Gavrić: Etničke politike favoriziraju muškarce kao nositelje lista

Države u kojima su žene politički ravnopravne su često države koje imaju demokratičniju političku kulturu, bolje ekonomske performanse i jaču vladavinu prava, kaže Saša Gavrić, doktorant na Institutu političkih nauka Univerziteta u Leipzigu.

Uvođenjem efikasnih rodnih kvota u izbornim zakonima, možemo dovesti do izbora značajnog broja zastupnica i ministrica, a njihovo djelovanje i vidljivost mogu doprinijeti promjeni percepcije žena u društvu, smatra Gavrić (Getty Images - Illustration)

„Istočna i jugoistočna Evropa, a u okviru nje i države nasljednice Jugoslavije, prošle su kroz velike promjene tokom ‘90-ih godina. I dok su druge postsocijalističke zemlje prolazile kroz ekonomsku tranziciju i uvođenje višestranačkih političkih sistema, postjugoslovenske republike su bile suočene i s posljedicama ratova i međuetničkih konflikata, koji će značajno uticati i na strukturu političkih sistema ovih zemalja“, govori Saša Gavrić, doktorant na Institutu političkih nauka Univerziteta u Leipzigu. U svom akademskom radu, Gavrić istražuje odnos i uticaj konsocijacijskih političkih sistema na predstavljanje žena, s fokusom na Bosnu i Hercegovinu i Sjevernu Makedoniju.

Prema njegovim riječima, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Sjeverna Makedonija danas imaju ili rigorozne ili umjerene elemente takozvanih konsocijacijskih političkih sistema, koji predviđaju organizaciju institucija, ali i dnevne politike i neformalnih političkih pravila oko predstavnika ključnih etničkih grupa.

Na numeričkom nivou uočavamo paradoks u predstavljanju žena u dvije balkanske konsocijacije, kaže Saša Gavrić (Ustupljeno Al Jazeeri)

„Konsocijacija je postala popularan mehanizam za međunarodno rješavanja posljedica ratova i konflikata širom svijeta, te kao takva nije zaobišla i naš region. Konsocijacija ima jednu prednost, a to je zaustavljanje rata i kreiranje političkog okvira u kojem se bivše stranke konflikta neće osjećati isključenim iz procesa donošenja odluka. Nedostaci iste su mnogi, ali se često ne mogu jasno odvojiti negativne tendencije koje proizlaze iz samog konsocijacijskog ustroja države i one koje su nuspojave, a koje postoje i u drugim državama koje odlikuje autoritativni pristup vladavini i opšti demokratski deficitet.“

  • Šta je to karakteristično za zastupljenost žena u konsocijacijskim političkim sistemima?

– Naučnice i naučnici koji istražuju numeričko i suštinsko predstavljanje žena u konsocijacijskim političkim sistemima često se pitaju da li su oni „loši za žene“. Pretpostavka je da postoji fundamentalni sukob između nacionalizma, kao idejne osnove zbog kojeg se uopšte uspostavljaju konsocijacije, i feminizma, odnosno namjere da žene budu ravnopravne s muškarcima. U tom sukobu primat ima etnicitet, a pitanja rodne ravnopravnosti se nalazi u drugom planu. U svome istraživanju sam pokazao da na numeričkom nivou uočavamo paradoks u predstavljanju žena u dvije balkanske konsocijacije. I dok u Bosni i Hercegovini žene čine samo 20-ak posto direktno izabranih poslanica u državnom parlamentu, konsocijacija u Sjevernoj Makedoniji već na proteklih nekoliko izbora je dovela do izbora rodno-balansiranog Sobranja, odnosno parlamenta u kojem sjedi gotovo 40 posto poslanica. Obje zemlje imaju vrlo jake rodne kvote od 40 posto. Logično se onda postavlja pitanje: otkud onda ova velika razlika između 20 posto u Bosni i Hercegovini i 40 posto u Sjevernoj Makedoniji?

Moje istraživanje je pokazalo da se ovdje radi o kombinaciji faktora. S jedne strane, Bosna i Hercegovina ima takav izborni sistem koji često dovodi da samo nositelji lista budu birani, dok u Sjevernoj Makedoniji u parlament biraju čak do 10 poslanika i poslanica s iste liste. S druge strane, etničke politike u samim političkim strankama i širem političkom sistemu dovele su do favoriziranja muškaraca kao nositelja lista. Zaključno, možemo reći da konsocijacija itekako ima negativan uticaj na izbor žena, ali da veliku ulogu, kao i u nekonsocijacijskim sistemima, imaju i drugi faktori kao što su izborni sistem i odluke samih političkih stranaka.

