Iskopavanje litija na Balkanu: ‘Ako ugroziš život, čemu priča o razvoju, parama, zapošljavanju’

Iskopavanje litijuma i ostalih minerala na Balkanu, koje posjeduje svijet na raznim meridijanima gdje je to zabranjena tema, muči regiju već određeni period.

Pomenuti proces pripremanja stanovništva traje već godinama. Prvo je nastao projekat Jadar u Zapadnoj Srbiji, koji je promovisan kao prvorazredna vrijednost, kojim će se tu rudarskim tehnologijama izvučeni litijum koristiti za baterije električnih automobila. Nosilac posla na nalazištu potencijalne vrijednosti 56 milijardi dolara bila bi kompanija Rio Tinto.

Druga najava ogromnog posla na rudarenju litijuma i bora je sa druge strane rijeke Drine, u predjelu Majevice. Prva istraživanja je uradila kompanija Ar Core AG iz Švajcarske ukazujući na vrijednost otkrivenih zaliha sirovine 21. vijeka od desetak milijardi dolara.

Aktivisti ekoloških udruženja su alarmirali naučnu javnost i stanovništvo na obje strane Drine, koja je energično stala u zaštitu prirode, a ispred zapošljavanja, zarade i takve vrste prosperiteta. Protesti u Srbiji su zaustavili planirane aktivnosti, osvijetlili problem, pa čak i inicijalne ekološke grupe ljudi pretvorile u političke pokrete.

„Imali smo priču da će Rio Tinto to raditi po jednom jedinstvenom patentu, sa originalnim tehnologijama i da neće biti ugrožavanja životne sredine. Ugledni profesor američkih fakulteta, hemičar i akademik, a moj prijatelj, Nenad Kostić je ustanovio da Rio Tinto već godinama ne može dobiti odobrenje za navedeni patent, dok ga u Srbiji ne prezentuje pod opravdanjem – poslovna tajna“, kaže prof. dr. Ratko Ristić sa Šumarskog fakulteta u Beogradu.

Od prvorazredne vrijednosti nema ništa

Smatra da posao nije završen iako su nakon demonstracija i blokade 50 gradova u Srbiji, u decembru 2021. godine, vlasti predvođene tadašnjom premijerkom Anom Brnabić konstatovale da je „stavljena tačka na Rio Tinto“. Dodaje da od prvorazredne vrijednosti nema ništa jer su Kinezi već napravili automobile sa natrijum-jonskim baterijama.

„Biološki fakulteti iz Beograda i Niša, Institut za biološka istraživanja ‘Siniša Stanković’, Prirodnjački muzej i još jedna institucija – koji okupljaju najbolje, najreferentnije stručnjake za biodiverzitet u Srbiji su radili za Rio Tinto. Njihov krajnji zaključak je bio da od projekta treba odustati jer će izbrisati mrežu života, biće ugroženo 450 vrsta biljaka i životinja, od toga 145 zaštićenih. Ako vam neko kaže da će mreža života biti izbrisana, onda bi svakom razumnom i normalnom trebalo da bude jasno da je to kraj. Ako ugroziš život, čemu onda priča o razvoju, parama, litijumu, o zapošljavanju“, pita se Ristić.

O parama i investicijama, uprkos peticiji koju je potpisalo 290.000 građana, a koja je izgubljena u Narodnoj skupštini Srbije, i dalje razmišlja predsjednik Aleksandar Vučić, baš kao i njegov kolega u bh. entitetu Republika Srpska Milorad Dodik. Tamo je entitetska Narodna skupština barem razmatrala deklaraciju stanovnika Majevice.

I odbila je.

„Narodna skupština Republike Srpske nije imala dovoljno sluha i mudrosti da podrži peticiju i stav stanovnika opštine Lopare i okoline, koji su potpisali deklaraciju o protivljenju otvaranju rudnika i da spriječi dalje aktivnosti po ovom pitanju, vodeći se prevashodno interesima pojedinaca bliskih vlasti, a sve pod plaštom interesa Republike Srpske“, mišljenja je Rado Savić, načelnik Lopara.

„Ovo može imati dalekosežne posljedice po ovaj kraj na više načina. Prije svega jer se šalje poruka stanovništvu da ih ne interesuju njihovi problemi i moguće posljedice; da ovom zemljom upravljaju stranci i da mogu da nameću svoje interese; da je interes pojedinaca bliskih vlasti jači od interesa građana regije, kao i konformizam i fotelje koje su zauzeli“.

