Aplikacije i meteoalarmi: Prognoziranje vremena i medijsko izazivanje straha

Vrijeme i klima predstavljaju osnovne pojmove u okviru praćenja atmosfere te mjerenja njenih meteoroloških elemenata i pojava. Vrijeme predstavlja trenutno stanje atmosfere te je podložno stalnim promjenama kao posljedica geofizikalnih dešavanja. Klima je srednje stanje atmosfere i njenih elemenata i pojava. Za procjenu klimatskih odlika neke oblasti potrebno je minimum 30 godina praćenja svih atmosferskih prilika.

Kao i vrijeme, i klima se mijenja, ali je taj proces dugotrajniji i podložan klimatskim ciklusima. Planeta Zemlja je zabilježila brojne promjene klime, koje su se odrazile na razne aktivnosti na njoj. Svakako su najveći pokazatelji promjene klime izumiranja određenih vrsta flore i faune kroz geološku prošlost. Za razliku od klime, vremenske prilike su podložne mnogo bržim promjenama koje su očiglednije.

Znanost koja proučava vrijeme zove se meteorologija. Ova „znanost o nebeskim pojavama“ se doslovno prevodi „iza neba“. Jasno je da su drevni narodi, a sam izraz je helenski, promatrali nebo i bilježili aktivnosti koje se dešavaju na njemu. Od vremenskih prilika i neprilika zavisila je agrarna proizvodnja, mogućnost morskog prometa te brojne druge aktivnosti. I danas je atmosfersko vrijeme osnovna karika i predispozicija privrednih aktivnosti od zemljoradnje do turizma. Posebnu kategoriju čini meteopatija koja objašnjava psihofizičko stanje čovjeka i njegove promjene kao posljedice promjene vremena.

Zbog svega navedenog ljudska prošlost je obilovala pokušajima prognoziranja vremena. Antički period meteorologije se uglavnom svodio na vizualna promatranja neba, a Aristotel je prvi koji je u knjizi Meteorologica pokušao objediniti ranija saznanja i napisati osnove današnje sinoptike. Tek u XVII stoljeću, zahvaljujući razvoju mjernih instrumenata, meteorologija dobiva početke prognoziranja na znanstvenijoj osnovi od klasičnog „promatranja neba“.

Kad glavobolja i kostobolja ‘najave promjenu vremena’

I danas se ljudi u nekim oblastima služe vizualnom procjenom promjene vremenskih prilika. Tako je „južina“ osnova destabilizacije i najave padavina, a dovoljan je pogled na oblake nimbokumuluse koji  jasno nagovještavaju da dolazi do promjene vremena. Posebno je u meteopatiji izraženo procjenjivanje vremenskih promjena u kojima ljudi, zbog glavobolje i kostobolje, imaju običaj da „najave promjenu vremena“. Dakako da nije riječ o ozbiljnoj sinoptici, ali primarni osjećaji čovjeka i njegove promjene u organizmu budu često precizni. Čovjek je evidentna posljedica podneblja te, shodno tome, i promjene njegovog trenutnog stanja metabolizma su posljedica promjene vremena.

Sinoptička meteorologija se bazira na numeričkim metodama i bavi se procjenama promjene vremena iznad nekog podneblja. S obzirom na zakon cjelovitosti u prirodi, promjene vremena se dešavaju na svim prostorima i međusobno su povezane. Tako je ovaj period godine poznat po formiranju ciklonskih strujanja iznad Sredozemlja, a veći dio Europe zbog toga ima nagle promjene vremena, temperature, zračnog pritiska i vlage te izlučivanje ogromne količine kišnih padavina. Metodika djelovanja sinoptike je praćenje kretanja zračnih masa, a one se kreću da bi se izjednačio zračni pritisak. Ta stalna potreba za ujednačavanje pokreće termodinamičke mase koje, ukoliko su tople i prelaze preko morske površine, donose i obilje padavina.

Zbog lakšeg praćenja i vizualizacije rade se sinoptičke karte na kojima se ucrtavaju elementi značajni za meteorologiju. Na njima su veoma bitne informacije o kretanjima ciklona i anticiklona, ali i izolinije koje spajaju mjesta sa istim vrijednostima nekog meteorološkog elementa. Zbog toga postoje izoterme, izobare i izohijete koje pokazuju vrijednosti temperature, zračnog pritiska i količine padavina u datom prostoru u određenom vremenskom intervalu.

Važno je znati ‘čitati’ i pravilno koristiti aplikacije

Značaj sinoptičke meteorologije je u njenoj dijagnostičkoj procjeni promjena vremena. Jasno je da su te informacije veoma bitne za ljudske aktivnosti. Razvoj tehnologije, a posebno satelitsko praćenje i mjerenje brzine kretanja zračnih masa, omogućio je adekvatnije procjene geofizikalnih promjena atmosfere. Razne aplikacije na „pametnim telefonima“ su omogućile i da svaki pojedinac može pratiti numeričke vrijednosti meteoroloških pojava. Često se javljaju i greške u čitanju tih podataka. Tako će za iskazanu vlažnost u postocima ljudi često reći da je to postotna mogućnost da padne kiša, a „dew point“ (rosište) zabilježiti kao najnižu temperaturu u toku dana. (Rosište je temperatura koja je potrebna da se izvrši kondenzacija vodene pare u atmosferi.)

