Cijene se nikad ne vraćaju ‘na staro’: Građani će još dugo skupo plaćati hranu

Tijekom proteklih godina Hrvatska je postala skupa država pri čemu se uvijek redovito ističu cijene prehrambenih proizvoda, voća i povrća.

Slijedom toga postala je gotovo uobičajena pojava da građani u potrazi za jeftinijim prehrambenim namirnicama odlaze u Bosnu i Hercegovinu, Mađarsku ili Sloveniju kako bi obavili neku veću kupovinu i nešto uštedjeli. Situacija je dodatno pogoršana inflacijom otkako je u Hrvatsku euro uveden kao službena valuta.

Od toga 1. siječnja 2023. godine već ionako skupa država postala je još skuplja čemu najbolje svjedoče građani koji svakodnevno posjećuju prodavaonice i mogu se u to sami uvjeriti. Na skupoću u hrvatskim prodavaonicama ukazuju i brojni građani koji žive u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i drugim državama, a koji u Hrvatsku dolaze preko godine kako bi obišli rodbinu ili pak na godišnji odmor.

Građani navikli

„Mi smo se već i navikli na tu skupoću tako da nam to više ništa nije čudno. Najviše se o tome pričalo u mesecima kada je uveden euro i kako su preko noći cene narasle. Kasnije smo se opet navikli i tako to ide godinama unazad iako mi najbolje znamo kako se nosimo sa svime time.

Najgore u celoj toj skupoći je činjenica što su plate ostale iste i što one nisu porasle za 50 i više posto koliko su neke cene ostale iste“, kaže nam Goran Medić iz Vukovara.

Dodaje kako je i on, kao i puno drugih sugrađana, znao odlaziti u Srbiju u kupovinu, ali da to više ne radi jer su sada tamo cijene još i više nego u Hrvatskoj. Rezultat svega je da, kako kaže, pazi što će i koliko kupovati, prate se akcije, obilaze razne trgovine i slično.

„To nam je postala uobičajeno jer ne postoji drugi način da se neki euro uštedi. Svi se nadamo kako će nam i plate početi uskoro rasti i pratiti rast cena prehrambenih proizvoda. Ali ne rastu samo cene hrane nego i sve druge cene. Svako malo se može čuti da je porasla cena vode, odvoza smeća i slično. Ispada da je sada najjeftinija cena odeće, pa i tehnike“, ističe Medić.

U prilog njegovim riječima govori i niz usporednih cijena u nekim hrvatskim i njemačkim prodavaonicama. Tako je u Hrvatskoj cijena 10 jaja 2,39 eura, a u prodavaonicama u Njemačkoj 2,29 eura.

U Hrvatskoj je cijena maslaca Pilos 1,99 eura, a u Njemačkoj 1,59 eura. U Njemačkoj kilogram rajčice grappolo iznosi 1,29 eura, a u Hrvatskoj 1,79 eura.

I druge cijene su u Njemačkoj osjetno niže pa tako kilogram nektarina u Hrvatskoj stoji 3,99 eura, a u Njemačkoj 2,49 eura, Nutella od kilograma u  Hrvatskoj stoji 8,99 eura, a u Njemačkoj 6,52 eura, troslojni toalet papir u Hrvatskoj stoji 2,99 eura, a u Njemačkoj 2,45 eura…

Većina proizvoda u njemačkim prodavaonicama je jeftinija nego u Hrvatskoj iako ima i nekih proizvoda koji su u Hrvatskoj povoljniji.

Pri tome treba znati kako je lani u Njemačkoj prosječna neto plaća iznosila 2.741 eura dok je ona u ožujku u Hrvatskoj bila 1.326 eura. Kada se govori o prosječnoj plaći građani redovito ističu kako i danas u Hrvatskoj postoji jako puno onih koji rade za minimalac tako da je za njih tih 1.326 eura još uvijek plaća o kojoj mogu samo sanjati. U prošloj godini prosječna neto mirovina u Njemačkoj je iznosila 1.209 eura dok je u isto vrijeme ona u Hrvatskoj iznosila 491,34 eura.

Niz razloga

Govoreći o visokim cijenama prehrambenih proizvoda Maja Bogović, direktorica Sektora trgovine u Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), kaže kako svaki poslovni subjekt samostalno određuje cijene na tržištu na kojem posluju kao i da se cijena proizvoda sastoji od troška, trgovačke marže i stope poreza ako se ona obračunava.

„Razlika cijena od tržišta do tržišta može biti uvjetovana politikom kompanije, poreznim nametima, konkurencijom, drukčijim troškovima i slično. Kada govorimo o trgovcima koji posluju u Hrvatskoj njihov logistički trošak raste i zbog geografskog položaja“, rekla je Bogović.

