Ala: Svijet mirno prati genocid nad Ujgurima zbog interesa prema Kini

Međunarodna zajednica, uključujući muslimanske države, šuti na kinesko provođenje genocida u Istočnom Turkistanu (kineska regija Xinjiang) gdje se milioni pripadnika ujgurskih i turkijskih zajednica suočavaju se sa progonom, zatvaranjem, otimanjem djece, prisilnim brakovima i prisilnim radom, kaže dr. Mamtimin Ala, predsjednik Vlade Istočnog Turkistana u egzilu.

U razgovoru za Al Jazeeru, ukazuje na postojanje velikog broja kampova za reedukaciju pripadnika muslimanskih zajednica, potom na uništavanje vjerskih objekata, kao i na djelovanje vlasti za izmijeni demografski sastav područja naseljavanjem kineskih porodica.

Xinjiang je jedna od autonomnih pokrajina sa posebnim statusom, a sličan status imaju Unutrašnja Mongolija, Tibet, Ningsja i Guansi. Zajedničko im je to da su većinsko ili značajan dio stanovništva manjinski narodi. Područje Xinjianga je nastanjeno najvećim dijelom Ujgurima i Han Kinezima, a prisutni su i drugi, mahom turkijski narodi. Riječ je ogromnoj teritoriji koja obuhvata jednu šestinu teritorije Kine, ali samo 1,5 posto stanovništva države jer je riječ o području koje je uglavnom polupustinjskog i planinskog karaktera.

Stanovništvo regije je povećano nekoliko puta otkako je taj prostor ušao u sastav Narodne Republike Kine što je rezultat nataliteta domicilnih naroda, ali još više rezultat doseljavanja Han Kineza. Ujguri su još u osmom vijeku formirali državu koju će srušiti Džingis-kan. Kasnije će primiti islam, ali će svaki vid nezavisnosti definitivno izgubiti 1950. godine kada će postati dijelom Kine.

Ala je autor knjige Gore od smrti gdje opisuje kroz šta sve prolaze ujgurski i turkijski narodi od 1949. kada je Komunistička partija Kine odlučila kolonizirati njegovu domovinu Istočni Turkistan, počev od promjene njenog imena u Ujgurska autonomna regija Xinjiang, a otkako je Xi Jinping postao predsjednik Kine 2013. godine, on je definirao svoju političku agendu prema Ujgurima o provedbi “Četiri prekida” sa namjerom da se “prekine njihova loza, prekinu njihovi korijeni, prekinu njihove veze i prekine njihovo porijeklo.”

• Koje su najnovije informacije iz Istočnog Turkistana?

– Genocid i kolonizacija Istočnog Turkistana nastavlja se 2024. sa alarmantnom nekažnjivošću, dok se obilježava 74. godina kineske okupacije.

Milioni Ujgura i pripadnika drugih turkijskih naroda ostaju zatvoreni u ogromnom arhipelagu koncentracijskih kampova, zatvora i tvornica gdje su natjerani da rade kao robovi.

Uprkos ogromnoj količini dokaza za ove zločine, Kina pojačava svoje napore da opere svoje genocidne politike kombinacijom intenzivne propagande, režiranih i navođenih obilazaka i korištenjem utjecaja za muk međunarodne zajednice. Ova užasna stvarnost ističe hitnu potrebu za globalnim ukazivanjem i djelovanjem protiv genocida i drugih zločina protiv čovječnosti koji traju u Istočnom Turkistanu.

• Posljednjih godina su objavljivane informacije o milion(ima) Ujgura u kampovima za reedukaciju. Da li je došlo do promjene te politike? Imate li neka svjedočanstva ljudi koji su bili u tim kampovima?

– Nažalost, nema pozitivnih promjena u kineskom odnosu prema Ujgurima i drugim turkijskim narodima u koncentracijskim kampovima. Iako kineska Vlada tvrdi da je zatvorila te kampove, koje nazivaju „centrima za reedukaciju“, milioni Ujgura, Kazaka, Kirgiza i drugih turkijskih naroda su i dalje pritvoreni. Posljednji podaci istražitelja Adriana Zenza pokazuju kako je više od 66 posto pritvorenika u kampovima prebačeno u zatvore. Dodatno, masovno se Ujguri i pripadnici drugih turkijskih naroda prebacuju u druge kineske provincije gdje se koriste kao robovi radnici.

Alarmantno je da je više od 980.000 ujgurske i turkijske djece i dalje prisilno odvojeno od porodica, smješteno u državne institucije poput sirotišta i internata kako bi prošli proces asimilacije. Istovremeno, kineska kolonizacija se pojačava jer se dovodi sve više kineskih kolonista da nasele područja Istočnog Turkistana i naselja iz kojih su domorodni narodi prognani u masovne pritvore. I dalje se prisiljavaju ujgurske i turkijske žene da se udaju za Han Kineze, što se može tumačiti samo kao kampanja masovnog silovanja pod pokroviteljstvom države.

