje se nalaze u Koloradu, ali ništa manje interesantne nisu one koje se nalaze u italijanskim dolomitima. U SAD-u je čuveni Pyramid Peak, a na sjeveru Italije piramide Carducci koje svojom ljepotom krase planinsko-jezerski kompleks oblasti južnog Tirola.

Zbog svog specifičnog izgleda i sličnosti sa piramidama u Sjedinjenim Američkim Državama, regija pješčanih piramida u Foči se zove “bosanski Colorado“.

Svakako postoji razlika u veličini spomenutih piramida, ali je osnova postanka i estetika razlog metaforičnog naziva i komparacije sa saveznom državom Colorado.

Priroda kao najbolji ‘građevinar’

Brojni prirodni objekti su imali i sakralni značaj u raznim kulturama, od Olimpa kod drevnih Helena do Fujiyame u Japanu, od vulkana Popocatepetl u Meksiku do „Majke Zemlje“, odnosno najviše tačke na planeti – Chomolungme na Himalajima.

Sve monumentalne građevine na planeti možemo podijeliti u dvije osnovne kategorije. Prvu čine one koje je napravio čovjek svojim djelovanjem, od sedam svjetskih čuda antike do modernih impozantnih građevina. Od svih čuda drevnih civilizacija “zubu vremena“ je odolila samo Keopsova piramida u Egiptu, a Eiffelov toranj, Taj Mahal, Angkor Wat, katedrala u Kelnu ili moderna Burj Khalifa nam nude da se vječno divimo spomenicima ljudske kulture i gradnje.

Ipak, najbolji “građevinar“ je priroda. Ona nam sa svojim silama nudi posebnu estetiku te oblike reljefa od kojih „zastaje dah“ bez obzira da li se radi o slapovima, kraškim pećinama, vulkanskim kupama, fjordovima ili planinskim lancima.

Piramide, kao i brojne druge morfostrukture nastale radom prirodnih sila, predstavljaju odličnu turističku predispoziciju. Osim same pojave jasno je da treba raditi i na marketingu koji bi omogućio da se za pješčane piramide kod Foče „bolje čuje“. Zbog svoje prometne izolacije nisu toliko posjećene niti poznate, ali im upravo ta činjenica daje posebnu draž.

Kada je Austro-Ugarska pravila put prema Kalinoviku zbog ovog prirodnog fenomena na koji su naišli inženjeri su odlučili da promijene rutu i ostave ljepotu prirode u izvornom stanju.

Pravo je pitanje kada ćemo se mi u moderno doba početi tako ponašati prema prirodi i njenim ljepotama, ali i početi mnogo više turistički valorizirati ono čime nas je ona nagradila.

Izvor: Al Jazeera