Francuski ‘referendum’ o krajnjoj desnici: Hoće li se Macronovo kockanje isplatiti?

Odluka predsjednika Emmanuela Macrona da raspiše prijevremene parlamentarne izbore kao odgovor na njegov poraz na evropskim izborima riskantno je kockanje koje je malo ko mogao predvidjeti, kažu posmatrači za Al Jazeeru, koji opisuju prijevremene izbore kao referendum o krajnjoj desnici.

Odgovarajući na poziv krajnje desnog kandidata Jordana Bardelle, čija je stranka Nacionalno okupljanje u nedjelju osvojila 31,5 posto glasova na izborima za Evropski parlament, Macron je raspustio francuski parlament i najavio prijevremene izbore.

Prvi krug održat će se 30. juna, a drugi 7. jula.

Analitičari kažu da je to pokušaj s visokim ulozima da se ponovo stekne vjerodostojnost Macronove liberalne Renesansne stranke, koja je zaostajala za Nacionalnim okupljanjem, sa otprilike upola manjom podrškom – samo 14,6 posto.

‘Želite li zaista krajnju desnicu?’

Prema Gillesu Ivaldiju, profesoru na Pariskom institutu za političke studije ili Sciences Po, Macron se nada da njegovi protivnici nemaju dovoljno snage.

Glasanje za Nacionalno okupljanje i njegovu vatrenu čelnicu Marine Le Pen tradicionalno je način da se pokaže nezadovoljstvo vladom.

“Sada Macron poručuje glasačima, ‘igramo ozbiljno'”, rekao je Ivaldi za Al Jazeeru.

“Ne radi se o izražavanju vašeg nezadovoljstva. Radi se o tome želite li zaista da krajnja desnica bude glavna.”

Ivaldi, koji proučava krajnje desničarske i populističke stranke u Centru za politička istraživanja Sciences Poa, rekao je da Macron želi da glasači dva puta razmisle prije nego što glasaju za Nacionalno okupljanje, koje ima sasvim realne izglede da preuzme vlast.

“Nada se da će strah od krajnje desnice dovesti do nekih važnih promjena”, uključujući okupljanje umjerenih stranaka u novu većinu, rekao je.

Ali taj potez, neviđen u francuskoj politici od 1997, ima potencijal da se izjalovi.

Nacionalno okupljanje ne samo da je otkrilo nezadovoljstvo Macronovom vladom, već je godinama gradilo podršku oko pitanja koja su važna biračima, uključujući migracije, sigurnost i ekonomiju, rekao je Ivaldi.

Le Pen je bila izazivač Macronu u drugom krugu posljednja dva predsjednička izbora, 2017. i 2022. Dok je Macron na kraju pobijedio u oba navrata, njegova je popularnost padala, dok je podrška Le Pen porasla sa 34 na 41 posto.

Prognoze Toluna Harris Interactive for Challenges, M6 i RTL-a predviđaju da će prijevremeni izbori rezultirati time što će Nacionalno okupljanje osvojiti najviše mjesta u donjem domu parlamenta, ali neće uspjeti doći do apsolutne većine.

Macron je obećao da će završiti preostale tri godine svog predsjedničkog mandata bez obzira na ishod. Iako će odbrana i vanjska politika ostati pod njegovom kontrolom, mogao bi izgubiti utjecaj na domaća pitanja u državnom parlamentu.

Stalni uspon krajnje desnice

Ova “kohabitacija” – kako je ova situacija poznata u političkom žargonu – dala bi Rusiji naklonjenoj nacionalističkoj stranci Le Pen mogućnost da odredi ton o određenim pitanjima, uključujući prava osoba koje nisu Francuzi, pomoć Ukrajini i ekonomske reforme.

“To je kockanje, naravno”, rekao je Ivaldi.

“Niko nije predvidio da će se ovo desiti i niko ne zna što će izaći iz izbora.”

Pobjede krajnje desnice na izborima za Evropski parlament potresli su vlade širom EU-a, ali nikome poraz nije bio bolniji kao onaj za šefa francuske države.

Macronova liberalna vladajuća koalicija osigurala je samo 13 od 81 mjesta dodijeljenih Francuskoj u evropskom zakonodavnom tijelu. Nacionalno okupljanje osvojilo je 30.

Popularnost stranke Le Pen nije novost. Od sredine 1980-ih njena biračka baza je u porastu, a na posljednja dva evropska izbora, 2014. i 2019, bila je na vrhu anketa u Francuskoj.

Ove godine, međutim, pobjeda je ostvarena sa nezapamćenom razlikom.

Sebastien Maillard, saradnik u Chatham Houseu, rekao je da je strategija Nacionalnog okupljanja da izgradi svoj imidž, uspjela.

“Nekada je to bila antisemitska stranka, ali sada uveliko podržava Izrael”, rekao je Maillard za Al Jazeeru.

Također je odustala od neprijateljstva prema NATO savezu i ideji Frexita – izlaska Francuske iz Evropske unije. Stranka je također, većim dijelom, prevazišla rasističke uvrede koje su karakterizirale vodstvo pod osnivačem stranke Jeana-Mariea Le Pena, Marininog oca.

Iznad svega, kaže Maillard, stranačka “strategija normalizacije” vrti se oko Bardelle, tihog, 28-godišnjeg političkog fenomena koji je preuzeo vodstvo Nacionalnog okupljanja 2022. kako bi Le Pen mogla pripremiti svoju sljedeću kandidaturu za predsjedništvo.

‘Pokretu nedostaje jasan program’

Sa 1,2 miliona pratilaca na TikToku, Bardella privlači mlađu publiku.

Uspješno je izbrusio imidž sina iz siromašne porodice italijanskog porijekla koji je odrastao u pariskom predgrađu, ali je nadmašio izglede i popeo se na vrh političke ljestvice.

Dok izbjegava kontroverze, Bardella podržava stranačku tvrdolinijašku poruku protiv imigracije, daje prioritet sigurnosti i očuvanju “Francuske za Francuze”.

Ako Nacionalno okupljanje osvoji većinu u parlamentu, mogao bi biti imenovan za premijera.

Prema nekim anketama, on je među političarima koji bi mogli naslijediti Macrona.

Le Pen je vodila rebrendiranje stranke, ali pokretu nedostaje “jasan program”, rekao je Maillard.

“O tome se radi na Macronovim prijevremenim izborima. Prisiljava Nacionalno okupljanje da govori o onome šta želi kako bi Francuzi vidjeli koliko je to opasno.”

Raspuštanje parlamenta bila je “nuklearna” opcija, dodao je, ali možda i neophodan korak da se obuzda rastuće nezadovoljstvo.

“Nacionalno okupljanje je izbore za EU pretvorio u referendum o Macronu. Sada Macron prijevremene izbore pretvara u referendum o krajnjoj desnici.”