Preživjeli iz kampova dijele užasna svjedočenja o mučenju, silovanju, prinudnoj sterilizaciji i prinudnom liječenju, uz intenzivnu političku indoktrinaciju i nečovječne uvjete života što je dovelo do brojnih smrtnih slučajeva. Ovi istupi ukazuju na genocidnu politiku sa ciljem brisanja njihovih kulturnih i vjerskih identiteta nezamislivom okrutnošću i nasiljem, sa konačnim ciljem sporog brisanja samog postojanja.

• Da li je nastavljeno uništavanje ili promjena namjene džamija, mesdžida, islamskih centara…?

– Tokom proteklih godina je čak 16.000 džamija, islamskih centara i vjerskih objekata u Istočnom Turkistanu ili uništeno ili izmijenjeno, a veliki broj ih je zatvoren, nedostupan zajednicama kojima su trebali služiti.

U januaru ove godine Kina je ubrzala svoj napad na vjerske slobode uvođenjem novog zakona kojim se nameću žestoke restrikcije islamu i drugim religijama. U zakonu se navodi kako vjerske prakse ne smiju utjecati na „odijevanje, svadbe, sahrane i druge etničke običaje“. Nadalje, obavezuje se da „mjesta vjerskog djelovanja, koja su novoizgrađena, obnovljena, proširena ili renovirana, trebaju reflektirati kineski stil i karakteristike“ u arhitekturi, skulpturama, slikanju i dekoracijama.

Dok područja gdje mnogo turista dolazi prolaze sa minimalnim promjenama, izvještaji pokazuju kako većina je džamija Istočnog Turkistana, koje nisu uništene u potpunosti, ili zaključana ili im je promijenjena namjena. Ovo sistematsko uklanjanje vjerskih i kulturalnih oznaka ne izaziva samo velike brige zbog gušenja vjerskih sloboda, već predstavlja namjerni pokušaj brisanja ujgurskog/turkijskog identiteta u Istočnom Turkistanu.

• Kako komentirate reakcije međunarodne zajednice? Čuje li se ujgurski glas u svijetu?

– Žestoko nedostaje odgovor međunarodne zajednice na patnje Ujgura u Istočnom Turkistanu, a glasove samih Ujgura ne slušaju, pa se ne rješava ni glavni uzrok krize – kineska kolonizacija i okupacija. Uprkos rastu svijesti, globalne osude nisu prerasle u konkretne političke poteze niti u sistematske napore da se spriječi genocid nad Ujgurima.

Ovo nedjelovanje je snažno primjetno u oklijevanju međunarodnih tijela poput UN-a, Međunarodnog krivičnog suda i Međunarodnog suda pravde da iskoriste pravne i političke alatke protiv Kine zbog čega niko od kineskih počinitelja nije stao pred lice pravde. Nadalje, međunarodna zajednica izbjegava direktno prozvati Xija Jinpinga, glavnog kreatora ovih zločina, da odgovara i umjesto toga provodi simbolične sankcije prema nižerangiranim kineskim zvaničnicima.

Ovaj pristup je fragmentiran i nestalan, zanemaruje obimni cilj genocida da izbriše Istočni Turkistan i njegove narode sistematskim kulturalnim, vjerskim i fizičkim razaranjem. Neodgovaranjem na glavno pitanje kineske kolonizacije i okupacije Istočnog Turkistana, međunarodna zajednica ignorira holistički utjecaj genocida na ujgurske i turkijske narode.

Globalni odgovor, u obliku nedostatka odlučne akcije i detaljne strategije, ističe hitnu potrebu da međunarodna zajednica, ne samo pojača ujgurske glasove, već i da se direktno suoči sa glavnim uzrocima njihove opresije. Moralna je obaveza svijeta da prevaziđe retoriku i poduzme značajne, jedinstvene akcije kako bi obustavio genocid koji traje i da natjera njegove kreatore da odgovaraju.

• Postoje li šanse za većom autonomijom regije, nezavisnošću, saradnjom (federacijom) sa drugim turkijskim nacijama, državama?

– Borba za “većom autonomijom” Istočnog Turkistana traje više od sedam decenija i nema rezultata, služi samo za isticanje beskorisnosti traženja rješenja u okviru kineske uprave. Od dobijanja „autonomije“ oktobra 1955. godine, Istočni Turkistan ništa nije dobio više osim kolonizacije, genocida i razaranja. Ova sumorna stvarnost čvrsto potvrđuje kako je autonomija neodrživa u sklopu kineske okupacije i potpuna nezavisnost je jedino održivo rješenje za okončanje aktuelnog genocida i osiguranje opstanka ujgurskog/turkijskog naroda. Nezavisnost nije samo političko nastojanje već neophodni uvjet za obnovui spašavanje nacije koja je podvrgnuta neopisivim zločinima.

