Koliko je BiH uradila na prilagođavanju privrede obnovljivim izvorima energije

Državni organi tromo stvaraju uslove za znatniju proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, pa se najveća količina električne energije proizvodi sagorijevanjem uglja u termoelektranama.

Političari su prihvatili Sofijsku deklaraciju i usvojili zakonske okvire koji su 'mrtvo slovo na papiru' (Lukas Barth / Reuters)

Evropska komisija uvela je prošle jeseni mehanizam za ugljično prilagođavanje na granicama (CBAM), koji se odnosi na države nečlanice koje izvoze robe u Uniju.

Do početka 2026. te se države mogu priključiti tom mehanizmu i plaćati prekogranični porez unutar tih zemalja, a ukoliko to ne učine, njihove će robe biti dodatno oporezovane u Evropskoj uniji (EU). Trenutno smo tačno na polovini tog puta i prava je prilika za analizu koliko je Bosna i Hercegovina uradila na prilagođavanju privrede u korištenju obnovljivih izvora energije (OIE).

Poruka Evropske unije je da Bosna i Hercegovina kao i sve druge zemlje zapadnog Balkana trebaju da uvedu mehanizme obračuna, trgovine i poreza na emisije karbon-dioksida slične ili ekvivalentne Sistemu trgovine emisijama Evropske unije (EU ETS). Do sada je malo urađeno, pogotovo kroz sistem.

Političari su prihvatili Sofijsku deklaraciju i usvojili zakonske okvire koji su mrtvo slovo na papiru i u praksi se malo ili nimalo ne primjenjuju, poput zakona o prosumerima – krajnji kupac električne energije istovremeno i proizvođač struje iz obnovljivih izvora energije za dio svojih potreba.

Privrednici svjesni da moraju biti brži od države

Državni organi tromo stvaraju uslove za znatniju proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, pa se najveća količina električne energije proizvodi sagorijevanjem uglja u termoelektranama. Od ukupno 17 terawatsati električne energije, čak deset se odnosi na proizvodnju u termoelektranama u dvjema elektroprivrednim kompanijama sa sjedištem u Sarajevu i Trebinju, dok Elektroprivreda HZHB, sa sjedištem u Mostaru, svu energiju proizvodi iz obnovljivih izvora korištenjem vode i vjetra. No, premijer entiteta Federacija BiH Nermin Nikšić i dalje uopšteno najavljuje akciju.

“Ulaganje u zelene energije postaje neophodno i ključno za tranziciju ka održivom energetskom sistemu. Investicije u obnovljive izvore energije poput hidro, solarnih, vjetro… stvaraju nove mogućnosti za dobit, ekonomski rast i strukturne promjene u kvaliteti radnih mjesta“, poručio je Nikšić na otvaranju Sarajevo biznis foruma.

Privrednici su svjesni da brže od države moraju raditi na dekarbonizaciji. Znatan dio njih je već postavio solarne panele na krovove svojih pogona, kojima osiguravaju energente za svoju proizvodnju. Međutim, to su proizvođači iz sektora koji nisu i neće odmah biti na udaru penalizacije od CBAM-a.

U prvoj fazi primjene Uredbe 2023/956 Evropskog parlamenta, stavlja se akcenat na šest sektora privrede poput proizvodnje čelika i željeza, aluminija, električne energije, hidrogena, cementa i fertilizatora. U Bosni i Hercegovini su oni među najvećim potrošačima energenata. Uglavnom ili isključivo iz fosilnih goriva.

Očekuje se da će se u narednim fazama, poslije 2026. godine, to odnositi na cijelu privredu. Pokušajmo razumjeti o kojem se redu veličina radi, kako novčano, tako i po broju radnih mjesta, pa sve do ukupnog ekonomskog značaja za zemlju.

Izvoz robe u spoljnoj razmjeni Bosne i Hercegovine je, prema Agenciji za statistiku BiH, prošle godine iznosila 16,7 milijardi konvertibilnih maraka (8,54 milijardi eura). Od toga je izvoz proizvoda koji su obuhvaćeni EU Uredbom o uspostavi mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama iz pomenutih šest sektora iznosio 1,91 milijardu konvertibilnih maraka (970 miliona eura). Već je indikativan pad u nominalnom novčanom iznosu jer je, prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH, godinu ranije taj izvoz iznosio 2,5 milijardi konvertibilnih maraka (1,27 milijardi eura).

