U evropskim zemljama stambena kriza postaje sve više političko pitanje

Stambena kriza u Evropi koja je nastajala desetljećima osjeća se u svim zemljama. Cijene i stanarine su porasle, dostupnost i priuštivost su pali, a stanovanje je postalo političko pitanje.

Između 2010. i 2022. cijene nekretnina u EU porasle su za 47 posto, prema izvještaju Eurostata iz prošle godine. U nekim su se zemljama cijene gotovo utrostručile: Estonija je zabilježila rast od 192 posto, dok je u samo dvije države članice, Italiji i Kipru, zabilježen pad cijena.

Najamnine su u međuvremenu porasle u prosjeku za 18 posto u istom periodu, povećavajući se u svakoj pojedinoj državi članici EU-a, osim u Grčkoj gdje su porasle za 37 posto od 2018. godine. Neka od najsnažnijih povećanja zabilježena su u Litvaniji, za 144 posto, te Irskoj – 84 posto.

Djelimično kao posljedica toga, udio kućanstava čiji ukupni troškovi stanovanja čine 40 posto ili više njihovog raspoloživog dohotka – što je kreatorima politika poznato kao stopa preopterećenosti troškovima stanovanja i koji je pao tokom pandemije – stalno raste.

U Njemačkoj, gdje više od polovine stanovništva živi u iznajmljenom smještaju, što je jedan od najviših udjela u EU, savezni ured za statistiku izračunao je prošle godine da jedno od pet domaćinstava troši najmanje dvije petine svog neto prihoda na stanarinu.

Samo Njemačkoj trenutno nedostaje više od 800.000 stanova, procijenio je Državni ured za statistiku, a ta brojka stalno raste. U međuvremenu, više od 9,5 miliona ljudi, često samohranih roditelja i njihove djece, živi u skučenim uvjetima.

U mnogim gradovima EU-a na socijalne stanove čeka se 10 ili više godina. Parovi u zemljama poput Nizozemske, kojoj nedostaje najmanje 400.000 domova, odgađaju važne životne događaje poput osnivanja porodice ili su prisiljeni živjeti zajedno nakon rastave.

Prema izvještaju Eurofounda, agencije za socijalnu politiku EU-a, prošle godine vlasništvo nad kućama opada u cijelom bloku, za tri postotna boda ili više u nekim zemljama.

Porasla i dob kupaca

U Irskoj je prosječna dob kupaca sada 39 godina, u usporedbi s 35 godina 2010. A generacija Z napušta roditeljski dom kasnije od svojih prethodnika: između 2007. i 2019. godine dob u kojoj je najmanje 50 posto mladih Evropljana živjelo samostalno porastao je sa 26 na 28.

Nije iznenađujuće da je stambeno pitanje među glavnim brigama ljudi, posebno mladih. Anketa Eurobarometra iz 2022. pokazala je da je za više od 20 posto osoba u dobi od 25 do 34 godine u više od trećine država članica EU-a stanovanje jedna od dvije najveće brige. Ta brojka se u Irskoj penje na 40 posto.

Najviše su pogođeni oni koji iznajmljuju stan od privatnog stanodavca i kućanstva s nižim primanjima. Prema Eurostatu, otprilike jedno od deset evropskih domaćinstava u gradovima preopterećeno je troškovima stanovanja i energije.

Osim nedostupnosti, mnogi doživljavaju nesigurnost stanovanja: posebno oni koji privatno iznajmljuju stan, jer često zapnu u privremenim ugovorima bez dugoročne sigurnosti posjeda.

U isto vrijeme, postoji stalna zabrinutost oko kvalitete stanovanja, u rasponu od loše izoliranih domova, preskupih za grijanje ili hlađenje, do pretrpanih uvjeta. Takvo nesigurno stanovanje ima mnoge negativne posljedice za radni život pojedinaca, za porodicu i za djecu.

Poziv za buđenje

“Iako stanovanje nije direktna nadležnost Evropske unije, kriza dostupnosti je tema koju kreatori evropske politike više ne mogu ignorirati i to bi zaista trebao biti poziv na buđenje”, kaže Gerald Koessl, istraživač u Austrijskoj federaciji maloprofitnih stambenih udruženja, članici grupe Housing Europe.

Na događaju u februaru, koji je organizirao Housing Europe, evropski komesar za poslove i socijalna prava, Nicolas Schmit, jasno je dao do znanja da “stambeni problem dijeli evropska društva i može biti rizik za demokratije”. Istakao je kako je pozitivno oblikovano, pristupačno, kvalitetno stanovanje u uključivom susjedstvu odgovor na neke od glavnih društvenih izazova današnjice.

