Bjeloruse koji su se borili za Ukrajinu napustili i Kijev, i Evropa

Prema ukrajinskom zakonu, strani borci bez dozvole boravka imaju sedam dana da napuste Ukrajinu nakon što raskinu vojni ugovor.

Nejasno je koliko se Bjelorusa trenutno bori u Ukrajini, no prema neslužbenim brojkama, moglo bi ih biti i do hiljadu (Thomas Peter / Reuters)

Ivan Tamaševič borio se uz ukrajinske snage protiv Rusije na raznim ratištima, ali je u 39. godini, dvije godine nakon što se prijavio, ovog marta zbog zdravstvenih razloga odustao od borbe. Njegovo smrznuto rame uzrokovalo je ukočenost i bol, a povratak u borbu činio mu se neodgovornim, rekao je, jer je moglo dovesti njegove kolege u opasnost.

Nije bilo lako donijeti odluku. Kao bjeloruski borac koji je postao civil, Tamaševič nema pravo raditi, iznajmiti stan ili otvoriti bankovni račun u Ukrajini. Prema ukrajinskom zakonu, strani borci bez dozvole boravka imaju sedam dana da napuste Ukrajinu nakon što raskinu vojni ugovor.

Mali broj Bjelorusa pridružio se ratu protiv Rusije, u nadi da će pad predsjednika Vladimira Putina srušiti i njegovog glavnog saveznika – bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka.

Povratak kući značio bi zatvor.

Osam mjeseci čeka odluku

Ipak, postoji tračak nade za Tamaševiča.

Ukrajinski parlament izglasao je u prvom čitanju novi zakon kojim bi se bjeloruskim i ruskim borcima u ukrajinskim redovima omogućilo da podnose zahtjeve za ukrajinske pasoše ako se odreknu svog prvog državljanstva. Dobit će boravišne dozvole, ali nije jasno kada bi nova pravila mogla stupiti na snagu.

Poput stotina Bjelorusa, Ivan Tamaševič borio se uz ukrajinske snage protiv moskovskih trupa [Agnieszka Pikulicka Wilczewska]

Tamaševič je stigao u Ukrajinu 2021, nakon što je Bjelorusija pokrenula postupak protiv njega zbog sudjelovanja u masovnim protestima godinu ranije protiv navodne izborne krađe koju je počinio Lukašenko. Kako bi ostao u Ukrajini, prije osam mjeseci je zatražio azil, ali još čeka odluku.

“To što sam se borio u ukrajinskoj vojsci nije bitno. Razgovarao sam sa službenicima SBU-a [Sigurnosne službe Ukrajine] koji se direktno bave Bjelorusima, ali to su potpuno odvojene grane vlade”, rekao je Tamaševič nedavno za Al Jazeeru, u jednom kafiću u Kijevu. “Pokušaj utjecaja na moj slučaj smatrao bi se korupcijom. Tako funkcionira demokratija”.

No, on se ne žali. Uspio je skupiti nešto novca da preživi do odluke o azilu, a u međuvremenu se fokusirao na volontiranje. Kad mu se zdravlje poboljša, mogao bi se vratiti na front.

Nejasno je koliko se Bjelorusa trenutno bori u Ukrajini, no prema neslužbenim brojkama, moglo bi ih biti i do hiljadu. Više od 40 ljudi izgubilo je živote u borbama, prema Kyiv Independentu.

‘Za njih sam iz agresorske države’

Udruženje bjeloruskih veterana ukrajinskog rata, fondacija koju je u Varšavi 2023. registrirao bjeloruski aktivist Pavel Marjeuski, kaže da je većina bjeloruskih veterana trenutno u Poljskoj, zemlji koja je prigrlila Bjeloruse koji bježe od represije tokom nekoliko decenija. Marjeuski, koji je u 30-im godinama, također je veteran.

Nakon što je napustio bjelorusku pukovniju nakon šest mjeseci službe 2022, želio je ostati u Kijevu i pomagati kao volonter, ali ostanak se pokazao težim nego što je očekivao.

“Došao sam u migracionu službu i izbacili su me jer sam Bjelorus, za njih sam iz agresorske države. Nije pomoglo to što sam se borio za Ukrajinu”, rekao je Marjeuski.

Preselio se u Poljsku i ubrzo shvatio da život prognanog bjeloruskog veterana nije nimalo ružičast. Mnogi su se borili da legaliziraju svoj boravak, pronađu posao ili se vrate u civilni život daleko od ukrajinskih ratišta.

“Može se čovjek vratiti iz rata, ali rat ne napušta čovjeka tako lako. I sam sam se suočio s tim. Zvukovi aviona i tramvaja u Varšavi na početku su me plašili”, rekao je Marjeuski. “Psihologinja je pristala besplatno raditi sa mnom na čemu ću joj uvijek biti zahvalan. Ali oni koji ne dobiju psihološku pomoć ostaju sami sa svojim problemima. A rješenje koje pronađu obično je alkohol ili droga.”

Marjeuski je, zajedno sa svojim kolegama bivšim borcima, otvorio fondaciju kako bi se suočili sa zajedničkim izazovima. Njegov grupni chat ima više od 100 članova koji se međusobno podržavaju.

Dvadesetpetogodišnji Maksim, koji je želio ostati anoniman, jedan je od članova fondacije. Izbjegao je zatvorsku kaznu zbog učešća u antivladinim protestima u Bjelorusiji i prešao u Ukrajinu 2021. Kako su bjeloruske vlasti imale njegov pasoš, nije mogao regulirati svoj boravak u Ukrajini.

Nakon što je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu krajem februara 2022, pridružio se bjeloruskoj jedinici tri dana nakon početka rata i borio se do oktobra 2022. Odustao je dijelom zbog toga jer se pokazalo da je gubitak suboraca teško podnijeti, rekao je. Ipak, bez dokumenata nije mogao ostati u Ukrajini.

‘Moraš brinuti sam o sebi’

S kopijom pasoša i rodnim listom prešao je u Poljsku, gdje je – nakon višesatnih sigurnosnih provjera na granici – zatražio azil. Prvo je pomoć tražio od prijatelja jer nije mogao legalno raditi dok čeka odluku o azilu.

Socijalna pomoć koju je dobivao od poljske države nije bila dovoljna za pokrivanje njegovih troškova. Status izbjeglice dobio je šest mjeseci kasnije, ali smatra da bi bjeloruskim veteranima trebala biti dostupna veća podrška.

“Poljska bi trebala stvoriti neku vrstu sistema podrške, ali malo je vjerovatno da će on biti uspostavljen osim ako se nešto veliko ne dogodi u Bjelorusiji”, rekao je Maksim. “Trenutno nema pomoći, pa se moraš sam brinuti o sebi.”

Godinu nakon osnivanja Udruženja bjeloruskih veterana ukrajinskog rata, Marjeuski se osjeća “napuštenim”. Čini se da nikoga nije briga za sudbinu njegovih suboraca, rekao je. U proteklih godinu nisu primili niti jednu donaciju. Oni finansiraju psihološku i medicinsku pomoć za veterane.

“Aplicirali smo za sredstva od nekoliko organizacija, ali bez uspjeha. Kako mi je rečeno u neformalnom razgovoru, evropske i bjeloruske nezavisne organizacije ne žele nas finansirati jer misle da smo borci uključeni u rat”, rekao je Marjeuski. “Neki od momaka su još mladi, imaju 18 ili 19 godina. Imaju život pred sobom. Moramo im pomoći.”

Izvor: Al Jazeera

Reklama