Međunarodni praznik rada: ‘Troškovi života rastu brže od plata’
Kod radnika na području bivše Jugoslavije nema pretjeranog razloga za proslavu 1. maja.
Dok se u svijetu obilježava Međunarodni praznik rada – 1. maj, radnici na prostoru bivše Jugoslavije nemaju pretjeranog razloga za slavlje. Troškovi života neprestano rastu, dok povećanja plata ne prate taj trend. Socio-ekonomske reforme koji se čine nedovoljne su da bi se poboljšao standard radnika, dok je nadu za bolje sutra teško pronaći.
U srcu Sarajeva, u organizaciji Sindikata metalaca Federacije BiH, planirana je protestna šetnja kao odgovor na tešku materijalnu situaciju u kojoj se radnici nalaze. Njihov zahtjev odnosi se na povećanjem najniže neto satnice u Granskom kolektivnom ugovoru za metalski sektor sa 4,40 na 5,68 KM [2,20 na 2,90 eura] kao i da u parlamentarnu proceduru budu hitno upućeni Zakon o minimalnoj plati i set fiskalnih zakona.
Nastavite čitati
list of 4 itemsPrvomajske protestne šetnje širom regije: Traže se veće plaće i bolji uslovi rada
Radnička klasa u Srbiji između pakla i Vaskrsa
Odlazi li radnička klasa zaista u raj?
“Nadam se da će razum proraditi i da će ljudi koji odlučuju iz Udrženja poslodavaca vezano za metalski sektor shvatiti ozbiljno ovo kao posljednju opomenu, te da ćemo ubrzo imati potpisan kolektivni ugovor za ovu oblast”, rekao je Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine.
“Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine ovaj 1. maj će obilježiti sa onima koji će provesti ovaj praznik na poslu. To su radnici Ministarstva unutrašnjih poslova i radnici u zdravstvenim ustanovama koji moraju dežurati. Pokušat ćemo u direktnom kontaktu i razgovoru sa njima da dobijemo nove smjernice za rad i djelovanje sindikata”, dodao je.
Nema razloga za slavlje
Šatorović kaže da danas nema nekog posebnog razloga za slavlje. Ranije, radnici su na ovim prostorima bili aktivni društveno-politički faktor, donosili su odluke u firmama i preduzećima, te utjecali na odluke [političkih] struktura. Ali, ono što se danas dešava u Federaciji BiH, i u cijeloj državi Bosni i Hercegovini 30 godina nakon rata, nije ni najmanje dobro.
“Izuzetno loš ekonomsko-socijalni položaj radnika, uz loše političke odluke i nestabilnu političku situaciju, uzrokuje značajan odlazak radno sposobnih ljudi”, rekao je Šatorović.
Očekuje da će, uskoro, u Federaciji BiH biti usvojen zakon o minimalnoj plati od 1.000 konvertibilnih maraka (511,29 eura). Potrošačka korpa za četvročlanu porodicu u tom dijelu zemlje trenutno iznosi oko 3.000 KM (1.553,88 eura).
Položaj radnika u Hrvatskoj bolji
Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske smatra da radnička klasa neće nikad imati razloga za slavlje.
“Ako pođemo od 1886. godine, one tri osmice; borbe za osam sati rada, osam sati odmora i osam sati sna, vidimo da i danas na tisuće ljudi radi daleko više od osam sati dnevno”, rekao je Novosel.
“Ti prekovremeni sati često se ne evidentiraju ili slabo plaćaju. Naravno, neki drugi uvjeti rada danas su znatno poboljšani, iako se još uvijek dešava veliki broj nezgoda na radu. Stalna je borba za poboljšanje materijalnih uvjeta”.
Prema Novoselu, zadnjih godina uvjeti rada u Hrvatskoj su značajno poboljšani. Ne samo zbog toga što je Hrvatska članica Evropske unije nego i zbog toga što je došlo do nestašice radnika na tržištu rada.
“Kada nedostaje određenog proizvoda na tržištu onda on mora biti znatno skuplji”, rekao je Novosel. “Tako je i rad skuplji. Naravno, poboljšanju su doprinijele i aktivnosti udruženih sindikata kroz kolektivno pregovaranje. Vlada je u zadnjih nekoliko godina znatno podizala minimalne plaće. Posebice je to bilo prošle godine kad je minimalna plaća podignuta za 21 posto u odnosu na godinu prije. Ona je sada 840 eura bruto odnosno 668 eura neto. Prosjećna plaća je 1.250 eura neto. Smatramo da Hrvatska mora daleko više i da Hrvatska ne može i ne smije biti zemlja jeftine radne snage”.
