Mustafa Barghouti: Izraelska hegemonija se ruši

Palestinski političar, aktivista i ljekar Mustafa Barghouti za Al Jazeeru govori o priznavanju Palestine, izraelskom ratu protiv Gaze, važnosti bojkota i sankcija, te budućnosti palestinskog pitanja.

Mustafa Barghouti tvrdi da su nestale tvrdnje o moćnom i nepobjedivom Izraelu (Al Jazeera)

Palestinski je političar, aktivista i ljekar. Generalni je sekretar Palestinske nacionalne inicijative, poznate i kao Mubadara, čiji je jedan od osnivača, uz istaknutog filozofa Edwarda Saida. Na palestinskim izborima 2005. bio je drugi, iza današnjeg predsjednika Mahmouda Abbasa. Godine 2007. bio je ministar informacija u vladi palestinskog jedinstva. Član je Palestinskog zakonodavnog vijeća i Palestinske oslobodilačke organizacije PLO.

Mustafa Barghouti za Al Jazeeru govori o priznavanju Palestine, izraelskom ratu protiv Gaze, važnosti bojkota i sankcija, te budućnosti palestinskog pitanja.

  • Počnimo od rješenja koje se često nudi kao lijek za sve što se događa u Palestini. O tome govore posebno zapadne vlade, ali i američka vlada: dvodržavno rješenje, čak i sada kada je u toku genocid i kada je sasvim razumljivo da je ono trenutno nemoguće. Kako gledate na dvodržavno rješenje, posebno onako kako ga tumače zapadne vlade?

– Postoji razlika između pozivanja na dvodržavno rješenje i stvarne namjere da se ono postigne, gdje se taj izraz koristi samo kao slogan da se prikrije stvarna pozicija dopuštanja Izraelu da ubije svaku mogućnost takvog rješenja. Smatram da je svaka vlada na svijetu, uključujući posebno vladu SAD-a, koja i dalje govori o dvodržavnom rješenju, a ne zahtijeva izraelsko povlačenje sa svih okupiranih područja, okončanje aktivnosti naseljavanja, uklanjanje svih izraelskih ilegalnih naselja s okupiranih područja i koja ne priznaje državu Palestinu ništa drugo nego licemjerna. Time se Izraelu daje vremena da završi proces utvrđivanja činjenica, judeizacije i aneksije Zapadne obale. Prije više od godinu dana napisao sam članak u The Guardianu u kojem sam rekao da Izrael ubija ili je već ubio dvodržavno rješenje, kojem je jedina alternativa jedna demokratska država s jednakim pravima za sve. Izrael nastavlja s tim procesom. Ali, ako nekim čudom Amerikanci za predsjednika izaberu Bernieja Sandersa i on natjera Izrael da odvede doseljenike i ukloni svoju vojsku s okupiranih teritorija, onda dobro. Palestinci su spremni prihvatiti i dvodržavno i jednodržavno rješenje. Izrael je taj koji odbija oboje. On u praksi ima jedno rješenje: etničko čišćenje. I to je upravo ono što sad pokušava postići u Pojasu Gaze.

  • Ako bi se uspostavile dvije države, hipotetički govoreći, da se uspostavi prava država Palestina, kako bi ona izgledala? Koliko bi se razlikovala od ovoga što sada imamo, s okupiranim teritorijama na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze?

– Ne možemo govoriti o palestinskoj državi bez garancija za potpun i cjelovit suverenitet. Suverenitet znači da će Palestinci upravljati svim svojim poslovima, imati kontrolu nad svojim granicama, uvozom, izvozom, ekonomijom, vodenim resursima, prirodnim resursima, zemljištem. To zahtijeva uklanjanje svih izraelskih ilegalnih naselja i izraelske vojske s okupiranih područja. Ipak, to također zahtijeva da ne bude nikakvih nametnutih ograničenja da demokratski izaberemo svoje vodstvo, na slobodan, demokratski način. A najvažniji dio vezan za državnost je to što bi Jerusalem trebao biti glavni grad države Palestine i što bi Palestinci trebali imati suverenitet nad okupiranim Jerusalemom. To su važna pitanja, zajedno s vrlo važnim pitanjem prava povratka palestinskih izbjeglica raseljavanih još od 1948, a kojih je sada 7,5 miliona.

