Utjecaj napada u Moskvi na rusku ekonomiju i migrantsku radnu snagu

Migracija radne snage je globalni fenomen koji omogućava zemljama popunjavanje ključnih sektora i održavanje zdrave ekonomije. Starenjem stanovništva i nepovoljnim demografskim trendovima i Rusija se već duže vrijeme suočava s nedostatkom domaće radne snage. To ju je učinilo zavisnom od useljenika iz susjednih država Centralne Azije, prvenstveno Tadžikistana, Uzbekistana i Kirgistana.

Situacija na tržištu rada u Rusiji dodatno se zakomplikovala izbijanjem rata u Ukrajini. Ruska ekonomistkinja i geografkinja Natalija Zubarevič objašnjava da je, „prema službenim podacima, 300.000 ljudi mobilizirano, a kako kaže Dmitrij Medvedev, 460.000 ljudi potpisalo ugovor s vojskom“.

„Osim toga, demografi navode da je 500.000-600.000 ljudi napustilo zemlju; neki su se vratili, ali je još više od milion napustio tržište rada. Istovremeno, postoji ogroman demografski pad“, ukazuje Zubarevič.

Prema proračunima ruskog demografa Alekseja Rakše, gotovo pet posto muškaraca između 20 i 40 godina otišlo je u rat ili emigriralo iz zemlje.

Takvo drastično smanjenje radno sposobnih stanovnika je snažno opteretilo rusko tržište rada. Potražnja za radnom snagom premašuje ponudu, što se pogotovo osjeti u sjevernim i istočnim regijama. U Komi, jednoj od sjevernih regija, trenutno postoji 12.000 otvorenih radnih mjesta za 4.500 nezaposlenih. Nedostaje vozača, prodavača i građevinskih radnika. Analitičari navode da se broj aktivnih slobodnih radnih mjesta povećao za 48 posto tokom godine. Situacija nije značajno bolja ni u drugim regijama koje se nalaze daleko od glavnih ruskih ekonomskih centara.

Određene industrije su, također, pogođene manjkom radne snage. Prema procjenama Ministarstva građevinarstva, stambene izgradnje i komunalnih usluga Rusije, samo u građevinskom sektoru nedostaje minimalno 200.000 radnika. Istraživanje Instituta “Gaidar” iz 2023. godine pokazuje da se 42 posto ruskih kompanija suočava s nedostatkom radne snage, što je najveći procenat od 1996. godine kada se počelo sa sakupljanjem podataka.

Heroji ruske ekonomije

Upravo su migranti iz Centralne Azije ti koji popunjavaju drastične nedostatke radne snage i drže tržište rada u životu. Procjenjuje se da je trenutno između 4,5 i devet miliona migrantskih radnika prisutno na ruskom tržištu. Oni obavljaju najteže i najslabije plaćene poslove. Spremni su za znatno manje sredstava obavljati zadatke koje Rusi ne žele. Također su spremni raditi u težim uslovima na najmanje atraktivnim lokacijama u državi.

Prema riječima Fione Hill s Instituta “Brookings”, migranti obavljaju višestruku ulogu u ruskoj ekonomiji.

„Imigrantski radnici nude ruskim potrošačima jeftinu robu (prvenstveno iz Azije i s Bliskog Istoka), što je posebno važno u Sibiru i na Dalekom Istoku, gdje troškovi transporta čine robu iz evropske Rusije prevelikom. Također, jeftina radna snaga popunjava prazninu unutar same Rusije (…) cijeli nisko plaćeni sektori u ruskoj ekonomiji sve više popunjavaju migranti“, objašnjava Hill.

Dodatni doprinos migranti daju tamo gdje je teško natjerati Ruse da idu i za znatno veća primanja. Predsjednik Vladimir Putin je izjavio da Rusija godišnje troši više od 1.000 milijardi rubalja (11 milijardi dolara) na obnovu okupiranih teritorija Ukrajine. Nerijetko su građani centralnoazijskih zemalja radili na građevinskim projektima u okupiranom Donbasu, uz prve linije fronta, na svojim leđima iznijevši ponovnu izgradnju razrušenih gradova. S tog opasnog poduhvata su se do sada deseci njih kući vratili u mrtvačkim vrećama.

Važnost migranata za rusku privredu priznao je i ministar ekonomije Maksim Rešetnikov, izjavivši svojevremeno da zemlja mora postati otvorenija stranim radnicima.

„Centralna Azija je odmah pored nas kao aktivno rastuća regija sa mnogo radnika“, rekao je Rešetnikov.

Teška situacija prerasta u nesnosnu

Migrantski radnici, uprkos krucijalnoj ulozi koju igraju za Rusiju, često se susreću sa ksenofobnim napadima i diskriminacijom, kako od policije tako i od dijela ruskog stanovništva. Osim toga što rade u lošim i opasnim uvjetima za relativno niske plate, migranti izdržavaju teškoće jer nemaju bolje alternative ni u svojim domovinama. Novac koji zarađuju u Rusiji i šalju kući predstavlja neophodnu financijsku injekciju za njihove porodice i zemlje porijekla. Prema podacima Svjetske banke, novčane doznake migranata predstavljale su čak 51 posto bruto nacionalnog proizvoda Tadžikistana 2022. godine.