U svojoj posebnoj borbi za „meteorološko tržište“ aplikacije često daju i procjene vremenskih prilika za dugotrajan period. Takva dijagnostika nije adekvatna i bazira se na trenutnom stanju, a geofizikalno atmosfera može doživjeti značajne promjene u tom periodu. Realna prognoza vremena se može davati s velikom dozom preciznosti do perioda od 48 sati. Naravno postoje i klasična tumačenja tipa „biće topla ljeta“ ili „hladne zime“. To nije procjena sinoptike, nego iskustveno stanje koje dominira u određenom periodu godine.

Oblik „prognoziranja“ koji se bazira na ranijem iskustvu nije adekvatan jer se trenutni meteorološki uvjeti ne poklapaju sa istim datumom proteklih godina. U narodu su poznati izrazi tipa „babine huke“ za kasni snijeg ili „ne završi se zima dok jaja ne popucaju“. Posebno je zanimljivo tumačenje tipa „kakav bude prvi dan, biće takvo ljeto“. U ovim krajevima je specifična priča o pojmu „džemre“, a to je zračna masa koja u određenom periodu „udara“ i zagrijava zrak, vodu, pa zemlju. U širem kontekstu jasno je da su kraj zime i početak proljeća period otopljavanja.

Meteoaplikacije značajno pomažu, ali je veoma značajno da se iste znaju „čitati“ i koristiti. Upitna je njihova tačnost na duži period i to ne zbog toga što se radi o nekoj „teoriji zavjere“, nego zbog toga što se termodinamička svojstva atmosfere ne mogu prognozirati na tako dugotrajan period.

Opće prisustvo meteorologije i njen značaj su iskoristili i mediji koji, zbog svoje borbe za tržištem, često pokušavaju da „bombastičnim“ naslovima privuku pažnju čitatelja. Takve najave su često praćene i vizualizacijom, odnosno slikom ekstremnog djelovanja nekog vjetra ili ogromne poplave koja bi trebala doprinijeti većem „strahu“. Najave kataklizmi, koje podsjećaju na priče o Armagedonu i slikom i naslovom, dovode do izazivanja panike i straha kod ljudi. Brzo širenje informacija, a moderna tehnologija je to omogućila, ovakve „crne“ prognoze bacaju u prvi plan. I tako svaki put, umjesto edukacije i shvatanja prirodnih pojava, govorimo o potencijalnim katastrofama.

‘Superćelija’ zvuči mnogo zanimljivije od ‘ciklonskog strujanja’

Ljudski nemar, deforestizacija i asfaltizacija, kao i brojne druge aktivnosti, pojačavaju negativno djelovanje prirodne pojave. Veoma bitno je i korištenje izraza koji se baziraju na nekom meteorološkom „marketingu“, pa „superćelija“ zvuči mnogo zanimljivije od „ciklonskog strujanja“. Često se čitatelji „prepadaju“ i bojama jer je poznato njihovo psihodjelovanje na čovjeka. Dovoljno je sinoptičku kartu „obojiti“ crvenom bojom da se da slika nekog velikog zagrijavanja i nesnosnih vrućina. Često gledatelji onda i ne promatraju brojčane vrijednosti koje im stoje na sinoptičkoj karti.

Promjene vremena su konstantna kategorija, a meteorološki elementi su u međusobnoj zavisnosti. Prognoze vremena su veoma bitne za sve aktivnosti, ali njihova medijska eksploatacija često ode u neželjenom smjeru. Takva je stvar i sa meteoalarmima. Bit raznih „boja“ alarma je upozoravanje i stavljanje brojnih službi (zdravstvo, vatrogasci, policija) u stanje pripravnosti, a ne izazivanje bespotrebne panike.

Meteoalarmi imaju četiri boje koje pokazuju stanje atmosfere. To su zelena, žuta, narandžasta i crvena. Dok se zelena boja uopće ne „objavljuje“, crvena predstavlja stanje atmosferske opasnosti. S obzirom na to da svaka „opasnost“ nije identična, veoma je bitno dodatno objašnjavanje „boja“ na meteoalarmu. Jasno je da velike vrućine, brzi vjetrovi ili nagli pad temperature jesu problem, ali ne odražavaju se isto niti na prirodu, niti na ljudski organizam.

Velika je odgovornost prognoziranja vremena koje donose ogromne posljedice. Umjesto „prepadanja“, „boja“ i najava „katastrofa“ te naslova u kojima se najavljuje neki „ekstrem“, mnogo veću koristi bi donijela edukacija koja bi nas naučila uzrocima prirodnih pojava.