  • Prije nego što se dotaknemo toga, spomenuli ste važno pitanje palestinskog prava na izbor vlastitog vodstva. Šta god da se dogodi u Gazi kad se rat završi i kakav god bio ishod tog genocida, jesu li Palestinci sposobni ponuditi alternativu Hamasu?

– Zašto bi nudili alternativu Hamasu? Narod ima pravo birati svoje vođe, bilo da pripadaju Hamasu, Fatahu ili našem demokratskom pokretu. To je pravo naroda. Niko ne dolazi u Bosnu i govori ljudima koga trebaju izabrati. Niko ne ide u SAD da govori kako ne smiju izabrati Trumpa. To je neprihvatljivo. Ili imate demokratiju ili je nemate. Ustvari, mi smo trebali imati izbore 2021, koji nisu održani od 2006, ali Izrael nas je u tome spriječio. SAD je podržao odluku Izraela da odbije održavanje naših izbora. To su učinile još neke zemlje.

Da smo 2021. održali izbore, dogodile bi se dvije stvari. Prvo, nijedna stranka ne bi dobila apsolutnu većinu, jer sada imamo sasvim proporcionalan sistem, što znači da je gotovo nemoguće da bilo koja stranka osvoji više od 50 posto glasova. To bi značilo da bismo imali pluralistički demokratski sistem. Usput, sve današnje ankete pokazuju isto. Kada bismo sada održali demokratske izbore, sistem bi bio pluralistički. Nijedna stranka ne bi imala većinu. Ali, Hamas je dio palestinske strukture i ima pravo kandidovati se na izborima. Druga stvar koja bi se dogodila da smo imali izbore 2021. je to što ne bi bilo ovog rata jer bismo tada imali jedinstvenu palestinsku vladu za Zapadnu obalu i Gazu, a to bi nam vjerovatno dozvolilo da omogućimo prekid opsade Gaze, pa je moguće da bi se rat mogao izbjeći.

  • Sjećam se da sam jednom pročitala da postoji teorija po kojoj, kad god Hamas i Fatah postignu neki dogovor, Izrael dođe i potakne njihov sukob.

– Izrael igra tu igru. Govore Abbasu da ne može razgovarati s Hamasom jer je teroristička grupa. Ako se pokuša pomiriti s Hamasom, optuže ga da se zbližava s teroristima. No, ako kaže da neće razgovarati s Hamasom i pozove na pregovore s Izraelom, onda mu kažu da ne može govoriti u ime svih Palestinaca. To je ta izraelska igra. Izrael ne želi ni mir ni dvodržavno rješenje. Želi samo jedno, a to je etničko čišćenje palestinskog naroda, okončanje posla započetog još 1948. Zato posljednjih deset godina nijedan izraelski premijer nije prihvatio ni da razgovara s predstavnicima Palestine. Izrael je uništio Sporazum iz Osla i cijeli proces iz Osla. Kada neki zapadni diplomati pitaju bi li određene palestinske frakcije priznale Izrael, odgovorim im da je PLO to već uradio i pitam: je li Izrael priznao Palestinu? Naravno da nije. Dakle, sada je glavni problem Izrael, a ne Palestinci. Izrael govori da nema mjesta za palestinsku državu. Štaviše, nije riječ samo o Netanyahuu – 99 članova izraelskog Knesseta, od 110 članova, Jevreja, glasalo je protiv palestinske države. Znači da je Izrael glavna prepreka. Ko god govori da podržava dvodržavno rješenje mora izvršiti pritisak na Izrael, uključujući sankcije, kako bi ga se prisililo da okonča okupaciju. Mora se primjenjivati jedan međunarodni zakon, bez dvostrukih standarda, a ne jedan međunarodni zakon za Rusiju, a drugi za Izrael. To je neprihvatljivo. Pogledajte odluku ICC-ja. Glavni tužilac izdao je nalog za hapšenje Netanyahua i njegovog ministra odbrane Gallanta zbog počinjenih ratnih zločina. Šta je na to rekao Biden? Rekao je da ICC nema ovlaštenja. Ali, kada je ICC za istu stvar optužio Putina, Biden je pozdravio tu odluku i rekao da ICC ima pravo to uraditi. Treba doći kraj tim dvostrukim standardima.

