Koliko je realna ideja o promjeni imena Srebrenice

Izreka „Svi putevi vode u Rim“ je nastala iz činjenice da je Rimsko carstvo bilo centar moći, politike, kulture i trgovine. Jedan važan dio Rimskog carstva bila je današnja Srebrenica ili u antičkom periodu Domavija, odnosno Argentarija, jer je taj kraj bogat rudama, pogotovo srebrom. Svojevremeno je Domavija postala glavno administrativno sjedište i središte rudarske proizvodnje za provincije Dalmaciju i Panoniju te izrasla u jak privredni i administrativno-politički centar. Dobila je i status kolonije tj. podignuta je na viši nivo jednog rimskog grada, pa su u tom periodu, zapravo, „svi putevi vodili u Domaviju / Argentariju“.

Danas, stoljećima kasnije, u Srebrenicu se ide samo namjerno, jer odavno glavni putevi ne vode u ovaj grad. No, glavne priče i teme ne zaobilaze Srebrenicu. Srebrenica je zbog prošlosti postala stalna priča oko koje se prelamaju, prije svega, politički interesi u Bosni i Hercegovini, ali i šire.

Posljednja takva priča u bosanskohercegovačkoj javnosti je ona o promjeni imena Srebrenice koja je došla od predsjednika bh. entiteta Republika Srpska, Milorada Dodika. Nakon što je 23. maja usvojena Rezolucija u UN-u kojom je 11. juli proglašen kao „Međunarodni dan refleksije i komemoracije genocida u Srebrenici 1995. godine“, negativna retorika u Bosni i Hercegovini je dodatno zaoštrena. U svemu tome, Dodik je otišao korak dalje i predlaže promjenu imena Srebrenice.

„Neki naši ljudi, tamo iz Srebrenice, kažu da im je dosta laži oko svega toga i sad su pokrenuli inicijativu da promijene naziv – da se Srebrenica ne zove Srebrenica, nego da se da neko drugo ime opštini, pa ćemo vidjeti kako ćemo to razviti“, izjavio je Dodik.

Inicijativa još uvijek zvanično nije pokrenuta, a načelnik općine Srebrenica Mladen Grujičić je potvrdio da postoji ideja o promjeni imena.

„Možda će nama svima biti žao ako dođe do realizacije jedne takve ideje, ali sigurno je da je Srebrenica oskrnavljena ovom rezolucijom i da je njeno ime oblaćeno i stavljeno na spisak nepoželjnih mjesta za življenje i za investiranje, što mi ne želimo da dozvolimo“, rekao je Grujičić u izjavi za RTRS.

No, istina bi mogla biti malo drugačija jer je sasvim jasno da investitori u Srebrenicu ne žele da dolaze i ulažu sredstva zbog konstantne političke krize, nacionalističke retorike i negiranja genocida.

Bošnjake Srebrenice ništa više ne može iznenaditi

S druge strane, srebrenički Bošnjaci smatraju da je ideja o promjeni imena Srebrenice „suluda“, ali ih, kako kažu, „ništa više ne može iznenaditi“.

„Negatorima genocida očito ne nedostaje fašističkih ideja, čak bi i da mijenjaju imena mjesta gdje su izvršili teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, nakon što su promijenili imena ulica, škola, gradova i proglasili nacionalnim interesom negiranje svega što ima prefiks ‘bosanski’, uključujući i bosanski jezik“, naveli su iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida te Pokreta Majke enklava Srebrenica i Žepa.

„Ne bi nas iznenadilo da Prijedor pokušaju nazvati Stakićevo, Banju Luku Brđaninovo, Sarajevo nazovu Karadžićevo, Srebrenicu Mladićevo, a prijedlog razdruživanja Dodika od BiH i njegovu imaginarnu državu – Dodikovo. Na njihovu žalost, njihove zločine i zločinačke planove presudili su MKSJ i Sud pravde te zabilježili i imena stratišta. Mijenjati mogu imena gradova, ali istinu sakriti ne mogu“, ukazuju udruženja.

„Ime Srebrenica nije ukaljala Generalna skupština Ujedinjenih nacija, nisu ni žrtve, ni svjedoci genocida, već Dodikovi idoli, ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić, kao i vojska i policija RS-a“, smatra Alija Tabaković, delegat u Vijeću naroda [entiteta] Republike Srpske.

Zakonska osnova za promjenu imena

Promjena imena Srebrenice, koliko god zvučala suludo, nije nerealna. Prema Zakonu o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske (član 2a) moguće je promijeniti ime općine ili grada.

