Šta čeka Iran nakon smrti Raisija

Iranske vlasti potvrdile su smrt predsjednika Ebrahima Raisija i ministra vanjskih poslova Hosseina Amirabdollahiana u helikopterskoj nesreći u nedjelju.

Nakon očajničke noćne potrage za letjelicom po teškom terenu, spasioci su konačno pronašli mjesto nesreće i izvukli tijela osmero ljudi koji su bili u helikopteru.

Al Jazeera je provjerila kakvi su planovi za njihove sahrane i šta čeka Iran.

Kada će biti sahrane?

Tijela Raisija (63), Amirabdollahiana (60) te drugih zvaničnika i osoblja dovezena su u Tabriz, glavni grad iranske provincije Istočni Azerbejdžan, a održana je i javna procesija.

Još jedna ceremonija bit će održana u utorak ujutro, kada će početi sahrana, nakon što tijela budu prebačena u Teheran.

U glavnom gradu će se održati još jedna procesija i druge ceremonije, čiji detalji tek trebaju biti precizirani.

Organizatori u Mashhadu su rekli da planiraju “veličanstvenu” sahranu za Raisija koji je rođen u svetom šiitskom gradu na sjeveroistoku Irana i bio je čuvar njegovog moćnog dobrotvornog fonda, koji upravlja svetištem.

Vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei proglasio je petodnevnu žalost.

Ko će postati iranski predsjednik i ministar vanjskih poslova?

Mohammad Mokhber i Ali Bagheri Kani sada su privremeni predsjednik te ministar vanjskih poslova. Oni bi mogli biti zamijenjeni nakon što bude izabran novi predsjednik.

Ipak, velika je vjerovatnoća da će obojica ostati na najvišim nivoima vlasti, ako ne i na svojim novim pozicijama, nakon što su bili glavni oslonci Raisijeve administracije, koju je Khamenei često hvalio i koja je blisko povezana s njim.

Šta to znači za Iran?

Iran će sada morati održati izbore za novog predsjednika u roku 50 dana, prema ustavu zemlje, gotovo godinu ranije nego što je planirano.

Državni mediji izvijestili su da će se izbori održati 28. juna, a kandidati će biti registrirani između 30. maja i 3. juna.

Raisi je 2021. godine s velikom razlikom osvojio mjesto predsjednika, usred velike diskvalifikacije reformističkih i umjerenih kandidata i rekordno niskog odziva.

Uzimajući u obzir činjenicu da su svi iranski predsjednici koji su služili pod vlašću Khameneija bili na dužnosti dva mandata, očekivalo se da će Raisi pobijediti na reizboru sljedeće godine.

“Pravosuđe, zakonodavna vlast, kao i izvršna vlast trenutno su pod kontrolom desničarski orijentiranih konzervativaca u Iranu”, rekao je za Al Jazeeru Reza H Akbari, voditelj programa za Bliski Istok i Sjevernu Afriku pri Institutu za izvještavanje o ratu i miru.

“Neki analitičari vjeruju da bi Raisijeva smrt mogla otvoriti prostor tradicionalnijim konzervativnim kandidatima da pokušaju doći na mjesto predsjednika.”

Koliko je Raisi bio značajan u Iranu?

Khamenei je vrhovni vođa od 1989. godine, ali kako ima 85 godina i posljednjih godina ima zdravstvenih problema, pitanje ko će ga zamijeniti na mjestu šefa države postalo je sve češće u Iranu. Raisijevo ime bilo je istaknuto za kandidata, zajedno s Khameneijevim 55-godišnjim sinom Mojtabom. Ipak, neki analitičari kažu da Raisi nikada ne bi došao na najviši položaj u Iranu.

“Raisi je bio slab predsjednik, ali je bio najlojalnija opcija […] koju je vrhovni vođa mogao pronaći”, rekao je Hamidreza Azizi, gostujući saradnik na Njemačkom institutu za međunarodne i sigurnosne poslove (SWP) u Berlinu.

