Bajramova: Po cijenu krvi, Rusija neće odustati od Gruzije

Pošto je izgubila utjecaj u Armeniji i Azerbejdžanu, zvanična Moskva neće odustati od Gruzije čak i po cijenu prolijevanja krvi jer je Rusiji od velike važnosti područje Kavkaza, govori za Al Jazeeru aktivistica Samira Bajramova.

U razgovoru za naš portal Bajramova, koja je inače pripadnica azerbejdžanske etničke manjine u Gruziji i koja je posljednjih godina glasni borac za jednakost, prava manjina, okončavanje prisilnih dječijih brakova, približavanje euroatlantskim integracijama, ističe kako je i sama svakodnevno na meti provokacija i napada, te da se vlasti i proruske snage ne libe koristiti sva moguća i dostupna sredstva.

Opozicija protestira zbog nacrta zakona o “stranim agentima” kojima se zahtijeva od organizacija koje primaju više od 20 posto svojih sredstava iz inozemstva da se registriraju kao agenti stranog utjecaja ili će se suočiti s novčanom kaznom. Vladajuća stranka kaže kako je potrebno povećati transparentnost finansiranja nevladinih organizacija i zaštititi državu od vanjskog uplitanja. Zapadne zemlje i gruzijska opozicija osuđuju ga kao autoritarnog i napravljenog po uzoru na onaj u Rusiji. Kritičari ga uspoređuju sa ruskim zakonom o “stranim agentima” iz 2012. godine, koji je korišten za progon kritičara Kremlja.

Spor o prijedlogu zakona, koga kritičari nazivaju “ruskim zakonom”, počeo se smatrati ključnim za to hoće li Gruzija, koja ima tradicionalno tople odnose sa Zapadom, nastaviti svoj put ka članstvu u Evropskoj uniji i NATO-u ili će umjesto toga graditi veze s Rusijom. Evropska unija, koja je Gruziji u decembru dodijelila status kandidata, često ističe kako bi prijedlog zakona mogao ugroziti dalju integraciju Tbilisija s evropskim blokom.

Gruzija je jedna od tri države na južnom Kavkazu, uz Armeniju i Azerbejdžan. U Starom vijeku prostor današnje Gruzije je bio mjesto na kojem su snage odmjerala moćna carstva, Rimsko i Persijsko, pa je taj period prošao u smjeni dominacije ova dva utjecaja koja su donijela na taj prostor različite religijske običaje: obožavanje boginje Mitre, zoroastrizam… Ta država će biti druga u historiji, poslije Armenije, koja će 337. godine proglasiti kršćanstvo za državnu religiju. Već u sedmom vijeku bit će predmet arapskih aspiracija, da bi poslije njih u 11. vijeku došli Turci.

Gruzija će biti posebno jaka u periodu između 11. i 13. vijeka. Taj politički, ekonomski i kulturni uspon prekinut će Tamerlanova invazija u 14. vijeku. Od tog doba, pa sve do kraja 18. vijeka, Gruzija će biti podijeljena na zonu osmanskog i perzijskog utjecaja. Od 1783. do 1864. godine teritoriju današnje Gruzije osvojila je Rusija čiji utjecaj i danas traje. Iako su u prvom mahu podržavali Ruse, Gruzijci su se vrlo brzo razočarali u njihovu upravu. Već 1920. godine nakratko je stvorena nezavisna Gruzija koju će već naredne godine uništiti Staljinova invazija.

Raspad Sovjetskog saveza donio je Gruziji nova iskušenja. U ratovima od 1991. do 1994. godine uz pomoć Rusije stvorene su dvije de facto nezavisne teritorije: Abhazija i Južna Osetija. Pokušaj da se makar povrati Južna Osetija 2008. godine završio se neslavnim vojnim porazom. Gruzija sve postsovjetsko vrijeme preživljava i unutrašnja previranja između pristalica Moskve i pristalica Evropske unije. Reklo bi se da su ovih dana podjele eskalirale i teško da iko može predvidjeti dalji razvoj situacije.

• Kakva je trenutna situacija u gruzijskoj prijestolnici Tbilisiju? Šta je dovelo do trenutnog, jako zapaljivog, stanja u Gruziji?

– Gruzijski san, odnosno vladajuća partija, stvara političku krizu od posljednjih parlamentarnih izbora 2020. godine, pa sve do sada. Uglavnom je sve počelo raširenim prevarama na izborima i opoziciona stranka nije ‘ušla’ u saziv Parlamenta, da bi u godinama koje su uslijedile došlo do dogovora na inicijativu Charlesa Michela te je opozicija, ipak, dobila zastupnička mjesta. Naravno, ovaj proces je bio glavna politička tema države i zasjenila je sve druge društvene probleme.

Potom se uz pomoć vladajuće stranke pojavila proruska grupa Alt Info (koja je i medijska kuća) i mi smo se u javnom sektoru borili svakodnevno protiv njih dvije godine, a sama sam zbog ove borbe morala zatražiti program specijalne zaštite jer sam dobijala česte prijetnje smrću. Te radikalne grupe su bile jako okrutne, naročito prema manjinama.