  • Spomenuli ste Oslo i druge mirovne sporazume, posebno ‘90-ih i 2000-ih. Sada jasno vidimo da su to bile prazne riječi, koje su čak, u izvjesnoj mjeri, dodatno problematizirale situaciju u Palestini. S izraelske strane često se čuje argument da je Arafat kriv za ishode tih sporazuma. Međutim, kad razgovaramo s Palestincima, čujemo da mu je nuđeno nešto što nije mogao prihvatiti.

– Kad je potpisan Sporazum iz Osla, odbio sam ga prihvatiti. Nisu ga prihvatile ni moje kolege, poput Edwarda Saida i Haidera Abdel-Shafija, koji je bio šef palestinskog pregovaračkog tima u Madridu, u kojem sam bio i ja. Nismo prihvatili Sporazum iz Osla jer je imao mnogo propusta. Najveći propust bilo je to što ga je Arafat pristao potpisati, a da nije insistirao na potpunom zaustavljanju svih aktivnosti vezanih za naseljavanje. Kao rezultat toga, u trenutku potpisivanja imali smo 121.000 izraelskih doseljenika, a sada ih je 750.000, i to ilegalnih, koji su postali velika politička sila u Izraelu, zapravo, fašistička sila. Arafat jest pokušavao postići dogovor. Uradio je sve što je mogao. Usprotivili smo se njegovim nastojanjima, ali on je nastavljao. A onda je saznao da mu Izraelci neće dati ništa. Neće mu odobriti suverenu državu, a odbili su provesti čak i Sporazum iz Osla. Odbili su zaustaviti naseljavanje, a htjeli su da prihvati i to da Jerusalem neće biti glavni grad Palestine. On to nije mogao prihvatiti.

Posljednjih dana života, kad je bio opkoljen i mi mu pomagali, sastao sam se s njim nasamo. Sjeli smo sa strane, a onda mi je rekao da je shvatio da je Oslo bila zamka. Uhvatili su ga u zamku. Shvatio je to pred sami kraj života. A onda su ga ubili jer se ne bi predao i odrekao prava palestinskog naroda na istinsko samoopredjeljenje. Problem nije bio Arafat. Problem su bili Sharon i Netanyahu i ostali. Uzmimo uvjetno da je Arafat bio problem. Abbas je došao na vlast i hvalili su ga kao najboljeg vođu. Šta su dali Abbasu? Ništa. Naprotiv, čak i one male stvari koje je Arafat postigao Abbas je izgubio, jer je izraelska vojska sada ponovno zauzela Zapadnu obalu. Od Palestinske samouprave napravili su vlast bez vlasti, pod punom okupacijom izraelske vojske. Čak i naši porezni prihodi, koji pune budžet Palestinske samouprave, oduzeti su na piratski način. Koga za to kriviti?

  • Spomenuli ste Abbasa i Palestinsku samoupravu, posebno u oštroj suprotnosti s Hamasom u Gazi. Mislite li da bi Palestinska samouprava mogla bolje obavljati svoj posao?

– Naravno. Ne samo da bi mogla bolje obavljati posao nego to sada radi loše. Ne obavlja svoju dužnost kako treba. Najveći propust Abbasa bio je to što nam nije dozvolio da redovno održavamo slobodne, demokratske izbore. Time je iznutra oslabio Palestinsku samoupravu. Zatim je 2018. raspustio izabrani parlament, što nije bilo dobro jer sada imamo strukturu koja se zove Palestinska samouprava, u kojoj nema raspodjele ovlaštenja ni demokratskog učešća i koja je interno podijeljena. Zato imamo za cilj vratiti naše jedinstvo. A to jedinstvo trebalo bi biti zasnovano na demokratskom učešću. Ono za šta se ja zalažem jest pravo da palestinski narod sam bira svoje vođe, slobodno i demokratski, kao i svi drugi.