  • Koje su to prepreke za veće političko učešće žena posebno u zemljama Balkana i da li konsocijacijski politički sistemi kreiraju dodatne prepreke?

– Muškarci i žene se suočavaju s mnogim preprekama penjući se uz političku ljestvicu. Pored klasičnih prepreka, kao što su potreba dobrih političkih mreža ili sredstava za kampanju, žene pored toga imaju i rodno-specifične prepreke koje muškarci često ne poznaju, kao što su nedostatak podrške porodice i zajednice ili nedostatak vremena zbog činjenice da one preuzimaju većinu brige o djeci i starijim članovima u porodici. Iako su danas u prosjeku obrazovanije od muškaraca, ženama pored porodičnog i privatnog života i karijere ne ostaje dovoljno vremena koje one mogu investirati u nešto što možda neće dovesti do konkretnih rezultata kao što je politički angažman. Sve veće prisustvo nasilja nad ženama u politici, uključujući na društvenim mrežama, i potpuno odsustvo podrške u ovakvim slučajevima dovodi do toga da su žene naprosto manje politički aktivne, a i kada su aktivne one se svakodnevno bore sa specifičnim barijerama koje postoje samo zato što su žene.

  • Koju ulogu igraju vladina tijela za rodnu ravnopravnost u predstavljanju žena u zemljama Zapadnog Balkana?

– Kao što smo vidjeli u različitim istraživanjima, suštinsko predstavljanje žena se ne odvija samo od strane direktno izabranih poslanica i poslanika u parlamentima, nego i od strane drugih aktera. Centralnu ulogu igraju ženske organizacije i organizacije civilnog društva, koje će često biti prvi kanal putem kojih će se određeni interesi i potrebe žena artikulisati. Pored njih, u našem regionu još dva aktera imaju veliku ulogu, a to su vladina tijela za rodnu ravnopravnost kao i međunarodne organizacije.

Uzećemo za primjer Agenciju za ravnopravnost polova Bosne i Hercegovine i entitetske gender centre. Ova tijela od svog uspostavljanja pa do danas direktno su vodila ili su u pozadini podržala ratifikaciju ključnih međunarodnih sporazuma, kao što je Istanbulska konvencija, uticala su na izmjenu desetine zakona, rukovodila su procesima uspostave sistema za suzbijanje nasilja nad ženama i zagovarala su jačanja političkog učešća žena. Iako često nismo zadovoljni sa stanjem rodne ravnopravnosti u našim zemljama, neupitno je da i ovaj nivo ne bismo postigli da nije bilo vladinih tijela za rodnu ravnopravnost koja vode tihu bitku unutar birokratije.

  • Jesu li žene političarke manje sklone korupciji, agresivnosti i oštroj političkoj retorici?

– Istraživanja ukazuju da države s rodno-balansiranim nivoom političkog predstavljanju znaju imati bolje društvene percepcije korupcije nego one u kojima je politički život u potpunoj dominaciji muškaraca. No, razlog za to nije esencijalističke prirode, gdje su žene po svojoj prirodi i biologiji bolja bića od muškaraca. Države u kojima su žene politički ravnopravne su često države koje imaju demokratičniju političku kulturu, bolje ekonomske performanse, jaču vladavinu prava i kao takve su u stanju da kreiraju bolje okvire za sve, pa i za same žene. No, da situacija može izgledati i drugačije može se vidjeti u nekim autokratskim državama širom svijeta gdje su žene dio političkih procesa, ali iste i dalje odlikuju percepcija korupcije kao i nizak stepen demokratičnosti.

  • Kako najbolje rušiti predrasude i stereotipe u društvu posebno prema ženama?

– Ne postoji jednostavan recept za to pitanje, nego je neophodna kombinacija mjera koje će dugoročno ostvariti efekat. Svakako važnu ulogu igra veće prisustvo samih žena na ključnim funkcijama. Uvođenjem efikasnih rodnih kvota u izbornim zakonima, možemo dovesti do izbora značajnog broja poslanica i ministarki, a njihovo djelovanje i vidljivost mogu doprinijeti promjeni percepcije žena u društvu. Pored toga, neophodno je da se provode obrazovne mjere u dobi kada i nastaju predrasude i stereotipi, a to je period vrtića i osnovne škole. Države na Balkanu su većinom propustile priliku da modernizuju svoje obrazovne planove, a naročito kada govorimo o urodnjavanju istih, sa ciljem promovisanja ravnopravnih rodnih odnosa u porodici i širem društvu. Posljedice nedostatka tih reformi imaju veliki uticaj na opšti položaj žena, a uzrok su i visokog nivoa nasilja uključujući i femicida koje svjedočimo svakih nekoliko dana ili sedmica.

Izvor: Al Jazeera