Istovremeno, njegovo konzervativno porijeklo “dalo mu je određeni nivo podrške pristalica vlade i unutar elita”, rekao je Azizi.

Raisi nije komentirao mogućnost da naslijedi Khameneija. No, predsjednik kojeg su konzervativni političari rijetko kritizirali sigurno je trebao igrati ulogu u oblikovanju budućnosti Irana.

Mojtaba Khamenei je, s druge strane, klerik s bliskim vezama s elitnom Islamskom revolucionarnom gardom (IRGC), koji se rijetko pojavljuje ili javno govori.

“Političke borbe koje će uslijediti nakon smrti vrhovnog vođe više će nego vjerovatno biti previše haotične da bismo ih mogli predvidjeti”, rekao je Akbari.

Hoće li vanjska politika Irana biti promijenjena?

Raisi i Amirabdollahian proveli su gotovo tri godine, uspostavljajući se kao lica Irana na globalnoj sceni, ali njihov odlazak vjerovatno neće označiti veliki pomak za iransku vanjsku politiku.

Iranski politički establišment ima otprilike jedinstven pogled na iransku međunarodnu politiku.

Privremeni predsjednik Mohammad Mokhber uglavnom je bio fokusiran na lokalne poslove, od vođenja politike do upravljanja naporima da se stabilizira iranska ekonomija koja je više godina pod sankcijama. Također je i pratio predsjednika ili je sam vodio delegacije na inozemnim putovanjima od Kine i Rusije do turneje po Africi.

Privremeni ministar vanjskih poslova Ali Bagheri Kani bio je glavni pregovarač Irana u nuklearnim pregovorima s globalnim silama. Nije jasno ima li on iste jake veze s regionalnom, iranskom “osovinom otpora” koju je imao Amirabdollahian.

“Politika se neće drastično promijeniti”, rekao je Akbari. “Vijeće za nacionalnu sigurnost u Iranu, vrhovni vođa, a kada je riječ o određenim vanjskopolitičkim slučajevima, IRGC (Islamska revolucionarna garda), birokratski i institucionalno govoreći, određuje vanjskopolitički program Irana.”

Hoće li biti razlika u unutrašnjoj politici Irana?

Odlazak Raisija i Amirabdollahiana mogao bi dovesti do nekih promjena u iranskoj domaćoj politici moći. No, establišmentom sada upravljaju konzervativni i tvrdokorni politički tabori, a očekuje se da će sve potencijalne borbe za vlast biti unutar tih redova – s reformistima koji su izvan tog okvira.

IRGC je stalno jačao od odlaska reformatora i umjerenjaka nakon pada nuklearnog sporazuma i ponovnog nametanja sankcija Iranu. A tvrdokorne frakcije odbile su kompromis u jeku vala protuvladinih protesta koji su uslijedili nakon smrti Mahse Amini u policijskom pritvoru 2022.

Mnoga imenovanja od 2021. uključivala su osoblje IRGC-a, a Mokhber ili sljedeći predsjednik, vjerovatno neće preokrenuti taj trend. Posljednje veliko imenovanje dogodilo se u maju 2023. godine, kada je Khamenei odabrao komandanta IRGC-a Alija Akbara Ahmadiana za novog šefa sigurnosti Irana.

Šta je s iranskim regionalnim mrežama?

Sve veća podrška Irana “osovini otpora” političkih i vojnih grupa, poput Hezbollaha u Libanu, Islamskog otpora u Iraku i Husa u Jemenu, obuhvata desetljećima dugu stratešku politiku koja se neće promijeniti nakon smrti Raisija ili Amirabdollahiana.

Njihovi nasljednici bit će odgovorni za razvoj efikasne javne slike saradnje i podrške članicama osovine, dok će održavati komunikacijske linije sa SAD-om i evropskim silama.

Ovo je posebno važno usred izraelskog rata protiv Gaze, koji prijeti regiji i sukobio je Iran i osovinu protiv Izraela i njegovih saveznika.