Španski analitičari: ‘Priznavanje Palestine kao države nije dovoljno da se okonča genocid’
Španski aktivisti smatraju da je potpuni prekid odnosa s Izraelom jednako važna stvar kao i zvanično priznanje Palestine.

Napredak u španskim stavovima podrške palestinskoj strani, koji je dosegao nivo zvaničnog priznanja Palestine kao države, impresionirao je posmatrače, u poređenju s reakcijama javnosti i zvaničnih institucija u drugim zemljama. Ipak, pojedini posmatrači unutar Španije smatraju kako to nije dovoljno. Iako cijene ovakve poteze, kažu kako se to može svrstati u niz simboličnih reakcija.
Španski aktivisti, koji su učestvovali u brojnim i učestalim događajima i demonstracijama tokom proteklih sedam mjeseci, smatraju da je potpuni prekid odnosa s Izraelom jednako važna stvar kao i zvanično priznanje Palestine. Naglasili su da će ispunjavanje ovog zahtjeva izvršiti dodatni pritisak za zaustavljanje trenutnog genocida u Pojasu Gaze.
Nastavite čitati
list of 3 itemsMapa: Ko je i kad priznao Palestinu
Priznavanje Palestine: Simboličan korak ili sredstvo pritiska na Izrael?
Uprkos nedavnim oštrim izjavama španskih zvaničnika, analitičari smatraju da one neće dugoročno utjecati na špansko-izraelske odnose. Također, pomak u stavovima Španije u iskazivanju podrške palestinskoj strani neće utjecati na odnose Madrida sa Sjedinjenim Američkim Državama ili s evropskim zemljama koje su na strani Izraela.
Duga historija odnosa
Jorge Ramos, profesor savremene historije na Univerzitetu u Valenciji i istraživač palestinskih pitanja, potvrđuje da se podrška Španije palestinskom pitanju već dugo smatra tradicionalnom, ali da se očito pojačala od oktobra 2023. godine. Pripisuje to naporima koje je poduzela “Mreža solidarnosti protiv okupacije Palestine” (RESCOP), koja okuplja više od 40 društvenih organizacija i narodnih pokreta.
Prema mišljenju Ramosa, koji je i aktivista te mreže, ova politička odluka potaknuta je masovnim demonstracijama koje su se svakog mjeseca održavale u zemlji, na kojima su građani Španije uzeli učešće u 100-ak španskih gradova, posebno od januara prošle godine.
Kaže da je direktan zahtjev ovih masovnih demonstracija bio da se zabrani slanje oružja i prekinu svi odnosi s Izraelom te kako nije bilo zahtjeva da se prizna Palestina, već je to odluka koju je donijela Vlada.