  • Bi li to značilo ukidanje Palestinske samouprave?

– Nije potrebno ukidati Palestinsku samoupravu. Treba je samo restrukturirati. Treba eliminisati svaki oblik korupcije. Trebalo bi vratiti ulogu Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), koju je Palestinska samouprava smanjila i marginalizovala. Palestinska samouprava trebala bi brinuti o potrebama ljudi, kao što su zdravlje, obrazovanje itd., ali politički aspekt trebao bi biti u rukama PLO-a, koji bi se trebao otvoriti i uključiti sve strane, i Hamas i Jihad i sve druge, kako bismo imali jedinstveno palestinsko rukovodstvo i mogli se pripremiti za slobodne, demokratske izbore i pustiti narod da bira.

  • Ako je Palestinska samouprava takva kakvu ste je upravo opisali, kako onda komentarišete njenu pretenziju da preuzmu vlast u Gazi?

– Oni ne mogu zauzeti Gazu. To se neće dogoditi osim ako imamo vladu nacionalnog konsenzusa, odnosno vladu koju će svi prihvatiti. To je jedini način da vlada funkcioniše. Sve palestinske grupe i stranke sastale su se u Moskvi i složile se o glavnim principima. Lično sam sastavio taj sporazum, koji je naveo da će svi Palestinci biti uključeni u PLO. Nakon toga bismo radili na stvaranju vlade nacionalnog konsenzusa, koju bi svi prihvatili. Hamas ne želi biti vlada, ali želi znati ko će biti u njoj i ko će biti ministri. To i mi želimo znati. Ne želimo imati svoje ministre u vladi, ali želimo vladu koja će ispravno funkcionisati, sarađujući sa svima. Ne bismo smjeli dopustiti Amerikancima ni Izraelcima da nas u vezi s tim podijele, da nam nametnu ko bi trebao upravljati Gazom. To se njih ne tiče. Ne tiče se ni Izraela ni SAD-a ni bilo koje druge strane. Palestinci bi se svi zajedno trebali moći dogovoriti kako organizovati upravljanje Gazom, u okviru upravljanja Zapadnom obalom. Potrebna je jedinstvena vlada jer je cilj Amerikanaca i Izraelaca da odvoje Gazu od Zapadne obale kako ne bi moglo biti buduće palestinske države.

  • Hoće li se moći tako upravljati ako sve ostane tako, decentralizovano, na dvije odvojene teritorije?

– Naravno. Tako smo radili i prije. Vidite, rođen sam u Jerusalemu. Tamo sam radio 15 godina kao ljekar. Izraelci mi od 2005. ne dozvoljavaju tamo otići jer sam se kandidovao za predsjednika i insistirao da odem u Jerusalem. Uhapsili bi me svaki put kad bih tamo otišao. A onda su mi zabranili da odem u Gazu, što me nije spriječilo da tamo odem. Otišao bih u Jordan, odatle letom u Egipat, ušao na prijelaz Rafah, nakon prelaska Sinaja, i došao do naših ljudi. Bio sam tamo za vrijeme rata 2014, 2012, 2008. I sad sam pokušao tamo otići, ali mi, naravno, nisu dozvolili. Ipak, u Gazi sada snažno djeluje zdravstvena organizacija ‘Palestinian Medical Relief Society’ koja je dio naše cjelokupne organizacije, koja djeluje u Jerusalemu, na Zapadnoj obali i u Gazi. Sada tamo rade 43 medicinske ekipe, liječe 200.000 ljudi svakog mjeseca. Mi to možemo. Komuniciramo s našim ljudima. Činjenica da postoji fizička razdvojenost ne može nas spriječiti da sarađujemo. To smo radili i prije 2007. Zato nam to ne predstavlja prepreku. Prepreke su ovdje, ne na terenu. Ako ste u mislima odlučili da želite biti ujedinjeni, onda se to može postići. Kada kažem da trebamo biti ujedinjeni kao narod, ne mislim samo na Zapadnu obalu i Gazu, nego i na Palestince koji su otišli 1948. i one u dijaspori, koji danas čine polovinu palestinskog stanovništva.