Nakon terorističkog napada u Moskvi svjedočimo dramatičnom porastu ksenofobnih napada u cijeloj Rusiji. U Blagoveščensku, gradu na ruskom Dalekom istoku, izvještaji nekoliko ruskih Telegram kanala navode da je izgorio kafić čiji su vlasnici bili migranti iz Centralne Azije. U Kalugi na zapadu Rusije, tri tadžikistanska migranta su napadnuta, a jedan od njih je završio u bolnici. U moskovskoj regiji, grupa mladića izbacila je četiri Tadžikistanca iz voza nakon što su im navodno prijetili ubistvom. Također, ruski Telegram kanal Baza izvijestio je da su neke regionalne grane Ministarstva unutrašnjih poslova osnovale specijalne jedinice za nadzor migranata, povećavajući provjere dokumenata i inspekcije studentskih domova i drugih mjesta gdje se centralnoazijski migranti okupljaju.

Ono što dodatno zabrinjava jeste da se osim fizičkih napada i retorika zvaničnika značajno pooštrila.

Zastupnik s Krima Mihail Šeremet je samo jedan od brojnih koji su pozivali na promjene u odnosu na trenutni pristup migrantima. Tražio je da se tokom trajanja rata u Ukrajini obustavi ili drastično smanji dolazak novih migranata. Prema njegovim tvrdnjama, obavještajne službe zapadnih vlada mogu koristiti migrante za svoje ciljeve, a Rusija u ovom trenutku ne posjeduje dovoljne kapacitete da razazna namjere onih koji dolaze. Šeremet i njemu slični zanemaruju činjenicu da bi takva politika imala daleko veće negativne posljedice.

‘Trbuhom za kruhom’ na druga odredišta

Ograničenja na dolazak migranata već sada potiskuju vlade zemalja Centralne Azije da traže bolje uvjete rada i plate za svoje građane izvan Rusije. Ukoliko se napadi nastave, a mjere za ulazak u državu i dobijanje radne dozvole pooštre, može se očekivati rasplet koji trenutno mnogi u Rusiji zagovaraju. Radnici bi u skoroj budućnosti mogli spakovati kofere i odlučiti da sreću potraže na nekoj drugoj odrednici.

Vlade centralnoazijskih zemalja, usljed nestabilnosti ruskog tržišta rada i svih rizika koje ono nosi, počele su gledati ka drugim državama u cilju diverzifikacije destinacija za svoje radnike. Kazahstanu, Južnoj Koreji i Kini je potrebna radna snaga te su se brojne centralnoazijske zemlje već angažirale u cilju postizanja dogovora za transfer radnika. Uzbekistan je uspješno otvorio pregovore sa zemljama poput Njemačke, Saudijske Arabije i Izraela. Ako te inicijative budu uspješne, a napadi na migrantskе radnike u Rusiji se nastave, posljedice po rusku ekonomiju mogle bi biti brze i brutalne.

Kratkovidni političari krajnje desnice smatraju da su oni ti koji čine migrantima uslugu tako što im pružaju priliku da rade najslabije plaćene poslove u najopasnijim uvjetima. Situacija je zapravo obrnuta. Migranti su vitalna komponenta ruskog ekonomskog mehanizma, a njihov odlazak bi imao katastrofalne posljedice.

Industrija u problemu

Ukoliko se situacija razvije onako kako brojni u Rusiji sada priželjkuju, utoliko bismo svjedočili snažnom udaru koji bi duboko potresao državu. U nedostatku migrantske radne snage vrlo brzo bi došlo do industrijske paralize. Građevinarstvo, poljoprivreda, transport te uslužne djelatnosti poput ugostiteljstva i trgovine našli bi se u deficitu radnika jer te ključne industrije trenutno zapošljavaju popriličan procenat migranata, te su o njima ovisne za obavljanje niza nisko plaćenih poslova. Odlazak velikog broja migranata doveo bi do obustave velikog broja projekata, usporio bi proizvodnju hrane i usluga i onesposobio normalno funkcionisanje tih sektora.

Smanjena ponuda radne snage uz jednaku potražnju za robama i uslugama dovela bi do rasta cijena. Potencijalno bi dolazilo i do nestašica u određenim proizvodima i uslugama koje su migranti tradicionalno pružali. Odlazak migranata bi, također, doveo do kraha privrede u perifernim regijama koje i sada jedva izlaze na kraj s ogromnim deficitom radnika.

Bez migrantskih radnika i rat u Ukrajini bi se dodatno zakomplicirao jer su upravo oni ti koji u velikom broju trenutno rade nedaleko od prvih linija borbe na raznim infrastrukturnim i građevinskim projektima obnavljajući okupirane ukrajinske regije. Odnosno, bilo bi izuzetno teško nadomjestiti njihov doprinos u obnovi razorenih područja Donbasa, dok bi u slučaju potrebe za daljnjim regrutiranjem vojnika, nedostatak radne snage predstavljao ozbiljno ograničenje. Rusija bi morala birati između vođenja rata i održavanja funkcionalnosti ekonomije.

Na ruskom vrhu je da procijeni jesu li migranti dovoljno vrijedan faktor u društvu i ekonomiji da vrijedi stati u njihovu zaštitu usljed napada i pritisaka koji iz dana u dan postaju sve žešći.