Ideja formiranja alijanse sa drugim turkijskim nacijama, kao načina jačanja borbe Istočnog Turkistana za nezavisnost, suočava se sa velikim preprekama, ali je neophodna za veću sigurnost Centralne Azije. Ove nacije se sve više uvlače u orbitu Kine, zavedene kineskim investicijama i upletene kineskom ekspanzionističkom politikom u Centralnoj Aziji.

Strateški razvoj Istočnog Turkistana kao centralnog čvorišta ističe kineske ambicije za dominacijom Centralnom Azijom, prijeteći suverenitetu turkijskih nacija. Ovaj upadni utjecaj je velika opomena za opasnost ignoriranja historije. Bez spoznavanja lekcija prošlosti Istočnog Turkistana, i druge turkijske države mogle bi imati sličnu sudbinu pošto niko ne suzbija stare kineske ambicije za teritorijalnim širenjem. Put naprijed za Istočni Turkistan i njegove turkijske susjede nije u varljivom obećanju autonomije pod kineskom državom, već u hrabrom, zajedničkom nastojanju dobijanja prave nezavisnosti i suvereniteta, čime se izaziva kineska dominacija i opresija.

• Koliko su države Centralne Azije i druge muslimanske države pomogle u Vašem djelovanju?

– Odgovor centralnoazijskih i drugih islamsko/muslimanskih država na humanitarnu krizu u Istočnom Turkistanu je duboko razočaravajući, obilježen šutnjom ili podrškom djelovanju Kine uprkos činjenici da se genocid vrši pod duboko islamofobnom tvrdnjom da je islam „ideološki virus“. Ova tišina dodatno pogađa kada se uzme u obzir da je većina od 26 „osjetljivih“ država koje su na meti Kine zbog ujgursko/turskijskih veza muslimanske.

Njihovo učešće u kineskoj Inicijativi “Pojas i Put” otkriva surovu stvarnost: ekonomski interesi su značajno ispred etničke, kulturalne i vjerske solidarnosti i zbog toga ove nacije izbjegavaju antagonizirati aktuelnog ekonomskog saveznika, Kinu.

Također, strateško pozicioniranje muslimanskog svijeta prema Kini kao prema alternativi globalnom poretku koji predvodi SAD, praćeno promocijom multipolarnog svijeta gdje dominiraju sile poput Kine, Rusije i Turske, ističe forsiranje ekonomskih i geopolitičkih interesa na uštrb vjerskih i etničko-kulturalnih veza. Ovaj svjetski red u nastanku, gdje dominiraju strateški savezi i ekonomski imperativi, u biti guši svako protivljenje muslimanskog svijeta genocidu nad Ujgurima. Kako se ovaj novi geopolitički krajolik formira, nade za udruženi muslimanski odgovor na patnje Istočnog Turkistana nestaju.

• Na koji način funkcionira Vlada Istočnog Turkistana u egzilu (ETGE) i kako je organizirana ujgurska dijaspora?

– Vlada Istočnog Turkistana u egzilu (East Turkistan Government in Exile, ETGE) formirana je 2004. godine utjelovivši zajedničke aspiracije za obnovom nezavisnosti Istočnog Turkistana. Riječ je o parlamentarnoj vladi u egzilu koju sačinjavaju izabrani predstavnici globalne zajednice dijaspore, ne samo Ujgura, već Kazaka i drugih turkijskih naroda koji Istočni Turkistan nazivaju domovinom.

Ova inkluzivna vlada ističe jedinstvo i različitost domorodačkih naroda Istočnog Turkistana koji su se ujedinili u zajedničkoj borbi za slobodu i nezavisnost. ETGE služi kao svjetionik nade i glas onih koji ga nemaju, neumornom borbom na međunarodnoj sceni za prava i priznanje potlačenih naroda.

Procjenjuje se kako ujgurska dijaspora ima milion pripadnika širom svijeta, a većina ih je u Centralnoj Aziji. Značajne grupe se nalaze u Turskoj, gdje su napravili veoma živu zajednicu, te u Saudijskoj Arabiji gdje su se uglavnom asimilirali. Dijaspora u Evropi i drugim regijama je uglavnom rasuta, sa dosta pojedinaca i organizacija koje pridonose globalnoj svijesti i borbi za Istočni Turkistan.

Rasprostranjena dijaspora, uprkos geografskoj udaljenosti, ostaje ujedinjena u nepoljuljanoj posvećenosti slobodi i nezavisnosti domovine, demonstrirajući prkosni duh i otpor ujgurskog i turkijskih naroda nasuprot nedaćama.