Made In 2.0: Oživljavanje tradicije kroz inovaciju

Kroz saradnju između tradicionalnih obrtnika, savremenih dizajnera i istraživača, kroz projekt ‘Made In 2.0’ stvaraju se mostovi između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti obrtništva.

Baklava, hurmašica i boza u slastičarni iz 1892. godine u Zenici (Muzej grada Zenica / Ustupljeno Al Jazeeri)

Projekat “Made In 2.0”, odnosno “Made in Platform for Contemporary Crafts&Design”, koji uključuje partnere iz šest zemalja: Slovenije, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Njemačke i Portugala, ne samo da spaja raznolike kulturne identitete, već i prepoznaje bogatstvo tradicionalnih obrta i prirodnih resursa koji čine temelje njihovih zajednica.

Procjenjuje se da će 1.380 obrtnika, dizajnera, istraživača i kulturnih radnika iz ovih zemalja imati koristi od programa koji teži promicanju održivih praksi i inovacija kroz kreativno umrežavanje i razmjenu znanja.

Planirano je da se uradi mapiranje tradicionalnih zanata i prirodnih resursa. Kroz ovaj proces, istraživači će identificirati bogatstvo materijala i vještina koje su tradicionalno korištene, ali i otvoriti vrata za inovativne pristupe u njihovoj upotrebi.

Made In platforma za suvremeni obrt i dizajn je inicijativa za istraživanje, dizajn i baštinu koja potiče suradnju i razmjenu znanja između dizajnera i tradicionalnih obrtnika, kao i drugih stručnjaka u poljima kulture i znanosti. U Ljubljani, odnosno Sloveniji, ovaj projekat rade dva partnera, Muzej arhitekture i dizajna – MAO i Centar Rog, koji je suvremeni proizvodni prostor sa radionicama i laboratorijama.

Platforma se bavi pitanjima očuvanja obrtničke baštine i istraživanja mogućnosti nove artikulacije utjelovljenog znanja akumuliranog u bogatom nasljeđu evropskog obrtništva. Također ispituje moguće načine diverzifikacije i prenamjene putem uzajamnog učenja i poticanjem novih načina mišljenja kroz savremene umjetničke i dizajnerske prakse”, kaže Maja Vardjan, direktorica Muzej arhitekture i dizajna Ljubljana koji je koordinator cijelog projekta.

Vjeruje da su metode i metodologija rada koji su ljudi u prošlosti koristili za pravljenje određenih predmeta veoma važni danas zbog klimatskih promjena, industrijalizacije, globalizacije, zbog toga jer su u prošlosti koristili lokalne resurse i materijale, lokalnu proizvodnju i distribuciju.

“Pozvali smo različite dizajnere, umjetnike i istraživače u proces istraživanja i razvoja različitih projekata. Imat ćemo lokalne izložbe u različitim zemljama, kao i opsežniju izložbu i objavljivanje na kraju projekta”, ističe Vardjan.

Direktorica MAO Ljubljana objašnjava da je prvi dio projekta bilo mapiranje tradicionalnih znanja i vještina, ali i naučnika i prirodnih fenomena, poput biljaka i drugih bioloških materijala.

Održati zanate u životu

Jedan od mapiranih je zanatlija Bojan Koželj iz Strahovice u Sloveniji, jedan od rijetkih preostalih majstora šindrerskog zanata. Od 1987. obnovio je krovne obloge mnogih crkava i zvonika, dvoraca, kapela i drugih povijesnih građevina. Izrađuje šindre cijepajući gusto drvo ariša ili smrče na segmente, suši ih i postavlja na licu mjesta. Svoje znanje dijeli na različitim kursevima i daje sve od sebe da održi zanat u životu, jer u rukotvorinama i gradnji od prirodnih materijala vidi značajnu vrijednost.

MAO je osnovan 1972. godine kao Arhitektonski muzej Ljubljana i jedan je od najstarijih muzeja arhitekture i dizajna u Evropi. Danas je nacionalni muzej i čvorište za transfer znanja iz oblasti naslijeđa i kulturnih i kreativnih industrija.

U projekat “Made In 2.0” su još uključeni: Muzej grada Zenica iz Bosne i Hercegovine, Drugo more Rijeka, Muzej umjetnosti i obrta Zagreb i Oaza Zagreb iz Hrvatske, Nova Iskra Beograd iz Srbije, Kunstgewerbemuseum, Staatliche Kunstsammlungen Dresden i Univerzitet primijenjenih nauka Schneeberg iz Njemačke i Passa ao Futuro Lisabon iz Portugala.

“Made In” platforma za savremeni obrt i dizajn je nastavak ranijeg projekta MADE IN: Crafts–Design Narratives, koji je trajao od 2018. do 2021. godine. Oaza iz Zagreba učestvovala je i tada, a sada je u 2.0 platformi.

“Oaza je dizajnerski studio koji je nekako pokrenuo cijelu tu priču razmišljanjem da uvođenjem novih suvremenih dizajnerskih praksi možemo propitivati trenutno stanje stvari bilo da se tiče tema ekologije ili kulture u suvremenom društvu. Nastojanje ovog puta je potaknuti suradnju i razmjenu znanja između dizajnera i tradicionalnih obrtnika ali i drugih stručnjaka iz polja kulture, znanosti i šire”, priča Maja Kolar iz Oaze.