  • Kako palestinska borba može biti osnažena i dostići svoj puni kapacitet kada govorimo o milionima Palestinaca koji žive u dijaspori? Samo jedan mali primjer: u proteklih sedam mjeseci rata, posebno na Zapadu, u SAD-u, istaknuti Palestinci, bilo da su vjerske ličnosti ili politički aktivisti, obavljali su važan posao na zagovaranju palestinske borbe. Kako oni mogu još više doprinijeti toj borbi?

– Putem jedinstvene palestinske strategije, one za koju vjerujem da se sastoji od pet stubova borbe. Jedan je nepokolebljivost, što znači pomaganje i podržavanje našeg naroda kako bi ostao u Palestini, jer je to najbitniji faktor. Drugi je otpor okupaciji u svim oblicima i podržavanje prava palestinskog naroda na otpor nepravdi. Treći je kampanja za bojkot, povlačenje investicija i sankcije, u kojoj Palestinci u dijaspori mogu odigrati ključnu ulogu. Zatim, ujedinjenje napora i energije svih Palestinaca, gdje god da žive, u jednu, jedinstvenu borbu. I, na kraju, udruženo, jedinstveno palestinsko vodstvo s jedinstvenom strategijom. Na tome radimo i to je ono što ćemo postići. A sve se to mora dogoditi vjerujući u istinski demokratsko učestvovanje naroda.

  • Zašto su se ti Palestinci izvana sada aktivirali? Dugo su bili u nekom stanju paralize.

– Zašto? Osjećali su se marginalizovano jer su svi govorili samo o Sporazumu iz Osla, kao da oni ne postoje. Sada osjećaju da mogu doprinijeti palestinskoj borbi i to i rade. I sjajno su se aktivirali. Veliku nadu daje mi ova prekrasna generacija mladih Palestinaca u dijaspori i u Palestini, koja zaista utire put u budućnost. Vjerujem da ćemo pobijediti. Samo je pitanje vremena. Izraelska hegemonija se ruši. Sve te tvrdnje o moćnom Izraelu, nepobjedivom Izraelu… sve to je nestalo. Ispostavilo se da su sve tvrdnje o tome da je Izrael demokratska zemlja ne samo lažne, nego apsolutno netačne. Dakle, stvari se mijenjaju, ljudi mijenjaju situaciju. Mislim da bi se palestinske političke vođe trebale uzdići na nivo narodnog jedinstva, na kojem se sada radi i koje se stvara, bilo u dijaspori ili u samoj Palestini.

  • Znači li to da se izraelski narativ, koji je bio njegovan 75 godina, sada ruši?

– Sasvim. Naravno da izraelski narativ propada.

  • Zanimljivo je čuti neke ugledne zapadne novinare.  Nedavno ste, mogli bismo tako reći, održali lekciju Piersu Morganu. Činjenica da sada postoji platforma na kojoj se može čuti glas Palestinaca i gdje konačno imaju priliku ispričati svoju stranu priče vjerovatno je revolucionarna, zar ne?

– Apsolutno. A zašto se to događa? Zato što vas ljudi počnu poštovati kad se opirete nepravdi. Ako se predate nepravdi, niko vas neće poštovati. No, zato što se opiremo nepravdi, okupaciji i sistemu aparthejda, svijet mora obratiti pažnju na ono što radimo. Vjerujem u to. Mi smo odlučujući faktor u cijeloj toj formuli.

  • Kako gledate na val priznavanja Palestine kao države?

– To je korisno i dobro. Treba nam više toga. Kao što sam rekao na početku: svaka zemlja koja tvrdi da podržava dvodržavno rješenje, a ne priznaje Palestinu i ne poziva na kraj okupacije i izgradnje naselja, jednostavno je licemjerna. Ako zaista vjeruju u dvodržavno rješenje, sve te zemlje trebale bi priznati Palestinu. A time bi se promijenilo mnogo toga, jer se mijenja status okupirane teritorije, govori se o okupiranoj državi, a ne o spornoj teritoriji, kao što tvrdi Izrael. Sada čak tvrde da je to jevrejska zemlja.

Izvor: Al Jazeera

Reklama