Izvori energije

Pred Bosnom i Hercegovinom, ali i ostalim zemljama zapadnog Balkana su dvije opcije: prihvatiti obavezu uspostavljanja ETS ili biti podvrgnut Mehanizmu prekograničnog poravnanja emisije ugljika.

U prvom slučaju bi se implementirao model cap&trade i plan integracije na ETS, pa bi novac od trgovine emisijama ostajao u domicilnom budžetu, a u drugom slučaju (CBAM) bi sredstva od oporezivanja roba išla u budžet EU (kao neka vrsta granične takse, carine). Primjena CBAM na proizvode iz Bosne i Hercegovine bi ih učinila nekonkurentnima, a to bi dugoročno moglo imati posljedice za cjelokupnu bosanskohercegovačku privredu.

U oba slučaja bi cijena robe bila povećana do momenta upotrebe obnovljivih izvora energije.

“Došli smo do rezultata da bi eventualni gubici za Bosnu i Hercegovinu, ukoliko uskoro ne uđemo u sistem trgovine ugljikom, iznosili između 150 i 250 miliona eura”, kazao je Vjekoslav Vuković iz Vanjskotrgovinske komore BiH, pokušavajući alarmirati vlasti u zemlji na bržu reakciju.

U ovoj instituciji koju finansiraju privrednici – članovi Komore, a ne budžetski novci, smatraju da su privrednici i svjesni situacije i neuporedivo spremniji od države. Jasno im je da će cjenovno biti nekonkurentni, a već je čest slučaj da kupci iz EU pitaju bh. dobavljače za njihove strategije dekarbonizacije kako bi prognozirali izvjesnost nastavka saradnje.

Bosna i Hercegovina kao članica koja je potpisala interno obavezujući Pariski sporazum o klimatskim promjenama UN-a, mora uskladiti svoj razvoj sa Acquis Communautaireom i zasnovati svoje klimatske ciljeve na klimatskim ciljevima EU-a, ali ima mogućnost i da postavi svoj cilj uz adekvatno objašnjenje ambicioznosti takvog cilja.

Do sada Bosna i Hercegovina nema uspostavljen ekvivalentni sistem za utvrđivanje cijena i trgovinu CO2, niti funkcionalan monitoring za prikupljanje i obradu podataka o emisijama stakleničkih plinova, osiguranje kvaliteta i kontrolu ulaznih podataka. To, također, znači da još ne postoji sistem koji vrši pritisak za kreiranje strategija smanjenja u industrijama i širom zemlje.

Negativni trend se nastavlja

Osim već pomenutog pada u izvozu Bosne i Hercegovine za 2023. godinu u odnosu na godinu ranije od 1,2 milijarde konvertibilnih maraka (613 miliona eura), isti trend je registrovan i u prva tri mjeseca tekuće godine. Glavni razlog za to su smanjene cijene i potražnja za nekim proizvodima, poput električne energije. Tek je u aprilu 2024. godine zabilježen bolji rezultat od uporednog mjeseca prošle godine za 4,9 posto.

Tokom 2023. godine u Bosni i Hercegovini je održano više događaja, konferencija, seminara sa ciljem podizanja svijesti na ovu temu na kojima su učestvovali kako predstavnici institucija vlasti u BiH, nevladinih organizacija, komorskog sistema i privrednika.

Samo tokom prošle godine održano je 11 događaja u formi konferencija i/ili okruglih stolova, osam edukativnih seminara za pripreme kompanija u navedenom procesu, kao i dvodnevna stručna edukacija na primjeru karbonskog računovodstva za kompanije.

Ukoliko se uvede domaći mehanizam obračuna, trgovine i poreza na emisije karbon-dioksida, prikupljeni novac bi se mogao usmjeriti na razvojne projekte dekarbonizacije privrede Bosne i Hercegovine kroz mjere energetske efikasnosti i prelaska na obnovljive izvore energije.

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH je na konferenciji Zelena ekonomija – Pokretač održivog razvoja privrede Republike Srpske u Trebinju, prezentiralo projekciju obračuna za cijenu od 50 eura po toni CO2 i samo za električnu energiju.

Prema tom obračunu, ako se odluči za uvođenje ETS naknade na domaćem nivou, entitetski budžeti bi inkasirali oko 440 miliona eura, a ako bi se odlučilo na CBAM naplatu na granici, platili bi oko 220 miliona eura u EU budžet i za toliko bi bosanskohercegovačka roba bila skuplja na evropskom tržištu.

Izvor: Al Jazeera