‘Putinov pogled na svijet’: Unutar ukrajinskog sela pretvorenog u logor smrti

U Yahidheu su ruski vojnici pod zemljom držali 368 seljana gotovo mjesec dana – 17 ih je umrlo, a preživjeli nose duboke ožiljke.

Spomenik u blizini ulaza u školski podrum gdje je većina stanovništva Jahidne provela 27 dana u martu 2022. [Mansur Mirovalev/Al Jazeera]

Jahidne, Ukrajina – U dobi od 90 dana do 91 godine, gotovo svi u ovom sjevernoukrajinskom selu bili su prisiljeni u podzemni pakao, a neki nisu izašli živi.

Pijani od ukradenog pića i nekažnjeni, ruski vojnici su ponižavali, tukli, silovali, mučili i ubijali seljane, prema riječima preživjelih – slučajno, na najmanji prigovor, kritički pogled ili samo iz sadističkog hira.

Taj ubojiti pohod, pljačka i uništavanje imovine sažimaju “bit” onoga što su Kremlj i njegov “gospodar” planirali učiniti u cijeloj Ukrajini, rekao je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski početkom ovog mjeseca.

“To je samo jedno selo, ali ono odražava bit svjetonazora ruskog predsjednika Vladimira Putina, njegove stvarne ciljeve”, rekao je Zelenski 8. maja.

Ruski vojnici su u martu 2022. strpali 368 seljana, uključujući šestero djece, u podrum njihove osnovne škole. Seljani su proveli 27 dana u vlažnoj, užegloj i bučnoj tami bez struje i grijanja, s malo hrane i tako malo svježeg zraka da je većina bila hipoksična do tačke katatonije.

Tu su ostali zatvoreni odmah do mrtvih – 17 ljudi, uključujući deset starijih seljana koji su tamo umrli – ali su ruski vojnici samo nekoliko dana kasnije dopustili drugim zarobljenicima da ih iznesu i pokopaju.

Mihail, 67-godišnji penzioner, u svojoj kući obnovljenoj nakon ruske okupacije [Mansur Mirovalev/Al Jazeera]

Smrt i mučenje

Jahidne znači “bogat bobicama”.

Selo u sjevernoj regiji Černihiv smješteno je između borove šume i autoceste za Kijev.

Rusi su izvršili invaziju 3. marta 2022. Počeli su krasti sve, od mašina za veš do posteljine, gutali su alkohol, ubili i pojeli svu stoku, perad, pa čak i psa, kazao je za Al Jazeeru Mihail, 67-godišnji penzioner, gledajući svoju bijelu kozu kako pase svježu travu pod borovima.

Rekli su nekolicini promoskovskih seljana da cinkare druge, i ponižavali proukrajinsku većinu tjerajući ih da pjevaju rusku himnu, kleknu ili se skinu, tukli ih jer govore ukrajinski ili kritiziraju invaziju.

Ubili su Viktora Ševšenka, 50-godišnjeg oca troje djece, u njegovom vrtu i nisu dopustili njegovoj porodici da pokopa njegovo tijelo 21 dan, rekao je njegov otac Mihajlo za Al Jazeeru.

Rusi su okupirali njegovu kuću prolazeći pored tijela mnogo puta na dan, i postavili nagaznu minu ispod njega prije nego što su pobjegli iz sela.

Viktorov mlađi brat Anatolij je nestao, a porodica vjeruje da su ga Rusi odveli sa sobom.

“Njegovo tijelo nikada nije pronađeno”, rekao je Mihaijlo, stojeći samo nekoliko metara od mjesta gdje je Viktor ubijen.

Podzemni pakao

Ruski su oficiri za svoje sjedište odabrali školu, dvospratnu zgradu od cigle u blizini šume.

Imajući na umu ukrajinske protunapade, odlučili su koristiti seljane kao živi štit, i natjerali su ih u podrum, uključujući i nekoliko starijih osoba s invaliditetom koje su morali dovesti na kolicima, rekli su seljani za Al Jazeeru. Jedan je bio 91-godišnji Dmitro Muzika, koji je kao dijete preživio Drugi svjetski rat i nije se probudio nakon prve noći u podrumu.

Tijela onih koji su umrli ležala su na podu danima, a njihova imena i datumi smrti bili su naškrabani na zidu pored stihova iz ukrajinske himne i dječjih crteža.

Kad im je konačno dopušteno da pokopaju mrtve, na nekoliko seljana pucala je grupa ruskih vojnika koji su prolazili pored groblja, i morali su skočiti u svježe iskopane grobove, rekli su seljani.