Rad će morati biti više plaćen
“Rad će u budućnosti morati biti više plaćen”, kaže Novosel.”Preraspodjela zajednički stvorenih vrijednosti radnika i poslodavaca morat će daleko više biti u korist radnika. U tom pogledu ja sam apsolutno optimista”.
I prema Zoranu Mihajloviću, sekretru Veća Saveza samostalnih sindikata Srbije, ovaj 1. maj ništa nije bolji od prethodnih, ukazujući na veoma lošu situaciju radnika u toj zemlji.
“Bez obzira što se … pomeraju plate, standard života radnika je sve ugroženiji. Troškovi života idu mnogo brže nego što plata raste”, rekao je Mihajlović.
“Skoro je objavljena statistika … da je prosečna plata u Srbiji skoro 100.000 dinara (854 eura). Statistika ne kaže da skoro 70 odsto zaposlenih u Srbiji jedva dođe do nekih 60 i koju hiljadu dinara što je značajno ispod tog proseka. A potrošačka korpa je otišla na nekih 120.000 dinara [1.024 eura]. Sami ti pokazatelji govore u kakvoj situaciji su zapsoleni u Srbiji”.
Dodatni problem, prema Mihajloviću, je nepoštivanje prava radnika. Kaže da strani investitori dolaze u Srbiju ali neki od njih ne poštuju zakone ove zemlje, dok lokalne vlasti to tolerišu.
Srbija zemlja niskih plata
“Državi je više stalo da smanji nezaposlenost nego da investitori koji dolaze daju adekvatna prava radnicima i da ih dobro plate. U tim fabrikama je manje-više manuelni rad i ne iziskuje neku kvalifikovanu radnu snagu. Sa tim gubimo našu domaću radnu snagu, kvalifikovanu, koja odlazi u inostranstvo, kako bi sebi obezbedili egzistenciju. I ostajemo bez mlade populacije u našoj zemlji”, rekao je Mihajlović.
“To se pokušava kompenzirati uvozom radne snage. Dolaze ljudi iz drugih zemalja koji pristaju na niske zarade. Politika niskih zarada uzima veliki danak svima nama. Na kraju će to biti jedna tužna slika. Ako se ti investitori budu odlučili otići u neku drugu zemlju gde je još jeftinija radna snaga, mi ćemo ostati sa praznim halama bez naše domaće industrije, bez domaćih proizvoda. Ostaćemo bez mogućnost da bilo gde i na bilo kojim poslovima zaposlimo naše domaće radnike”.
Sekretar Veća Saveza samostalnih sindikata Srbije tvrdi da su “donošenjem Zakona o radu 2014. godine izgubili i socijalni dijalog i mogućnost potpisivanja kolektivnih ugovora uz pregovaranja.
“Dosta stvari je otišlo u suprotnom pravcu od onog koji smo očekivali. I ti mali pomaci, na žalost, ne daju nadu niti možemo da pričamo o nekom dobitku”, rekao je Mihajlović.
Inflacija u Crnoj Gori obezvrijedila povećanje plata
I Duško Zarubica, generalni Sekretar Saveza Sindikata Crne Gore kaže da položaj zaposlenih na prostoru bivše Jugoslavije nije dobar.
“Bez obzira što je u Crnoj Gori povećana minimalna zarada na 450 eura a prosječna plata je trenutno 750 eura, inflacija koja je u zadnje vrijeme pogodila čitav region obezvrijedila je to”, rekao je Zarubica
“Uspjeli smo Opštim kolektivnim ugovorom da regulišemo rad nedjeljom koja se plaća sa 80 odsto uvećanom dnevnicom i slobodnim danom naknadno. Još uvijek nijesmo zadovoljni kvalitetom socijalnog dijaloga. Ide se nabolje, poboljšava se, ali još uvijek izostaje onaj pravi socijalni dijalog prvenstveno od strane Vlade i poslodavaca. Očekujemo u ovoj godini da će to ići na bolje i da ćemo sljedeću godinu dočekati u nekom boljem raspoloženju i boljim uslovima za zaposlene”, rekao je Zarubica.
Međunarodni praznik rada podsjetnik je na krvave događaje iz Chicaga 1. maja 1886. godine, kada su se radnici borili za osmosatno radno vrijeme. Ti protesti završili su sukobima radnika i policije i nekoliko smrtnih slučajeva, uključujući i nakadne smrtne kazne.