Isto je potvrdila i Alys Samson Estape, članica koalicije “Stop dosluhu sa Izraelom” u Kataloniji. Ona se slaže s Ramosom u pogledu historijske podrške koju Španija pruža Palestini i uloge koju je odigrala “Mreža solidarnosti protiv okupacije Palestine” tokom proteklih mjeseci.
Međutim, vjeruje da su desničarske i ekstremno desničarske stranke koje vladaju Evropom i koje iskazuju stavove podrške genocidu koji je Izrael počinio nad palestinskim narodom, također, predstavljale motivirajući faktor za Španiju da zauzme trenutni stav.
Estape objašnjava da je društveni pritisak u zemlji poput Španije, kojom ne upravlja desničarska vlada, pojačao osjećaj da se “mora nešto učiniti”. Iako priznanje Palestine nije bio jedan od zahtjeva pokreta za bojkot, ono što se sada traži jeste da se okonča saučesništvo koje omogućava Izraelu da nekažnjeno čini svoje zločine.
Puno zastupanje
Diego Checa Hidalgo, profesor savremene historije na Univerzitetu u Granadi, fokusirao se na donošenje odluka Španske vlade tokom ovog perioda. Smatra da svojim potezom priznanja Palestine kao države Španija nastoji postići dva cilja. Prvi cilj je da pridobije dodatnu podršku naroda, odgovarajući na zahtjev jednog dijela španskog društva.
Drugi cilj Španske vlade je, smatra Hidalgo, predstaviti sebe kao aktivnog i vodećeg učesnika u vanjskoj politici Evropske unije te pokušati razbiti preovlađujući konsenzus i promijeniti neke stavove evropske vanjske politike.
Prema njegovom mišljenju, ova vlast je iskoristila priliku, kako se bliže izbori za Evropski parlament, da pripremi atmosferu i pokuša utjecati na izbor birača.
Profesor historije Hidalgo očekuje da će odnos između Španije i Palestine poprimiti oblik punog predstavljanja na nivou ambasada između dvije zemlje te da će Palestina zadržati prioritetnu poziciju u španskim politikama pomoći, a možda će se i povećati vrijednost pružene pomoći i finansiranja u narednim godinama.
Sa svoje strane, istraživač Ramos sumnja da će to dovesti do promjena na terenu u Palestini i smatra da je izraelska strana kritizirala odluku Španije o priznanju, gazeći temelje i principe pravne diplomatije, aludirajući time na odluku da se Španskom konzulatu u Jerusalemu onemogući pružanja usluga Palestincima.
Smatra da ovo pitanje predstavlja presedan u historiji špansko-izraelskih odnosa i kršenje Bečke međunarodne konvencije o konzularnim odnosima (BKKO) iz 1967. godine.

Simbolički značaj
S druge strane, aktivistica Estape smatra da bi Špansku vladu sada trebalo pitati: “Hoće li nastaviti održavati diplomatske, vojne i ekonomske odnose s glavnim napadačem palestinske države koju je upravo priznala?”. Naglasila je da Madrid mora “prestati izjednačavati okupaciju i okupirane”, prekinuti svoje odnose s počiniteljima genocida i ne smije tolerirati onoga ko kažnjava palestinski narod.
Uprkos izraelskoj uznemirenosti i osudama nedavnih španskih stavova i izjava, kao što se moglo čuti u govoru potpredsjednice Vlade Yolande Diaz, koji je uključivao frazu “Palestina će biti oslobođena od rijeke do mora”, posmatrači špansko-izraelskih odnosa ne očekuju da će oni biti značajno pogođeni.
Profesor savremene historije Diego Hidalgo objašnjava da je Tel Aviv ranije upozoravao na prekid diplomatskih odnosa s Madridom, ali da to nije dugo trajalo. Naglašava da će se odnosi između dvije zemlje uskoro vratiti na prvobitno stanje te da stavovi Španije neće utjecati na njene odnose s Washingtonom ili drugim zemljama Evropske unije.
Španski istraživač palestinskih pitanja Jorge Ramos, pak, smatra da izjave potpredsjednice Vlade nose samo simboličko značenje.
“Dok Španija ne prekine svoje odnose s Izraelom, priznanje Palestine i izjave potpredsjednice Diaz bit će samo simbolične”, rekao je. Tvrdi da je “sjećanje palestinskog naroda puno govora, odluka i simbolike, koje ne prate činjenice na terenu.”
Dodaje da su im danas – više nego ikad – potrebne stvarne akcije, poput onih na koje poziva globalni pokret za bojkot (BDS), a to je “prekidanje svih oblika saučesništva s doseljeničko-kolonijalnim izraelskim režimom koji provodi aparthejd i genocid”.
“Moramo povećati pritisak više nego ikad”, kaže Estape, ističući da je simbolika jedan korak u ovom “rasističkom i kolonijalnom svijetu u kojem živimo”, ali da riječi i simbolika neće zaustaviti genocid.
Prema njenom mišljenju, Španija mora poduzeti mnogo ozbiljnije mjere kako bi okončala saučesništvo u izraelskom genocidu i okončala okupaciju palestinskog naroda, poput toga da zaustavi trgovinu oružjem s Tel Avivom, prekine diplomatske i ekonomske odnose te pruži podršku u slučaju podnesenom Međunarodnom sudu pravde.