„Inicijativu za promjenu naziva jedinice lokalne samouprave mogu podnijeti zainteresovana skupština jedinice lokalne samouprave ili najmanje 30% birača koji imaju prebivalište na području jedinice lokalne samouprave za koju se traži promjena naziva“, navedeno je u zakonu. „O inicijativi koju podnosi najmanje 30% birača koji imaju prebivalište na području jedinice lokalne samouprave za koju se traži promjena naziva mišljenje daje skupština jedinice lokalne samouprave“.

Dalja procedura nalaže da „Inicijativa za promjenu naziva jedinice lokalne samouprave mora biti obrazložena i mora da sadrži razloge koji opravdavaju promjenu naziva“, nakon čega se inicijativa upućuje prema Vladi RS-a posredstvom nadležnog ministarstva. Potom, „Vlada donosi odluku o inicijativi za promjenu naziva jedinice lokalne samouprave. U slučaju prihvatanja inicijative, u roku 30 dana od dana donošenja odluke Vlada će utvrditi nacrt zakona i uputiti ga u dalju proceduru“.

Ukoliko inicijativa o promjeni imena Srebrenice bude zavisila od lokalne Skupštine općine Srebrenica, vrlo je izvjesno da će ona biti i usvojena. Naime, lokalna Skupština broji 21 odbornika, od kojih su 15 odbornika srpske, a šest odbornika je bošnjačke nacionalnosti. U praksi to znači da odbornici srpske nacionalnosti imaju većinu i mogu usvajati odluke bez Bošnjaka.

Pokušaj brisanja identiteta Srebrenice

Poznajući situaciju i prilike, sasvim je realan scenarij da lokalna Skupština usvoji odluku o promjeni imena Srebrenice. Nedavno je u Skupštini općine Srebrenica glasovima srpskih odbornika donesena Odluka o promjeni naziva ulica/trgova naseljenih mjesta na području Općine Srebrenica. Na taj način su promijenjeni nazivi ulica koje su srebreničke ulice dobile sredinom ‘50-ih godina prošlog stoljeća. Promjena naziva ulica je izazvala negodovanje Bošnjaka u ovom gradu, ali se na negodovanju završilo, a nazivi ulica su promijenjeni.

„Misli neko: ako će promijeniti ime, nestat će genocid, otići će za imenom Srebrenica. Neće, vara se“, kaže srebrenička majka Kada Hotić.

Promjena imena Srebrenici ne bi izbrisala prošlost koju ovaj grad nosi. Činjenica je da Srebrenica i život u ovom gradu postoje više od 2.000 godina u kontinuitetu. Na ovom prostoru su živjela ilirska plemena. U rimskom periodu, kao što je već navedeno, Srebrenica je bila od izuzetnog značaja za veliko Rimskog carstvo. U Srednjem vijeku za Srebrenicu su se otimali bosanski i srpski vladari sve dok ih i jedne i druge nisu pokorile Osmanlije koji su takođe znali za značaj Srebrenice. Takođe, Austrougari su dolaskom u Bosnu i Hercegovinu znali šta krije Srebrenica i posvetili se istraživanju i otkrivanju davno zaboravljenih rimskih gradova. Srebrenica je od izuzetne historijske važnosti iako nosi teret bliske prošlosti, jer je u ovom gradu počinjen genocid nad Bošnjacima „Sigurne zone UN-a Srebrenica“ u julu 1995. godine.  Počinile su ga vojska i policija RS-a.

Eventualna promjena imena Srebrenica, pa i sama ideja, je jedan u nizu pokušaja mijenjanja i brisanja identiteta Srebrenice. Ratni progoni, genocid nad Bošnjacima kojim je promijenjena struktura stanovništva, prikrivanje pa negiranje genocida, te ideja o promjeni imena Srebrenice nisu ništa drugo nego pokušaj brisanja identiteta Srebrenice.

Pitanje je da li se može promjenom imena izbrisati identitet i prošlost mjesta koje gotovo 2.000 godina nosi ime po plemenitoj rudi – srebru (lat. argentum). Od 1352. godine i pomena ovog mjesta u dubrovačkim izvorima pod imenom Srebrenica prošle su 672 godine. U periodu od gotovo sedam stoljeća nikom, iako su se mnogi otimali i borili za Srebrenicu, nije naumpalo da mijenja ime Srebrenici. Nikom, do ljeta gospodnjeg 2024. godine i Milorada Dodika.