Priče u službi ‘kamuflaže realnih životnih problema’

Smatra da domaće vlasti na Balkanu velike nacionalno-političke teme koriste kao kamuflažu za realne životne probleme građana poput pada standarda, enormnog zaduživanja, korupcije…

„Pokretanje rudnika litijuma u Loparama bi imalo veoma malo koristi za lokalnu zajednicu, iako se tvrdi drugačije, ali daleko veću štetu iz više razloga koji su navedeni i u deklaraciji. Prije svega se to odnosi na potencijalnu lokaciju koja se nalazi u neposrednoj blizini naselja Lopare, što će sigurno negativno uticati na lokalno stanovništvo i prisiliti da se iseli. Druga stvar se odnosi na nepoznatu tehnologiju koja treba da se koristi, jer takav rudnik ne postoji u Evropi. Treća stvar se odnosi na blizinu rijeka Gnjice i Janje, koje se ulijevaju u Savu i Drinu i mogućnost zagađivanja. Potom na blizinu dvije škole (srednja i osnovna), pa postojanje investicija koje su uložene i ulažu se u blizinu ovog prostora, narušavanje biodiverziteta i mnogi drugi faktori koji štete građanima Lopara i cijele regije. Benefiti koji ističu predstavnici kompanije su minimalni (zapošljavanje radnika, renta od mineralnih sirovina) u odnosu na moguću štetu“, dodaje Savić.

Zabrane rudarenja litijumom zakonskim putem nema i po svemu sudeći neće je biti. Zainteresovane kompanije investiraju ili su spremne uložiti stotine miliona eura, a Le Monde Dimplomatique objašnjava da „minerali s tog područja spadaju u strateški važne resurse za koje Evropska unija želi da smanji svoju zavisnost od trećih zemalja, posebno od Kine koja raspolaže najvećim svjetskim nalazištima rijetkih zemnih metala i najveći je izvoznik litija, koji se do sada uglavnom iskopavao iz slanih jezera Latinske Amerike“.

U bilo kojoj geopolitičkoj utakmici razvijene zemlje Zapada maksimalno čuvaju svoje prirodne resurse. Latinska Amerika, Afrika i Balkan su svakako zemlje trećega svijeta.

‘Rasprodaja prirodnih dobara strancima’

„Evropska unija je usvojila zakon o kritičnim mineralnim resursima u svrhu smanjenja zavisnosti od energenata iz Rusije. Svaka članica EU-a treba da sa nekih 10 posto doprinese energetskoj tranziciji otvaranjem rudnika na svojoj teritoriji. I tu nastaje problem jer što bi svoje vode zagađivali sumpornom kiselinom kada mogu da zagade naše“, pita Snežana Jagodić-Vujić iz Ekološkog udruženja Eko Put Bijeljina. Kao primjer navodi rudarenje, za koje tvrdi da u njemu vlada najveći stepen korupcije.

„Ti rudnici nisu državni već privatni, a mi nijednom privatniku nismo dali pravo da kopa pod našim nogama i da vadi naša rudna bogatstva, time praveći našu decu u budućnosti još većim robovima“.

Još licemjernijim smatra busanje u prsa političkih lidera koji se zaklinju na nezavisnost, vlastiti put i ljube svoju zemlju i narod.

„Donosioci odluka na nivou Srbije i Bosne i Hercegovine svakako imaju jaku volju da naša prirodna dobra rasprodaju strancima koji svakako neće mariti za lokalno stanovništvo. Sa druge strane imamo građane/ke koji su počeli da se bude i da razumeju stanje i situaciju u kojoj se nalazimo, uzdižući ekološku svest o zagađenju koje izaziva zeleno rudarenje. Građani/ke su shvatili momenat da su oni ti koji trebaju da upravljaju održivim razvojem svojih zajednica, koji neće ići na štetu ni ljudi ni prirode. Mislim da će se u ovom slučaju volja građana pokazati kao snažnija i važnija za očuvanje naših prirodnih dobara“, jasna je Jagodić-Vujić.

Dok su iznesene procjene višemilionskih ulaganja i profita, brojevi mogućih novih zaposlenika kojih regija više nema na biroima zapošljavanja, nigdje i nikada nije iznesena ni približna cijena mogućih šteta po prirodu, zdravstveni sektor i opšte stanje društva.