Ove i prošle godine se borimo protiv ‘ruskog zakona’. Državna administracija je već jasno pokazala svoju prorusku orijentaciju, otvaranje avionske linije prema Moskvi i usvajanje zakona po uzoru na ruski je jasan prikaz ruskog napredovanja u Gruziji i to velikim koracima.

U Gruziji i crkva ima ogroman utjecaj, a ona je, također, proruski orijentirana. U martu ove godine je Vlada izdvojila dodatnih 35 miliona gruzijskih larija (gotovo 12,15 miliona eura) na godišnji budžet Crkve, što je primjer zajedničkih napora i Crkve i Vlade u propagandnom djelovanju. Ako uzmete u obzir da je 90 posto stanovnika Gruzije vjerski nastrojeno, onda vidite kako je riječ o jako ozbiljnoj saradnji na postizanju zajedničkih ciljeva.

• Šta je sporno u tom prijedlogu zakona i kakva je trenutna situacija s finansiranjem organizacija i medija ‘izvana’?

– ‘Ruski zakon’ je zakon napravljen kako bi se uništili javni sektor i nezavisni mediji u Gruziji. Stranka Gruzijski san želi uvesti potpunu diktaturu u državi i uništiti kritični segment društva. Zakon je u potpunosti suprotan standardima Evropske unije koja je često isticala kako se tim zakonom Gruzija udaljava od EU-a.

Zapravo, Gruzija ima otvoren i transparentan porezni sistem, pa su namjena, budžet i izvori finansiranja svih projekata koje provode organizacije i mediji jasno vidljivi. To je čak objavljeno na internet stranicama organizacija i stoga je jasno kako novi zakon, naravno, nema nikakve veze sa transparentnošću. Ovaj zakon je isti onaj koji je usvojen u Rusiji, a svi odlično znamo šta se dešava tamo.

• Prijeti li dalja eskalacija situacije u Gruziji?

– Vlada je 29. aprila organizirala demonstracije u znak podrške ‘ruskom zakonu’, tokom kojih je Bidzina Ivanašvili (bivši premijer, jako blizak Kremlju, a koga mnogi nazivaju vladarom iz sjene, op.a.) najavio represiju nakon parlamentarnih izbora u oktobru. Trenutno se nastavlja djelovanje i policija i druge grupacije nasilnički djeluju protiv učesnika akcija.

Ovih dana su javne ličnosti mete uvreda i prijetećih poziva iz drugih država. Ispisuju se uvredljive poruke na vratima i prozorima brojnih organizacija i medijskih kuća. Vlasti poduzimaju sve moguće poteze koji su dostojni prezira.

Rusija je agresor i nova invazijska strategija je, naravno, u potpunosti očekivana. Sada je situacija u Gruziji jako teška, djelovanja i protesti se nastavljaju, a ljudi bivaju napadnuti, pretučeni i te zločine ne sprečava zakonski poredak.

Danas su moja dva prijatelja fizički napadnuta, a mene su stranci nekoliko puta pozivali i vrijeđali. Ti ljudi su, također, zvali i moje prijatelje i vjerovatno će to prerasti u fizičke napade.

• Rusija ima veliki utjecaj u regiji Kavkaza i Vašoj državi, a pod kontrolom već drži regije Abhazija i Južna Osetija koje vode separatisti i koji su ranije najavljivali da će tražiti da postanu dio Ruske Federacije. Rade li evropske prijestolnice dovoljno da smire stanje?

– Rusija je uvijek bila problem na području Kavkaza i ne želi da ga pusti, drži se kao tumor. Gruzija je uvijek bila posebna meta za Moskvu koja Tbilisi vidi kao ključ Kavkaza. Strateški i geografski, ovo područje je jako važno za Rusiju. Trenutno Rusija, koja je izgubila sav utjecaj i svu nadu u Armeniji i Azerbejdžanu, ne želi odustati od Gruzije, čak i po cijenu prolijevanja krvi i naravno da ne podnosi približavanje Evropi.

Mislim kako Evropa još nije u potpunosti svjesna stvarne opasnosti. Tačno je da postoje pozivi na kulturalni dijalog, ali ukoliko ne poduzmu ozbiljne i oštre korake i poruke, sudbina Gruzije će biti jako teška, naročito za narod Gruzije. Ljudi se stalno bore na ulicama, osjećaju i vide opasnosti, ali ako hitno ne dođe ozbiljna politička podrška iz Evrope, narod Gruzije će postati žrtva Vlade i ruske represije. Svi poznajemo takva iskustva kada je 1937. Rusija izvršila takvu represiju u Gruziji.

• Kakav je status manjina, a i sami ste pripadnica jedne od njih, u Gruziji?

– Predstavnica sam etničke i vjerske manjine u Gruziji i zbog toga sam stalna meta diskriminacije. Zvanično imam status žrtve kada se govori o etničkim, vjerskim i spolnim napadima. Naravno, to je zbog mog djelovanja, jer je trenutno takvo stanje da je zločin biti aktivan građanin.

Manjine su uvijek prva meta radikalnih grupa u Gruziji i zbog toga uvijek postoji opasnost. U svojim izvještajima međunarodne organizacije općenito ne tretiraju pitanja manjina, no istovremeno koncept manjine skoro da i ne postoji u Evropi, jer jednakost znači jednakost između žena i muškaraca, a ne između etničkih manjina i većina.