Kakvu palestinsku državu priznaju Norveška, Španija i Irska?
Tri zemlje dale su naznake o karakteristikama palestinske države, na čijem čelu je predsjednik Mahmoud Abbas.
Piše: Hasfa Alami
Najava tri evropske zemlje da će službeno priznati palestinsku državu zadala je novi diplomatski udarac Izraelu, koji pati od međunarodne izolacije sa sve jasnijim karakteristikama, uprkos tome što ga američki saveznik i dalje politički i vojno podržava.
Nastavite čitati
list of 4 itemsIntenzivno bombardovanje prekinulo radost zbog primirja, većina ubijenih žene i djeca
Najmanje 20 ubijenih Palestinaca u Jabaliji, dok su slavili objavu primirja
Netanyahu: Vlada se neće sastati da odobri prekid vatre u Gazi
Izraelski odgovor povlačenjem svojih ambasadora iz Osla, Madrida i Dablina smatra se brzim ukorom izaslanika u ovim zemljama, dok Bijela kuća daje izjave kojima potvrđuje bezuslovnu podršku izraelskoj strani, jer je američki predsjednik Joe Biden rekao da „smatra da se palestinska država mora uspostaviti neposrednim dijalogom između dvije strane, a ne jednostrano“.
Zagovornici palestinskog pitanja pozdravili su potez Španije, Norveške i Irske, a karakteristike države koju su priznale ostaju podložne kritikama i pitanjima.
Stav o dvodržavnom rješenju
Najavljeno je da će ova inicijativa tri zemlje stupiti na snagu 28. maja, a cilj joj je ponovno pokretanje mirovnog procesa na osnovu dvodržavnog rješenja, u skladu sa evropskim stavom.
Norveški premijer Jonas Gahr Store rekao je na konferenciji za novinare u srijedu da „neće biti mira na Bliskom istoku bez rješenja s dvije države, koje se neće postići bez palestinske države“.
Komentirajući ovo, predsjedavajuća Norveškog palestinskog komiteta Lina Al-Khatib potvrdila je da je komitet pohvalio ovo priznanje, ali je istakla da palestinski narod ne vjeruje u rješenje s dvije države jer je nerealno i zahtijeva samoopredjeljenje, bilo da je riječ o jednoj državi sa jednakim pravima ili o dvije države.
Al-Khatib je u intervjuu za Al Jazeeru dodala da su optužbe izraelske vlade očekivane od samoga početka, ali ono što je istinski zabrinjavajuće je promocija dvodržavnog rješenja i njegovo predstavljanje kao jedino rješenje, a zatim konsultiranje s Tel Avivom kojem se dozvoljava da odredi formu ovog rješenja, a da se Palestincima uopće ne da pravo da odluče.
Norveška zastupnica Ingrid Fiskaa je ukazala na to da među Palestincima postoje različita mišljenja o tome da li je u ovom trenutku potrebno postojanje rješenja s dvije države ili ne, dodajući da se izraelska okupacija odvija vrlo brzo i da područja koja pripadaju Palestincima nestaju, pored onoga što se trenutno dešava u Gazi. Stoga, treba naglasiti važnost ovog priznavanja, koje će doprinijeti definiranju karakteristika Države Palestine.
Fiskaa je za Al Jazeeru rekla da ovo priznavanje ne smatra samo podrškom palestinskom pitanju, već smatra da ono jača pregovaračku poziciju Palestinaca. „Ako je jedna strana jača od druge, a to je država koju priznaju i Ujedinjeni narodi, onda će ovo priznavanje Palestine biti način da se pokuša postići neka vrsta ravnoteže snaga“, rekla je.
Karakteristike države
Što se tiče slabosti u detaljima ovog priznanja koje je opisano kao „historijsko“, Al-Khatib je rekla: „Španija, Norveška i Irska dale su neke naznake o karakteristikama palestinske države, na čijem čelu je predsjednik Mahmoud Abbas, što sigurno neće uspjeti jer istraživanja javnog mnijenja sprovedena nedavno u Palestini pokazuju da je podrška sadašnjoj vladi i predsjedniku veoma mala.“
Po njenom mišljenju, ministri ovih zemalja dotakli su se prava Izraela da se brani, a operaciju Hamasa 7. oktobra 2023. okarakterizirali su kao „teroristički čin“, pa je njihova tvrdnja da ovo priznavanje Palestine ne znači i priznavanje Hamasa „nešto što izaziva kontradiktornost jer ove zemlje slijede odredbe Ujedinjenih naroda, koji ovaj pokret ne klasificiraju kao terorističku organizaciju“.
Sa druge strane, španski senator Koldo Martinez smatra da je ovdje prvenstveno riječ o ljudskim pravima i pravu palestinskog naroda da dobije svoju državu, pa bi zemlje Evropske unije trebale podržati odluku španske vlade.
U intervjuu za Al Jazeeru, Martinez je naglasio „neophodnost udaljavanja od kritiziranja svega i pozdravljanja svakog koraka u pravcu priznavanja Palestine kao države i ovo što se sada dešava treba smatrati početkom i korakom naprijed ka rješavanju ovog problema od kojeg Palestinci pate decenijama“.
Španski senator je istakao da desničarske političke stranke u njegovoj zemlji nisu zadovoljne ovim potezom vlade jer ne odvaja prava palestinskog naroda i njegovu borbu od pokreta Hamas, što ih čini neodlučnim kada je riječ o ovom priznanju.
Uslovi priznavanja
Lideri triju zemalja u svojim blisko koordiniranim izjavama naglasili su da se ne može postići mirovni sporazum s desničarskom izraelskom vladom koja se protivi rješenju s dvije države i širi naselja na Zapadnoj obali koju je Izrael okupirao, ali istovremeno su zadržali neke stavove koji su u korist Tel Aviva u ovom ili onom obliku.
Na primjer, Fiskaa ističe da stav norveške vlade o priznavanju palestinske države, pa čak i stav njene stranke, „ne znači da ne želimo razgovarati s Izraelom, jer želimo održavati kontakte s njim“. Dodala je da su očekivali da će Tel Aviv opozvati svog ambasadora kako bi izrazio nezadovoljstvo odlukom o priznavanju, ali prate do kada će se ova situacija nastaviti.
Liderka Socijalističke ljevice u Norveškoj je, također, rekla da Izraelci ne žele priznati Palestinu jer im je cilj eliminacija palestinskog naroda i njegovo iskorjenjivanje sa vlastite zemlje, „pored toga što žele da oslabe međunarodnu podršku Palestini“.
U ovom kontekstu, predsjednica Norveškog palestinskog komiteta Lina Al-Khatib rekla je da ove zemlje uslovljavaju svoje priznavanje Palestine kao države postojanjem „umjerene“ palestinske vlade i odbijaju preuzimanje vlasti Hamasa, „što znači da ne predlažu samoopredjeljenje ili istinski demokratsku palestinsku državu“.
Al-Khatib je naglasila da, ako ovo priznavanje ne bude praćeno stvarnim pritiskom na izraelsku okupaciju zahtjevom za trenutnim povlačenjem, ono neće imati nikakvu stvarnu vrijednost. Napominje da se Norveški državni fond smatra najvećim investitorom u Evropi u kompanije povezane s izraelskom okupacijom i naseljavanjem te, stoga, „ne možemo reći da priznajemo Palestinu kao državu, a da ne radimo za postojanje te države ili ne dozvolimo da se ona uspostavi“.