O razlozima zašto su prehrambeni proizvodi, voće i povrće u Hrvatskoj osjetno skuplji sveučilišni profesor i ekonomski analitičar Damir Novotny rekao je kako postoji nekoliko razloga za to.

„Jedan od tih razloga je porezno opterećenje koje je u Hrvatskoj veliko u odnosu na neke druge države i samim tim odmah je i sam proizvod skuplji. Drugi je domaća proizvodnja koja je kod nas nedovoljna jer mi u Hrvatskoj osim pšenice ništa ne proizvodimo dovoljno niti za domaće potrebe. Tu je i konkurencija na tržištu koja što je veća onda su i cijene niže. Uz sve to Hrvatska je s nepunih četiri milijuna stanovnika malo tržište. Zbog svega toga možemo očekivati kako će cijene hrane i prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj i dalje biti visoke“, kaže Novotny.

Usitnjena proizvodnja

Spomenuo je i sve manje količine poljoprivrednih površina koje se obrađuju u Hrvatskoj kojih ne samo da je sve manje nego su i usitnjene. Tako se nekada u Hrvatskoj obrađivalo oko 2,5 milijuna hektara poljoprivrednih površina dok se sada obrađuje 1,6 milijuna.

Sve to dovodi da ne proizvodimo niti voća niti povrća dovoljno. Kao jedan od razloga visokim cijenama hrane i prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj Novotny vidi i turističku sezonu i ponudu tijekom iste.

Prema njegovim riječima, prije svake turističke sezone, pa i tijekom istih, cijene se mijenjaju na više jer je potražnja turista tolika da se sve proda. Tako turistima nije skupo tijekom ljetovanja kavu platiti četiri eura, ali onda ta cijena ostaje i nakon sezone što je domaćim ljudima preskupo jer im primanja nisu niti blizu onih u razvijenim državama. Da stvar bude gora, već iduće godine ta se cijena opet mijenja ali ponovno na više i tako redom.

„Godinama sam u ekonomiji i pratim sve te cijene, što se događa, zašto i slično. Međutim, još nisam vidio da su se neke cijene spustile, odnosno vratile na staro. Imamo sada primjer i nafte koja je ponovno se vratila na 80 dolara po barelu, ali ne vidim da su se cijene benzina i dizela vratile na staro“, rekao je Novotny.

Potrebni su strategija i uvezanost

Razgovarali smo i sa sveučilišnim profesorom Ljubom Jurčićem, koji je nekada bio i ministar u Vladi Hrvatske. Kao jedan od razloga zašto su hrana i prehrambeni proizvodi u Hrvatskoj skuplji nego u drugim državama EU, Jurčić smatra skrivene subvencije koje postoje u nekim državama.

„U Hrvatskoj imamo javne subvencije, ali nemamo skrivenih subvencija kao u nekim državama, koje dovode do toga da neki proizvodi kod njih su jeftiniji nego kod nas. To su subvencije tipa jer se proizvodi na području gdje je jako hladno, velike su nadmorske visine i slično. Međutim, one omogućavaju razvoj, preuzimanje troškova marketinga, kapitalna ulaganja i slično“, rekao je Jurčić.

Pojasnio je i kako za niže cijene hrane i prehrambenih proizvoda i prerađevina mora postojati i sustavan rad i cijeli lanac gdje je sve povezano što u konačnici dovodi do nižih cijena. Zbog činjenice što u Hrvatskoj toga nema porast cijene umjetnih gnojiva i slično u domaćoj proizvodnji dovodi do udara na troškove dok u organiziranim državama te troškove pokriva država jer je sve uvezano.

Dodao je i kako Hrvatska uvozi dosta hrane, pa tako uvozi 70 posto potreba mlijeka, 50 posto potreba mesa, povrća… U isto vrijeme, po riječima Jurčića, poljoprivredne površine su usitnjene tako da sve to dovodi do nedovoljne proizvodnje.

Ukazao je i kako u Hrvatskoj poljoprivredi nedostaje i uključivanje znanstvene strane koja bi dovela do povećanja proizvodnje jer, kako je rekao, „koliko god netko bio bistar i talentiran ne može zamijeniti znanost i benefite koje ona donosi“.

„Sve to razvijene države imaju tako da je iluzorno očekivati da netko jednim potezom može učiniti nešto veliko i preokrenuti stvari na bolje. Moramo početi raditi sustavno, imati strategiju, uključiti znanost te učiniti da sve bude uvezano. U Hrvatskoj ne postoji sustavan pristup, nego se radi na način da će se sve nekako samo od sebe riješiti što su uvele neznalice ili su pak namjerno radili kontra Hrvatske. Takvi su napravili Hrvatskoj veću štetu nego agresori tijekom rata. Zbog svega toga građani do daljnjeg ne mogu očekivati niže cijene hrane“, zaključio je Jurčić.