Jedina bolesna zarobljenica koja je oslobođena bila je 84-godišnja Marija Cimbaliuk, koja je imala srčane probleme.

Ispuzala je van samo da bi vidjela svoju kuću sravnjenu sa zemljom, i sjedila u blizini ruševina dok nije umrla tri dana kasnije.

Podrum se sastojao od nekoliko prostorija, ali je bilo samo pola kvadrata po osobi. Zarobljenici su spavali sjedeći.

“Želim djevojku”, rekao bi jedan od ruskih vojnika okupljenima i potom odabrao ženu, inače obećavajući da će “streljati svakog petog seljana” ako odbije, rekao je penzioner Mihail.

Nekoliko starijih žena smjelo je kuhati u kotlovima izvan podruma kako bi svaki zarobljenik dobio malu porciju kaše, krompira ili makarona.

Rusi rijetko puštaju druge zarobljenike u školske zahode, a ljudi su prevladavali sram da bi pred drugima obavljali nuždu u kantama.

Ali najstrašniji trenutak je stigao kada su krajem marta Rusi počeli kopati ogromnu jamu, što je izazvalo strahove da planiraju sve tamo pobiti i zakopati.

“Mislili smo da je to to”, rekao je Mihail, dijabetičar koji je zamalo umro od inzulinskog šoka jer Rusi nisu dopustili nikakve lijekove u podrumu.

Ukrajinski tužitelji i volonteri identificirali su neke ruske vojnike koji su izvršili invaziju na Jahidne. Početkom marta regionalni sud u Černigovu osudio je njih 15 na 12 godina zatvora u odsutnosti za ratne zločine.

Improvizirana kuća u kojoj Tamara Klimčuk živi nakon što je projektil pogodio dvospratnicu koju je sagradila sa svojim pokojnim suprugom [Mansur Mirovalev/Al Jazeera]

Život u limbu

Ruski čuvari nisu pustili Tamaru Klimčuk iz podruma kada je projektil pogodio dvospratnicu koju je izgradila sa svojim pokojnim suprugom.

Kuća je izgorjela zajedno sa stotinama knjiga i porodičnih fotografija, dok su sve ostale dragocjenosti već bile opljačkane.

“Sjećanja su mi izgorjela”, rekla je za Al Jazeeru Klimčuk (66), krupna i odjevena u kockastu košulju.

Krajem marta 2022. neočekivani pritisak ukrajinskih snaga, loše linije snabdijevanja i veliki gubici natjerali su Moskvu da povuče svoje trupe iz sjeverne Ukrajine.

Napustili su Jahidne nakon što su ga minirali i šumu oko njega. Također su ostali haubica, stotine komada municije i nekoliko vojnika koji su bili toliko pijani i dezorijentirani da su zaostali, a kasnije ih je zarobila ukrajinska vojska.

Gotovo 120 kuća u Jahidneu je uništeno ili oštećeno.

Otkako su Rusi napustili selo, nebrojeni strani državnici, uključujući američkog državnog sekretara Antonyja Blinkena, posjetili su Jahidne i obećali finansirati njegovu obnovu. Latvijska vlada ponudila je obnovu sedam izgorjelih kuća, uključujući kuću Klimčukove.

Kijev je također izdvojio novac za Jahidne, obećavajući obnovu kuće od cigle i uređenje “muzeja okupacije” u podrumu škole.

Ali dvije godine i dvije hladne zime kasnije, neki seljani još uvijek ne mogu useliti u kuće u kojima nema struje i grijanja.

Građevinski radnici sagradili su zidove za novu kuću Klimčukove i postavili plastične prozore. Ali latvijskog novca je ponestalo do jeseni 2022.

Ovih dana Klimčuk živi u svojoj malenoj ljetnoj kuhinji, pored improvizirane peći, hrpe stvari i psa.

Nekoliko drugih seljana također se požalilo Al Jazeeri na kvalitetu i brzinu rada građevinskih kompanija koje je angažirala vlada, ali su odbili dati svoja imena ili druge detalje.

Napori obnove u Jahidneu bili su klasičan primjer narodne priče prema kojoj „previše kuhara pokvari juhu“, rekao je kijevski analitičar.

“Nije bilo dovoljno sredstava za Jahidne jer su vlasti polagale nade u volontere i sponzore, ali njihove mogućnosti nisu bile dovoljne”, rekao je Aleksej Kušč za Al Jazeeru.

Izvor: Al Jazeera