“Neprofitna ili općinska stambena udruženja mnogim Evropljanima pružaju sigurno i pristupačno stanovanje i odigrala su važnu ulogu u ublažavanju nekih posljedica nedavne ekonomske krize. No, udio pristupačnih stanova za iznajmljivanje na nacionalnim i regionalnim stambenim tržištima uveliko varira, u rasponu od više od 20 posto u Nizozemskoj, Danskoj i Austriji do manje od pet posto u Italiji, Njemačkoj i Španiji”, kaže Koessl za Social Europe. Taj stručnjak je radio u National Housing Federation u Londonu i doktorirao na tamošnjem Goldsmiths Collegeu.

Napominje kako su od pandemije troškovi izgradnje naglo porasli. Eurostat bilježi rast cijena gradnje od 26 posto u 3,5 godine do trećeg tromjesečja 2023. U nekim zemljama bio je i veći, uključujući Austriju, gdje je iznosio 35 posto. Štaviše, trošak posuđivanja na tržištu kapitala postao je puno skuplji. Kamatna stopa Evropske centralne banke (ECB) za glavne operacije refinansiranja porasla je s jedan posto sredinom 2022. na 4,5 posto u septembru 2023. i od tada je ostala na tom nivou. Iako ECB planira snižavanje u bliskoj budućnosti, očekuje se da će kamatne stope ostati visoke u usporedbi s prethodnim godinama.

Istovremeno, javna kapitalna ulaganja u izgradnju pristupačnih stanova bilježe nagli pad u većini evropskih zemalja. Još 2018. godine, studija Evropske komisije procijenila je potrebe za ulaganjima u pristupačne stanove diljem Evrope na 57 milijardi eura, ta se brojka samo povećala u godinama koje su uslijedile.

Obnovljeni zamah

“EU sam neće riješiti krizu pristupačnosti, ali postoji obnovljeni zamah među mnogim učesnicima da stave stanovanje na dnevni red za sljedeći petogodišnji mandat. Uzmimo za primjer Liège deklaraciju, koju su u martu prihvatili svi ministri za stambena pitanja iz država članica. Prvi put u historiji Unije da je pokrenuta takva deklaracija, koja poziva na evropski ‘novi dogovor’ za pristupačne i socijalne stanove. Njegov je cilj povećati ulaganja u nove pristupačne stambene objekte i ‘zelenu’ obnovu postojećeg fonda. Komisija i Evropska investicijska banka osigurat će potrebna sredstva”, ističe Koessl.

Dennis Radtke, njemački zastupnik EPP-a u Evropskom parlamentu i koordinator Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja u Evropskom parlamentu, rekao je za Euractiv da je ova kriza bila glavna tema glasača u Nizozemskoj tokom posljednjeg izbornog ciklusa.

“Pored pitanja migracija, kriza troškova života bila je odlučujuće pitanje za nizozemske glasače. A ovaj broj, ta činjenica, čini ključnim za nas kao EPP da se bavimo tim pitanjima”, ističe Radtke.

Eurofound, istraživačka agencija EU-a specijalizirana za socijalnu politiku i politiku tržišta rada, ranije je opisala nedostatak pristupa građana pristupačnom stanovanju kao “predmet velike zabrinutosti” diljem EU-a.

“Nepriuštivo stanovanje dovodi do beskućništva, stambene nesigurnosti, financijskog pritiska i neadekvatnog stanovanja”, navodi se u prošlogodišnjem izvještaju.

“Ovi problemi utječu na zdravlje i dobrobit ljudi, utjelovljuju nejednake životne uvjete i mogućnosti te rezultiraju povećanim troškovima zdravstvene zaštite, smanjenom produktivnošću i oštećenjem okoliša.”

Uloga EIB-a

Oliver Ropke, predsjednik Evropskog ekonomskog i socijalnog odbora, pozvao je kreatore politike EU-a da osnuju Evropski fond za ulaganje u pristupačne, pristojne i prikladne stanove kojeg bi finansirala Evropska investicijska banka (EIB).

“Mislim da bismo također trebali snažnije koristiti EIB. Ova banka postaje sve više i više Evropska klimatska banka, ali mislim da bi bila dobra ideja da postane i Evropska banka pristupačnog stanovanja tako da imamo više ulaganja u pristupačno stanovanje”, kazao je.

Ropkeov prijedlog za stambene projekte koje finansira EIB također je jedan od ključnih političkih prijedloga u nacrtu manifesta stranke Evropske ljevice.

Međutim, prema stajalištu Philippa Lausberga iz Evropskog političkog centra (EPC), EIB vjerovatno nije prikladna institucija za finansiranje takvih projekata. Lausberg je naveo nedostatak finansijske snage EIB-a kao i činjenicu da je njegov primarni fokus ulaganja infrastruktura i inovacije.