U Hrvatskoj su se koncentrirali na morskim dobrom, resurse vezane uz more. Mapirali su obrtničke prakse koji se bave proizvodnjom i obradom kamena, mapirali su organizaciju koja se bavi istraživanjem sa algama te obrtnice koje rade sa tekstilom i bave se bojadisanjem prirodnim bojama, to jest bojama nastalim iz prirodnih materijala odnosno obrtnicu iz okoline Dubrovnika koja uzgaja dudove svilce, oni proizvode svilu koju ta žena prede. Mapirana je Istraživačka postaja Marinska kod Šibenika koja se bavi ispitivanjem kakvoće mora i istraživače sa Odsjeka za biologiju Prirodoslovnog fakulteta koji se bave ispitivanjem saliniteta i temperatura mora.

U Srbiji zlatari nemaju problema

Nova Iskra iz Beograda je prvi kreativni hub na Balkanu, osnovana 2012. godine, sa misijom da dizajnira prostore i iskustva koji pojedincima, organizacijama i biznismenima omogućavaju da rade, uče, inoviraju i stvaraju zajedno.

“Kad su u pitanju zanati u Srbiji, teško je za bilo kojeg zanatliju da mu posao bude održiv. Tu izuzimam one koji rade sa plemenitim metalima. Zlatari nemaju problem”, kazuje Marija Đorđević iz Nove Iskre.

Kada su počeli drugi ciklus Made Ina, objašnjava Đorđević, opredijelili su se da prošire bazu zanatlija, da uključe i druge gradove, jer je Relja Bobić u Beogradu “to već zaista temeljno uradio u prvom projektu”.

U Made In 2.0 mapirali su, između ostalih, klesara Miloša Jovanovića iz Aranđelovca koji se bavi tradicionalnom izradom sakralnih i svakodnevnih (dekorativnih) 2D i 3D kamenih elemenata, potom izradu vitraža sa olovnim okvirima i ručno oslikanim staklom koju radi Aleksandra Stanišić iz Sombora, asurdžiju Pavla Nećakova iz Zrenjanina koji se bavi pletenjem rogoza za proizvodnju cipela, torbi, tepiha i namještaja te bojenje prirodnim pigmentima, konzervaciju i restauraciju što radi Aleksandar Todorović iz Arilja.

“Pokušali smo da adresiramo ulogu zanata u procesima emancipacije i da na neki način istaknemo različitost u razumevanju i primeni ideja poput održivosti, cirkularne ekonomije, prirodnih materijala i zelenih politika. Takođe, bilo nam je zanimljivo da se pozabavimo zanatima gde vidno dolazi do rodne zamene aktera, odnosno da ‘muške’ zanate rade danas žene i obratno”, pojašnjava Đorđević.

Prema riječima Lejle Agić, muzejske pedagoginje (kustos-pedagog) iz Muzeja grada Zenica, projekat Made In 2.0 će donijeti puno dobrog za ustanovu u kojoj radi, za grad Zenicu, ali i državu Bosnu i Hercegovinu.

“Mi nismo nacija koja čuva naslijeđe u bilo kom kontekstu. Sve uzimamo nešto novo i uvozno. Kroz ovo istraživanje došli smo do nekih zanata koje smo mapirali. Među njima je Slastičarski obrt ‘Jabuka’ porodice Bećirović, jedan od najstarijih u Zenici (otvoren 1892. godine) i njihova boza i salep. Zanati su bozadžija i salebdžija. Za bozu se koristio kukuruz osmak, zvani ‘Bosanac’. Shvatili smo da nema nigdje zapisa o ovoj autohtonoj sorti kukuruza. Uspjeli smo ga naći na nekoliko mjesta u Bosni i Hercegovini. Mapirali smo mošćanićki kamen milika.

Ono što je veliki benefit je što svi ostali u okviru ovog projekta prave rezidencije gdje dizajner koji može biti arhitekta ili likovni umjetnik radi sa majstorom zanatlijom i naprave jedan novi proizvod koji je baziran na tradicionalnom, ali je nešto novo. Ono što napravimo, osim izložbi u sastavu projekta, uvrstit ćemo u našu stalnu etnološku postavku. Imat ćemo neke nove proizvode, novi vodič, puno toga što će ostati trajno u muzeju, ali i gradu Zenici kao dobro”, priča Lejla Agić.

Bogata zbirka podataka

Objašnjava da je Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj je bilo 400 evidentiranih zanata koji su bili vezani jedan za drugi. Nažalost, mnogo toga se izgubilo.

Prijenos znanja je još jedan važan stup ovog projekta. Kroz saradnju između tradicionalnih obrtnika, savremenih dizajnera i istraživača, stvaraju se mostovi između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti obrtništva. Ova razmjena iskustava ne samo da oživljava stare tehnike, već i potiče stvaranje novih, održivih modela proizvodnje.

U konačnici, Made In 2.0 nije samo regionalni projekt, to je manifestacija zajedničke vizije održivog razvoja i kulturnog oživljavanja. Kroz saradnju, inovaciju i poštovanje prema tradiciji, ova platforma otvara put ka boljoj budućnosti za obrtnike, dizajnere i istraživače u šest evropskih zemalja ali i šire.

Izvor: Agencije